Psiholozi općenito definiraju strah kao primarnu negativnu emociju koja nastaje usred ili kod očekivanja neke opasnosti ili prijetnje. To je urođena, genetski predodređena reakcija ljudskog organizma sa zaštitnom funkcijom koja koncentrira, tj. potiče tijelo na obranu ili zaštitu.
Ugrubo, strahovi se dijele na realne i nerealne koji se još nazivaju i fobijama. Osim na tjelesnom (pojačano lučenje hormona adrenalina, povišeni krvni tlak, ubrzani rad srca i sl.), strah se može očitovati i na psihičkom aspektu individue koji, ako se pravilno ne tretira, može dovesti i do opasnih psihotičnih stanja i poremećaja.
Mada neki stručnjaci strah još nazivaju i ‘ljudskim čuvarem’, većina će ih se složiti da to ipak nije ugodan osjećaj te da konstantan život u stanju kada emocije potpuno nadglasaju razum mogu dovesti do ludila. Naši mudri stari još su odavno konstatirali ‘U strahu su velike oči.’.
Renomirana psihoterapeutkinja dr. Denisa Legac u svojoj profesionalnoj biografiji bilježi niz uspjeha u borbi nad ovim ‘čudovištem‘ i s pravom nosi epitet jednog od najvećih stručnjaka za panične napadaje na ovim prostorima.
– Strah kao osjećaj na tijelu može se podijeliti na više različitih vrsta: raspršeni po tijelu (trema), kronični (anksioznost) te u krajnjem slučaju akutni, tzv. veliki strah koji završava paničnim napadajem. Moram naglasiti da je ovo isključivo moja klasifikacija. U stručnom žargonu sve ovo spada pod stanje anksioznosti koja može biti povezana s paničnim napadajima ili s depresivnim stanjem kad osoba osjeća prazninu i neispunjenost. – smatra dr. Legac
Začarani krug frustracije i straha
Znači, kad je osoba anksiozna te osjeća strah zbog x razloga dugi niz godina, tada takvo stanje inhibira adekvatno funkcioniranje mozga, tj. općenito ljudsko djelovanje u svakodnevnom životu. Zbog anksioznosti ljudi često puta, recimo, ne dođu na važan poslovni sastanak. Nakon toga, slijedi osjećaj frustracije koji još više pojačava depresiju i neispunjenost. Dakle, radi se o nekoj vrsti začaranog kruga.
U žargonu, takvo se stanje naziva anksiozno-depresivnim poremećajem s paničnim napadajima. Po dr. Legac, radi se o klasičnoj, izuzetno rasprostranjenoj ‘boljci’ Hrvata od koje pati čak 80 do 90% njezinih klijenata.
– Anksiozno depresivni poremećaj očituje se: pritiskom u prsima, nemirom (‘mravcima’) u trbuhu ili prsima, trzavicom, nekoj vrsti unutarnje treskavice koja može postati i prava fizička, klecanjem u koljenima, slabosti u nogama i dr. Također, popraćen je raznim osjećajima poput: gušenja u vratu, knedle u grlu, osjećajem da ste ‘usaugani’ u vlastito tijelo itd. I to na žalost, nije ni vrh ledenjaka jer kod anksiozno depresivnog poremećaja dolazi do poteškoća u kognitivnom funkcioniranju pa izgubite mogućnost čistog, logičkog razmišljanja te se javlja velika neodlučnost. Doslovno, počinjete si vlastitu svakodnevicu previše komplicirati…
Anksiozno depresivna stanja vode do suicida i ovisnosti
Nakon svega toga, dolazi do osjećaja padanja u nesvijest ili osoba čak može, doduše rijetko, pomisliti da će umrijeti. No, dr. Legac naglašava da rijetko tko zbilja izgubi svijest tijekom paničnog napadaja, no osobu potom uhvati strah tog osjećaja te tako nastane ‘strah od straha’.
– I onda svi dolaze k meni kad ih počne proganjati taj ‘strah od straha’. Osoba sa svim tim smetnjama kasnije razvija opsesivno vrćenje misli u smislu: a što ako mi je ovo, a što ako mi je ono… Onda se zavrti taj misaoni koncept u smislu ‘što ako imam rak jer mi je madež malo potamnio…’, znači krene u tu neku hipohondriju i u druge vrste negativnih intruzivnih misli koje se vrte u krug i nastaje circulus vitiosus, začarani krug, i tada postaje opasno. Osoba ponekad postaje suicidna jer je taj osjećaj pritiska u prsima toliko jak i neizdrživ.- podijelila je s nama dr. Legac
Hrvati od 20-e pa sve negdje do 45-e godine starosti najčešće posežu za marihuanom, zatim, nerijetko se odaju i alkoholu (najviše oni stariji od 45 godina) te kombinaciji marihuane i benzodiazepina koji stvara tešku ovisnost. Tako stvaraju još veći problem jer onaj primarni, koji uzrokuje panične napadaje, nisu riješili.
– I tada se to rasprostrani i počinje imati efekt. To, u načelu, znači da je osoba radi anksioznosti i paničnih napadaja promijenila cjelokupno ponašanje te izbjegava određena mjesta, neke ljude, ne ide javnim prijevozom radi toga kasni na posao, na dejt, izoliraju se, poneki dobiju otkaz, nerijetko ih i partner/ica ostavi… Ostaju sami i drže to svoje stanje koje ih ‘proždire’ u sebi jer ih je sram pričati o tome.
Previše protektivni ili pak prestrogi roditelj te religiozan odgoj najveći krivci
Na žalost, većina Hrvata živi u takvom stanju te propada i psihički i fizički. Najveći ‘krivci’ za to su previše protektivni roditelji ili, pak, oni agresivni koji udare čvrst temelj budućim paničnim napadajima a u kombinaciji sa strogim religioznim odgojem rezultat je fatalan po pojedinca.
– Zamislite se kako od malih nogu slušate samo: nemoj ovo, nemoj ono, ako budeš ovo Bog/tata će te kazniti… Neizbježan produkt toga su panični napadaji. Djeci trebate lijepo sve objasniti, npr. ‘Gledaj dijete, moraš doći doma na vrijeme jer ćemo se tata i ja jako brinuti..’. ili ‘Ja sam ti mama i jednostavno želim to i izvoli doći doma na vrijeme…’. Zatim, pristup ‘Bog će te kaznit…’ stvara narcističku komponentu ličnosti u smislu ‘Bog će me kazniti jer sam mu ja jako važan’. U tom slučaju, jednostavno pitam svog klijenta: ‘Pa dobro, zar ne mislite da Bog ima pametnijeg posla, recimo po Afganistanu ili s gladnom djecom u Africi..?’. Djecu treba odgajati u duhu ‘Da, ti to možeš’, a ne ‘Ne, ti to ne možeš ili ne smiješ’! Svakog roditelja treba kazniti s 20 kuna kada izgovori frazu ‘A kako ćeš ti to.., ti to ne možeš, nećeš uspjeti..’. i sl.
Naravno, nije uvijek samo odgoj kriv. I društvo snosi svoj dio odgovornosti za mentalno zdravlje pojedinca. Danas su se ljudi jako otuđili i nema više empatije. Mnogim ljudima se dešavaju razne traume od napada psa, preko saobraćajne nezgode pa sve do onoga čega se svaki muškarac pribojava – impotencije. Tu se radi o anksiozno depresivnom poremećaju zasnovanom na negativnim iskustvima.
Sve dolazi na naplatu
– Zapamtite: šutnja nije zlato jer se traume moraju izliječiti, u suprotnom ona ostane u pojedincu i polako ga ‘proždire’ te mu mijenja osobnost i što je najgore od svega, reflektira se u sljedećoj ne nužno sličnoj situaciji. Recimo, jednom niste mogli postići erekciju kad ste bili s djevojkom, znači doživjeli ste traumu koju niste izliječili. Može vam se desiti da, recimo, nakon tri godine imate dogovoren dejt i odjednom vas počne stiskati u prsima i onda izmislite razlog zašto da se ne nađete s djevojkom, pa ste frustrirani jer ste otkazali spoj, a prijatelji misle da ste gej jer već dugo niste imali curu… Ili ste se, pak, žestoko posvađali s parterom na parkiralištu šoping centra i taj dan ste se radi toga jako loše osjećali te niste to preradili… I kad ste se vratili na ‘mjesto zločina’, srce vam je iz čista mira počelo ubrzano lupati, polako ste se počeli ‘gubiti’ iz vlastitog tijela a nije vam jasno zašto: imate dovoljno novaca, baka čuva djecu, sutra putujete na more… Dakle, sve je perfektno i nije vam jasno što se to s vama događa. Morate biti svjesni činjenice da kod strahova vrijede dva pravila: 1) Mentalni flashbackovi dolaze kada imate odličnu situaciju!, te, 2) Sve dolazi na naplatu! – zaključuje dr. Denisa Legac.
U drugom dijelu teksta o strahu i paničnim napadajima, objašnjavamo kako prepoznati panične napadaje, zašto je to važno, te kako se liječe.
Dr. med. univ. Denisa Legac
Dr. Legac radi u sklopu svoje međunarodne privatne ordinacije u HR, USA i Austriji. Dugogodišnje iskustvo stečeno u radu s klijentima koji se sučeljavaju sa strahovima, paničnim napadajima, pomanjkanjem samopouzdanja, depresijom te različitom bračno obiteljskom problematikom (preljub, seksualni problemi, rastave) prenosi na mali broj probranih klijenata koji su voljni dugotrajno i efektivno raditi na sebi te žele vise od prosjeka. Dr. Denisa Legac radi s pojedincima, parovima, obiteljima te adolescentima. Više pročitajte OVDJE.
