Jeste li ikada upoznali nekoga tko bi radije učinio bilo što drugo, umjesto da se ispriča? Ili ste od nekoga pokušali izvući ispriku, ali je ta osoba nastavila po svome? Takve situacije nisu samo frustrirajuće, već i zbunjujuće. Zašto jednostavno ne mogu reći da im je žao? Što je tu teško?
Nekim je ljudima isprika izazovna, a može im čak i predstavljati situaciju koja izaziva strah. Postoji puno razloga zašto se neki ljudi ne mogu ispričati. Ipak, u konačnici, nije važno boje li se da će ispasti slabi ili jednostavno ne žele preuzeti odgovornost za svoje postupke jer je to uvijek bolno za osobu kojoj se trebaju ispričati.
Zašto neki ljudi ne mogu izgovoriti riječi ‘Žao mi je’
Bez obzira na etiologiju oklijevanja, trebate prepoznati kada se netko bori da se ispriča jer to zaslužujete (i, u nekim slučajevima, trebate). Razvijanje snažnog osjećaja svijesti o ovoj situaciji korisno je da znate kako nastaviti odnos s tom osobom i sa samim sobom.
Teško je priznati da smo učinili nešto loše. Međutim, kada se to oklijevanje pretvori u izravno odbijanje, to postaje veći problem. Evo pet razloga zašto se neki ljudi teško ispričavaju:
1/ Žele zaštititi svoj ego
Ako netko želi zaštititi svoj ego, to ne znači uvijek da ima jak osjećaj ponosa. Ponekad priznanje greške može pokrenuti krhki dio njihovog ega, doživljavajući to kao napad na njihovu sliku o sebi. Zaštita te slike je prioritet u odnosu na gotovo sve situacije, što dovodi do nevoljkosti da se ispričaju i sklonosti odbacivanju krivnje.
2/ Imaju problema s čitanjem društvenih znakova
Ako ste ikada imali prijatelje koji se prestaju javljati kada učine nešto loše, to je znak da imaju problema s čitanjem društvenih znakova. Čak i ako im izravno kažete da se moraju ispričati, mogli bi imati poteškoća da shvate zašto je to potrebno.
Za razliku od nekoga tko želi zaštititi svoj ego, ljudi koji nemaju jake socijalne vještine nemaju uvijek svijest o tome da se trebaju ispričati kada je to potrebno, čak ni u najočiglednijim situacijama.
Međutim, to može značiti da se netko bori s većim problemom. Ako je kontekst ispravan i smatrate da je prikladan, pomozite im da shvate zašto su priznanjem povrijedili vaše osjećaje ili pogriješili, ali znajte i da nije vaša odgovornost podučavati nekoga kako komunicirati u društvu, pogotovo kada je u krivu.
3/ Razina emocionalne inteligencije je niska
Neki ljudi zaista imaju nisku razinu emocionalne inteligencije (EI). Mental Health America definira EI kao ‘sposobnost upravljanja vlastitim emocijama i razumijevanja emocija ljudi oko vas.’
Takve osobe teško prepoznaju utjecaj svojih postupaka na druge, a kamoli da suosjećaju s emocijama onih koje su povrijedili. Ova kombinacija otežava im da se iskreno ispričaju za probleme ili bol koju su prouzročili.
4/ Nesigurni su ili se nečega srame
Dobro je poznato da je percepcija važna za društveni kontekst, ali ona je sve za nekoga tko se ne može ispričati. Čak i ako osoba koju su povrijedili 100 posto zaslužuje ispriku, možda se boji da će izgledati slabo ili nesigurno – unatoč tomu što logično zna da to nije uobičajeni ishod isprike. Priznanje da su pogriješili njima predstavlja priznanje da su nesavršeni te dopušta drugima da kritiziraju kako su se nosili sa situacijom.
5/ Boje se odmazde
Kada se osoba ne može ispričati, to ne znači uvijek da to radi zlonamjerno. Možda se boje odmazde ili drugog negativnog ishoda, pa umjesto da se samo ispričaju, pokušavaju to izbjeći pod svaku cijenu. Iako je prirodno željeti izbjeći sukobe, osobito s ljudima do kojih vam je stalo, nije u redu izbjegavati ispričavanje ili za svoje postupke okrivljavati nekoga drugoga.
Pročitaj i ovo:
- Kako oprostiti članu obitelji koji vas je povrijedio svojim ponašanjem?
- Ljudski je griješiti: 5 grešaka koje trebate oprostiti samima sebi
- Kontrola bijesa: 8 jednostavnih tehnika koje vam mogu pomoći
