Vrsta: Tussilago farfara, Asteraceae
Hrvatski naziv: podbjel
DIO BILJKE KOJI SE KORISTI: Cvijet, list
SASTAV: Kiseline, pirolizidinski alkaloidi (senkirkin, senecionin, tusilagin), ugljikohidrati (sluzi, inulin, …), flavonoidi (flavonoli-kvercetin, kemferol), tanini (do 17%), gorke tvari, kolin, parafin, fitosteroli (sitosterol, stigmasterol, taraksasterol), triterpeni (amirin), seskviterpeni (tusilagon), eterična ulja.
UPOTREBA: U fitoterapiji je korišten kod kašlja, astme, bronhitisa, laringitisa i hripavca.
DOZIRANJE: 0.6-2 g suhe biljke 3 puta dnevno kao dekokt. 0.6-2 mL tekućeg ekstrakta (1:1 u 25% alkoholu) 3 puta dnevno. 2-8 mL tinkture (1:5 u 45% alkoholu) 3 puta dnevno. 2-8 mL sirupa (1:4 u sirupu (64% vodena otopina saharoze)) 3 puta dnevno.
FARMAKOLOŠKO DJELOVANJE: Istraživanja na životinjama pokazala su antibakterijsko i protuupalno djelovanje te stimulirajuće djelovanje na dišni i kardiovaskularni sustav. Nema dokumentiranih kliničkih istraživanja.
NUSPOJAVE: Nema dokumentiranih nuspojava, ali istraživanja na životinjama pokazala su da dugotrajno konzumiranje svježeg podbjela (čaj) u visokim koncentracijama djeluje hepatotoksično (tumori, lezije) zbog sadržaja alkaloida. Rađali su se i mladunci osjetljivije jetre na alkaloide. Cvjetovi tik prije cvatnje imaju najviše alkaloida. Stajanjem (sušenje) se sadržaj alkaloida smanjuje.
