Što znači inzulinska rezistencija? Znači da stanica slabije reagira na inzulin (drugo veliko pitanje je zašto stanica slabije reagira na inzulin…) Inzulin ne može ući u stanicu i obaviti svoju funkciju (a funkcija je prijenos glukoze iz krvi u stanicu, a glukoza nam treba u stanici za energiju).
Pa tako… zbog nedostatka glukoze u stanici (a u krvi višak!) mozak “osjeća” panični strah da će ostati bez energije, pa osoba dobije panični napadaj i pomisli da je luda, a nije luda nego ajmo reći više “nepropusna”. Što je također ludo, ali na drugi način.
Ono što se događa na razini stanice se uvijek dešava na razini tijela i na razini bića (biće je tijelo i duša) – a ovo dvoje obično razdijeljeno liječite. Ili – bavite se dušom dok niste izliječili tijelo. Duhovnost i rad na sebi bez rada na tijelu vas sigurno neće izliječiti. Ali zdrav proces hoće, a on ide ovako i važan je redoslijed.
Redoslijed ozdravljenja
Prvo i bitno – put liječenja i izlječenja ne smije biti bolan, trnovit, kompliciran, invazivan, potencijalno štetan. Put liječenja mora biti ugodan, prirodan, potpuno neštetan.
Drugo, najprije se liječi tijelo (bez zdravih hormona i zdrave probave nema izlječenja).
Treće, u emocijama se traži uzrok bolesti, ali se s njim ne bavimo previše jer kopanje po ranama ranu samo još više inficira i gnoji…. – ovo je suprotno mišljenju samo onih koji od klijenata rade ovisnike i vječne platiše.
Uzrok se može i mora naći u prvom razgovoru s klijentom kada se sve objasni i daju upute za rješenje. Nakon implementacije znanja u praksu, idemo dalje… Za sva pitanja tijekom aktivnog rješavanja bolesti liječnik mora biti dostupan za preskakanje prepreka i pomoć za sve nedoumice.
Holistička medicina i holistički pristup
Za sve navedeno potrebna je holistička medicina.
Holistički liječnik mora znati sve: medicinu, prehranu, vježbanje, duhovnost, anti-stres terapiju, aromaterapiju, fizioterapiju, prirodne načine liječenja, suplementaciju… Holistička medicina nije interdisciplinarni pristup s čime se stalno zamjenjuje.
Interdisciplinarni pristup podrazumijeva zajednički rad skupa stručnjaka od kojih se svaki bavi samo svojim područjem, što ima svoje mjesto u liječenju akutnih stanja (kao što su konzilijarni pregledi u bolnici), no za liječenje kroničnih stanja i bolesti potrebna je jedna osoba koja sve vodi. Rastavljanje na dijelove na bilo kojem nivou vodi u probleme koji opstruiraju izlječenje.
Inzulinska rezistencija je dokaz mentalnog i metaboličkog stresa koji se očituje najprije na oscilacijama glukoze u krvi, naknadno iscrpljivanjem gušterače i na kraju iscrpljivanjem receptora koji više ne mogu primiti glukozu u stanicu.
Pa je tako inzulinska rezistencija povezana s metaboličkim sindromom, predijabetesom, policističnim jajnicima, nedostatkom energije… u praksi je to – debljanje, visoki tlak, problemi s probavom, problemi sa štitnjačom i drugim hormonima, problemi s razinom energije tj. umorom, s vidom, s cirkulacijom, s neplodnošću, panikom…
Zašto bi netko bio rezistentan na to da mu energija uđe u stanicu. Ljudi su općenito rezistentni na dobre stvari.
Propuštaju u sebe sve i svašta loše (loše vijesti skoro pa gutaju, negativne ljude oko sebe, otrovnu hranu, alkohol, cigarete, gljivice i plijesan u kući… a ono što je dobro ne propuštaju u svoj život (nježne riječi, zdravu hranu, dobre životne okolnosti, dobrog partnera, Boga…). Objašnjenje za ovo je dublje duhovne prirode, ali za potrebe ovog članka samo ćemo ustanoviti da je tome tako bez objašnjenja samog procesa.
Važno je znati da je za liječenje inzulinske rezistencije potrebno liječiti razne razine “životne” rezistencije – dakle svega onoga što nas odvaja od životnosti i sreće. Sve te razine traže od nas da kažemo “da” svim stvarima i ljudima u našem životu koji nam čine dobro, i uz koje blistamo i uz koje napredujemo. Sve obrnuto od toga je – rezistencija i vodi u bolest.
No, ako smo se već usosili, a jesmo – s gore navedenim simptomima (debljanje, umor, bolesna štitnjača…) moramo znati koji su početni simptomi ovog poremećaja i kako sebi možemo na vrijeme pomoći.
Kako na vrijeme prepoznati razvoj inzulinske rezistencije
Kako problem počinje? Kao i sve nezarazne kronične bolesti, a zovemo ih još i psihosomatskima – problem počinje sa stresom. Ako stres dugo traje, nastaje bolest, to je sigurno.
Kod kroničnog stresa:
- stanica ima manje receptora za inzulin i manje su osjetljivi (to je kao nakon 30 godina braka kad ti muž nešto govori, a ti ne čuješ…) – dakle, rezultat je: stanica ne čuje
- postoji tiha upala koja dolazi od probavnog trakta i širi se krvlju na sve stanice tijela, zaustavlja se na točki gdje ste najslabiji (može biti česta upala mjehura ili upala konjuktiva ili dermatitis ili proljevaste stolice ili “mutna glava” ili oslabljena gušterača)
- dolazi do viška masnog tkiva (ne mora i može doći do debljanja, radi se o visceralnoj masti) i viška masnih kiselina koje ometaju signal inzulina u stanici i ometaju metabolizam glukoze
- luči se kortizol i adrenalin a oni smanjuju osjetljivost stanice na inzulin. O razlikama i sličnostima između kortizola i adrenalina više u mojoj knjizi.
Dakle, stres kroz gore navedene mehanizme vodi u inzulinsku rezistenciju.
Pa ste tada slabi, bez energije, umorni, a živčani i nabrijani, s nekim stalno prisutnim simptomima poput nadutosti, proljeva, konstipacije na koje se naviknete, nažalost, i koji postanu za vas normalni – a nisu, jer dugoročno vode u niz problema. A nisu baš ni lijepi za svakodnevan život.
Ovo su organi koji razvijaju, potiču, određuju inzulinsku rezistenciju: mišići, jetra i masno tkivo.
Najvažniji su mišići.
1/ Mišići
Mišići su najveći i najpodcjenjeniji organ u tijelu. Oni su alfa i omega našega zdravlja. Oni su tijelo i duša čovjeka, pokazuju tko smo i kako smo. Mišići tijela, srca, crijeva, krvnih žila…
Inzulinska rezistencija i svi prateći problemi kreću od mišića. Inzulin se vezuje na staničnu membranu mišića i kreće akcija, proteinski nosači, receptori, glukoza… sve je pretpostavljeno tome da glukoza uđe u stanicu mišića i tamo se pretvori u energiju ili u glikogen koji je njeno skladište.
Mišići troše najviše glukoze u odnosu na druge organe, iza jela 70-80 % energije troše mišići. Budući da troše najviše glukoze – ako je mišićna masa slaba, nema tko trošiti tu glukozu i ona raste u krvi.
Kod inzulinske rezistencije prijenosnik glukoze se slabije aktivira i/ili mišići ne uzimaju dovoljno glukoze u stanicu (jer ih ima malo!) što aktivira gušteraču da luči još inzulina.
Ako želite naučiti više o ovoj temi i kako preko mišića izregulirati stres, probavu i hormone te kako spriječiti da se stres iz glave pretvori u bolest tijela (simptomi inzulinske rezistencije) – onda je pravo mjesto za vas program “Bura 2026” gdje učimo sve o tome. I vježbamo kako izbaciti stres iz tijela. Moguće je, i nije teško.
2/ Jetra
Kod inzulinske rezistencije jetra proizvodi više glukoze nego je potrebno, jer inzulin ne može ući u stanicu kako bi se glukoza iskoristila, pa organizam to detektira kao manjak glukoze i diže proizvodnju. Jetra je često masna pa i iz tog masnog tkiva se oslobađaju slobodne masne kiseline. A masna jetra – kandidat je za stručnu detoksikaciju – što je prvi i obavezni korak, a najbolja metoda je po dr. Wormu.
Jetra proizvodi glukozu i kada ne jedemo, a inzulin zaustavlja tu produkciju – kada inzulin ne može ući u stanicu jetre, jetra i dalje proizvodi glukozu pa imamo visoke vrijednosti glukoze a posebno natašte.
3/ Masno tkivo
Masno tkivo je hormonski aktivan organ. Kod inzulinske rezistencije oslobađa više slobodnih masnih kiselina, luči upalne stanice, pogoršava rezistenciju u jetri i mišićima. Problem potječe najviše od visceralne masti. Tu spada i visceralna mast od masne jetre. Kod svih kroničnih bolesti – prvi korak je liječenje jetre.
4/ Mozak
Mozak reagira na manjak glukoze u svojim stanicama kao na opasnost, a to diže kortizol i smanjuje osjetljivost stanica na inzulin, potiče inzulinsku rezistenciju. Mozak može detektirati manjak glukoze u stanici vrlo dramatično, pa čak i ako niste anksiozni, u ovakvim situacijama to možete postati.
Uzroci inzulinske rezistencije
Najvažniji uzroci su:
- gušterača luči više inzulina jer postojeći inzulin ne djeluje na stanicu i ne može iskoristiti postojeću glukozu) a primarno zbog:
- premalo fizičke aktivnosti i male mišićne mase (fizička aktivnost je kada u dućan idemo pješke a ne s autom) i mišići lagano gube sposobnost iskorištavanja glukoze
- višak visceralne masti (to je prvi simptom svih probavnih i hormonskih bolesti koji treba liječiti a često počinje kroničnim stresom, nesanicom…, a očituje se onim što nas prvo smeta – stresnim debljanjem.
- masna jetra koja proizvodi višak glukoze neovisno o jelu.
Početni simptomi inzulinske rezistencije:
- lupanje srca
- jutarnji umor koji prelazi u kronični umor
- brain fog
- tamne baršunaste mrlje na pregibima kože (vrat, laktovi, koljena, pazuha).
Ovi simptomi su nespecifični ali na vrijeme mogu ukazati na razvoj IR, prije nego se razviju ozbiljne bolesti.
Napraviti odmah: GUK; inzulin, C protein.
Osim toga, kako biste odmah pristupili liječenju probavnog trakta, a s kojim posredno liječimo cijeli organizam – napravite iz kose test na disbiozu crijeva – koji nam daje sljedeće informacije: lokaciju gdje se nalazi problem, prisutnost probavnih toksina kao što je histamin, prisustvo loših bakterija kao što je Helicobacter pylori i drugih, prisustvo gljivica poput candide, ali vidimo i koje dobre bakterije nedostaju pa prema tome biramo probiotik, nedostatak enzima, antitijela, pH vrijednost, fermentaciju, truljenje, predispoziciju za intestinalnu kritičnost.
Više o inzulinskoj rezistenciji i terapijama bit će na predavanju na programu “Bura 2026” u Šibeniku 25. i 26. travnja kada ćemo objasniti i pričati o:
- uzrocima inzulinske rezistencije
- mehanizmima stresa
- karakteristikama tijela (posture i trbuha) kod IR
- razvoju IR u debljinu i PCOS
- o stresu lokaliziranom u mišićima
- o načinima eliminacije stresa u mišićima, a koju osjećate kroz bolove i senzacije (probadanja, trnci, grčevi…)
- koje vježbe vježbati, kako, principi opuštanja mišića-živaca, antistres disanje, kako ojačati neuromuskularna provodljivost.
Više informacija o programu “Bura 2026” i govoru tijela čeka vas OVDJE. Program je otvoren za prijave – za sve žene i muškarce kojima treba odmor, antistres terapija i stručno vodstvo.
Pročitaj i ovo:
- Ljudi roboti: zašto me najviše plaše oni bez smisla za humor?
- Perfekcionistički, hashimoto ili stalno na dijeti – koji je vaš životni stil?
- Muškarci i žene: zašto se toliko vole, a toliko boje jedni drugih?
