Kada se navečer spremate za spavanje, po čemu procjenjujete kvalitetu svoga dana? Mnogi od nas odmjerit će dan prema onome što su učinili. Osvrnut ćemo se i nabrojati stvari s to-do liste koje smo uspjeli obaviti. Što je takvih stvari više – to bolje. Razmislit ćemo i o tome koliko smo dobro “odigrali igru”. Što smo dobili veći broj pohvala za učinjeno, to ćemo dan bolje i “ocijeniti”. Uz to, možda ćemo i usporediti svoja postignuća s nekim od svojih kolega i biti zadovoljni ako smo ih u nečemu nadmašili.
Ne baš dobri to-do dani
Što se događa kada ne uspijemo napraviti ono što smo željeli? Ili ako je to bio jedan od onih dana kada smo radili “najobičnije” svakodnevne poslove? A što ako smo “zeznuli” neku stvar? Tada postoje velike šanse da ćemo na kraju dana očajavati. Osim toga, dok sa žaljenjem razmišljamo o tome što smo mogli ili trebali napraviti drugačije, polako počinjemo gubiti svoj san čineći svoj sutrašnji dan još težim. Treba li onda to-do lista zaista biti faktor po kojem mjerimo kvalitetu svog dana?

Učenje na teži način
Tijekom karijere mnogi provedu neprospavane noći vrteći u glavi što su trebali ili nisu trebali napraviti tijekom dana. Često se stvara osjećaj da stalno treba postavljati nove ciljeve, pa se na to-do listu neprestano dodaju nove stavke – dok ne postane preduga i preteška.
U takvom ritmu lako je povjerovati da se vrijednost dokazuje radom: radi se i radi, bez stvarnog prostora za odmor. A onda tijelo ili okolnosti naprave rez – kroz iscrpljenost, pad imuniteta, burnout ili bolest – i prisile na usporavanje. Tek tada mnogi prvi put ozbiljno zastanu i suoče se s pitanjem koliko je taj način života održiv.
Problem je i u tome što se kvaliteta života i dalje često mjeri prema onome što se postiže i obavlja – a puno rjeđe prema onome što se jest. Kad bi se taj kriterij promijenio, kako bi izgledali prioriteti, tempo i svakodnevica?
Kako bi izgledao naš dan kada bi nam biti bilo važnije nego činiti
Što bi se dogodilo kada bismo navečer prije spavanja, umjesto o svojoj to-do listi, tiho razmišljali o tome kako smo se mi i oni oko nas osjećali tog dana. Bi li se kvaliteta našeg života počela mijenjati?
Važna pitanja koja si trebamo postaviti na kraju dana
Iz iskustva mnogih ljudi vidi se da se kvaliteta života značajno mijenja onog trenutka kada se promijene kriteriji po kojima se procjenjuje dan i kada fokus prijeđe s pukog izvršavanja obaveza na pitanja koja su zaista bitna. Umjesto popisa zadataka, u prvi plan dolazi osjećaj smisla, ravnoteže i prisutnosti. Evo nekoliko pitanja koja si vrijedi postaviti:
Kakav vam je uistinu bio dan?
- Jeste li zadržali smirenost u teškim situacijama? Ako je tako, možete sebi dati puno bodova za to.
- Jeste li pronalazili ljepotu u svakodnevici? Jeste li osjetili zahvalnost za nju?
- Jeste li tijekom dana barem nekoliko minuta proveli u tišini promatrajući svoje disanje i životnu snagu u sebi?
- Jeste li nekomu pružili ruku podrške i uputili nekoliko lijepih riječi – ne zato što je to bilo na to-do listi, već zato što ste zaista osjetili da to trebate napraviti.
- Jeste li se smješkali? Ili možda smijali? Je li u vašem danu bilo spontanih trenutaka radosti? Jeste li ih tražili?
- Jeste li voljeli svoj posao ili, što je najvažnije, ljude oko sebe?

Postoji li prostor za napredak?
Nemojte biti prestrogi prema sebi kada procjenjujete svoj dan. Kada smo potpuno iskreni prema sebi, otkrivamo da imamo mnogo prostora za poboljšanje. Nerijetko se možemo zateći kako tijekom dana postajemo opsjednuti to-do listom. No u tim trenucima važno je zastati i prisjetiti se da kvalitetu našeg života prvenstveno određuje ono tko mi jesmo. Neka nam to-be lista bude ispred to-do liste.
Pročitaj i ovo:
- Kako pronaći dobro i u lošim situacijama (bez prisilnog optimizma!)
- 5 stručnih savjeta kako izgraditi zdravo samopoštovanje
- Karika koju (gotovo) svi zanemarujemo – a ključ je ravnoteže tijela i uma







