Kad je u pitanju gradnja vjetroelektrana, obično najviše medijskog prostora uglavnom zauzmu sama najava projekta ili protivnici gradnje često oboružani „istinskom“ brigom za biljke, ptice i šišmiše. Odmah nakon toga slijedi druga linija obrane u obliku nagrđivanja okoliša, buke i vibracija te u posljednje vrijeme sve popularnijih vjerskih prava i sloboda.
Dok prvu liniju obrane obično drže ekološke udruge poznate po idealističkom pristupu, druga linija obrane je poznatija kao oblik NIMBY aktivizma (Not in my backyard = Ne u mom dvorištu) i tipične su za pojedince ili organizirane skupine unutar same zajednice na čijem je području predviđen neki projekt.
Selo koje je poželjelo više vjetroelektrana
Većina investitora i projektanata prilikom planiranja građevinskih projekata mora računati s činjenicom da na području na kojem je planiran zahvat vjerojatno uvijek postoji pojedinac ili skupina koja će se tom zahvatu protiviti.
Vjerojatno su s time računali i investitori koji su se upustili u razvoj projekta vjetroelektrana u blizini sela Fintry u Škotskoj, no prijem koji ih je dočekao vjerojatno ni u ludilu nisu očekivali.
Umjesto da se usprotive gradnji vjetroelektrana na brežuljku ponad sela, stanovnici su odlučili izvršiti pritisak na investitora da u projekt uvrsti još jednu dodatnu grdosiju vrijednupreko 2.5 milijuna funti i proda je stanovnicima sela kako bi i oni osigurali izvor prihoda za svoju zajednicu.
Već u prvoj godini rada vjetroelektrana u vlasništvu zajednice je uprihodila oko 140 tisuća funti (preko milijun kuna) koji su upotrijebljeni za lokalne projekte sufinanciranja energetske učinkovitosti. Zahvaljujući njoj više od 300 domaćinstava postavilo je izolaciju na zidove i pod krovove te će već od iduće godine moći računati sa uštedama na grijanju, a kad zajednica otplati kredit koji je podigla kako bi kupila vjetroelektranu, prema procjenama mogla bi računati s prihodima od 500 tisuća funti (oko četiri milijuna kuna) godišnje u budžetu zajednice od prihoda od prodaje električne energije u nacionalnu mrežu.
Ovo je jedan od svijetlih primjera kada je stanovništvo spremno podržati određeni projekt ukoliko od njega vidi koristi i investitori u razvijenim zemljama uspješno koriste upravo ovakve metode mrkve kako bi zajednicu pridobili na svoju stranu i spriječili ili obranili se od NIMBY aktivizma, a na neki način logično je da zajednica na čijem se području gradi vjetroelektrana ima koristi od nje.
Ipak, ovakav interes i participacija zajednice prvi je korak prema projektima u kojima zajednica sudjeluje kao investitor i ima direktne koristi od čitavog projekta.
Napisao: Ivan Szekeres, dipl.ing.el.
