Prije nego što započnemo pisati o načinima korištenja eteričnih ulja, prioritet nam je sigurnost u njihovom korištenju. Znam da mnogi misle, ako je nešto biljno, ne može štetiti. Prvo i iznimno bitno: za biljke i biljne ekstrakte vrijedi kao i za konvencionalne lijekove – što može pomoći, može i naškoditi!
Eterična ulja, kao vrlo djelotvorni biljni ekstrakti, toliko bitni da su unutar naziva fitoaromaterapije dobili vlastiti identitet (aroma), zahtijevaju pažljivu upotrebu. Oni su uistinu biljni ekstrakti snažnog djelovanja. Otud i njihovo ime – eterična ili esencijalna ulja: mnoga u sebi uistinu sadržavaju esenciju biljke koju destiliramo.
Većinu vremena od otkrića destilacije do modernog doba, eterična ulja su odbacivana, dok su korišteni hidrolati. Iznimno volim hidrolate, bez njih često nema pravih prirodnih krema i tonika, i za razliku od eteričnih ulja, gotovo da ne mogu naškoditi. Mogu se često stavljati na područja tijela gdje ne smijemo upotrijebiti čak niti razrijeđeno eterično ulje iste biljke.
Osnivačem aromaterapije, i osobom koja je čak tvorac tog imena, smatramo Rene-Maurice Gattefossea, kemičara koji je opekline u laboratoriju tretirao eteričnim uljem prave lavande i time postavio temelj aromaterapije. Danas, naziv aromaterapija u pojedinim državama predstavlja potpuno drugačije shvaćanje upotrebe eteričnih ulja.
Primjerice, Englezi još uvijek zaziru od upotrebe eteričnih ulja u svrhu liječenja, te kao i većina anglosaksonskih zemalja aromaterapijom smatraju ugodne masaže, korištenje preko aroma-lampica, difuzera, eventualno inhalacija. Dakle, „pleasure“ korisnici. Istovremeno, imamo u ovom slučaju daleko „hrabrije“ Francuze koji aromaterapiju često stavljaju uz bok konvencionalnoj medicini i eteričnim uljima ili nadopunjuju djelovanje konvencionalnih lijekova ili ih u nekim slučajevima čak i zamjenjuju.
Danas imamo stotine znanstvenih studija koje opravdavaju korištenje eteričnih ulja u terapeutske svrhe, tako da više ne govorimo o alternativnim metodama liječenja, već poput akupunkture – komplementarnim. U redu, znamo da je eterično ulje origana ili mravinca (eteričnih ulja bogatih karvakrolom) učinkovito u borbi protiv bakterija, znamo da eterično ulje čajevca pomaže kod gljivičnih infekcija, znamo da lavanda uspavljuje i smiruje. No, znamo li koje je eterično ulje tih biljaka uistinu učinkovito i sigurno i za koga? Hajdemo postaviti nekoliko pitanja na koja moramo znati odgovor prije nego što koristimo ili preporučimo bilo koje eterično ulje.
Za koga je namijenjeno određeno eterično ulje? Poseban oprez moramo uložiti ako se radi o trudnici, dojilji ili djetetu. Ako niste sigurni u sigurnost primjene ulja, radije nemojte ništa koristiti.
Kojim putem primijeniti (koža, inhalacije, na usta…) pojedino eterično ulje? Eterično ulje origana zasigurno nećemo inhalirati (iako jedna-dvije kapi u difuzer za prostoriju neće nikome naškoditi, neki to vole, iako sam osobno protiv. Naravno, nikako se ne treba inhalirati origanom nad difuzerom), niti ćemo ga primijeniti na koži jer je snažan iritans. Ono se obično koristi oralnim putem, ali hajdemo odgovoriti na iduće pitanje.
U kojem obliku primijeniti? Eterično ulje origana (mravinca) je vrlo česti primjer. Obično se kapa u čašu vode i tako pije. To je vrlo opasno i uistinu treba izbjegavati. Nagledao sam se pacijenata s oštećenjem jednjaka! Neki kapaju u ulje. Jedna kap vjerojatno neće dovesti do oštećenja, no staviti jednu kap u praksi je vrlo teško, tako da sam apsolutno protiv takve upotrebe. Oni koji ipak znaju više znaju kupiti prazne kapsule i staviti pomiješano bazno ulje i par kapi eteričnog ulja origana. Iako to već pokazuje višu razinu znanja i opreza, na hrvatskom tržištu postoje već gotove oleokapsule origana, a postoje i ljekarne koje ih kapsuliraju.
U kojoj dozi? I ovdje, kao i kod lijekova moramo voditi računa o nečem što se zove terapijska širina. Taj pojam predstavlja razliku između najniže doze koja će pokazati učinak i najveće doze koja ne pokazuje toksične učinke. Sigurnim lijekovima, biljkama i eteričnim uljima smatramo one koji imaju veliku terapijsku širinu. Znači, oni kojima je razmak između minimalne terapijske doze i maksimalne koja neće izazvati oštećenja velik, lakše ćemo koristiti. Primjerice, eterično ulje lovora, primijenjeno na koži, neće izazivati iritacije pri 0.5 %, ali će, posebno u sinergizmu s drugim eteričnim uljima, biti učinkovito.
Na primjeru heroina, droge koja je na kraju krajeva sintetizirana iz morfija, prirodne tvari (iz opijuma), možemo zorno prikazati terapijsku širinu. Redovnim uzimanjem raste potrebna minimalna terapijska doza, dok maksimalna ostaje ista. Tako da se terapijska širina polako smanjuje, dok se ne uzme toksična doza. Možemo pojednostavniti i reći: otrovi su upravo to, tvari koje imaju vrlo malu terapijski širinu. Evo primjer svima dobro poznatog oleandra – vrlo učinkoviti kardiotonični glikozid koji ne možemo koristiti jer ima iznimno malu terapijsku širinu. Uzimanje lako dovodi do smrti. Toliko o tome da je nešto biljno pa ne može štetiti!
Uzima li osoba druge lijekove? Biljke, kao i konvencionalni lijekovi, znaju pokazivati interakcije s lijekovima. Primjerice, već spomenuti origano, odnosno aktivna tvar karvakrol, može utjecati na metabolizam ugljikohidrata i potreban je oprez uz oralne antidijabetike i inzulin.
>> Potraži Panacea Frane Herenda na Facebooku
