Jesen, kada trava požuti i drveće plamti na plavome nebu
noga hoda kroz mirisne oblake sijena i mekano tone u tlo.
Traži petoprstu. Vijuga van staza i viri pod rubove sjena drveća.
Traži njen podanak, reći će korijen, koji se skriva pod površinom očita zbivanja.
On kroz vrckavi humor prirode ima na sebi naslikanu crvenu metu…
Koja je prava bit stvari? Koja je osnova i baza odbacivanja tog dijela sebe? Usna šupljina…
Zašto afta kao mali bakterijski tulum pod padom imuniteta toliko uzima maha?
Zašto toliko boli?
Možda zato da nam i kroz tu bezazlenu ranicu vrisne „Hej, život ti je bez okusa! Što to radiš, zašto ne živiš sebe?“.
S aftama u ustima moramo se odreći okusa života, i kiselog, ljutog, slanog, slatkog, gorkog.
Osuđujemo se, zbog eksplozije boli, na bljutavu hranu.
Osuđujemo se na kašice jer hrana s teksturom, tvrdoćom i oblikom boli izranjanu sluznicu usta.
Bljutave kašice za život bez „šuga“.
Uzimanje hranjiva za naš život u količini: minimalno, u okusu: neutralno.
Da, zaista, netretirane afte smanjuju volju i strast za životom.
Pokazuju postojeće stanje naše duše.
Jer nama ne treba puno, mi smo tako skromni i zadovoljni s malim.
Naoko potpuno beznačajne stvari koje imamo u našem životu, a koje ignoriramo, koje su toliko banalne i minorno male da ih ne rješavamo, vremenom postaju problem bez povijesti.
Problem nepoznatog uzroka, koje vrlo kukavički i regularno rješavamo odustajanjem od okusa života, odustajanjem od življenja sebe i naravno – ne razmišljati! Ni pod koju cijenu!
U krajnjoj crti vriska tijela kroz poruku afti, dolazimo do toga da nas boli i banalno ispijanje čaše vode. Koje li vrišteće upozorenje na autodestrukciju u tijeku.
Voda, koja je osnova svega života na zemlji, voda koja je gradivna osnova svake naše stanice i bića, bez koje ne bismo postojali, voda nas peče…
Afte u principu bezopasne samo bolne i upozoravajuće, protuteža su parodontozi koja ne boli, ali podmuklo ispod pojasa, ispod površine očita zbivanja ukazuje na težak poremećaj balansa duhovnog i materijalnog.
Parodontoza kao povlačenje zubnog mesa s krajnjem stadijem ispadanja zubi kaže da živimo na jednom od dva suprotna kraja klackalice ne/materijalnog svijeta.
podanak petoprste
Vidim oko sebe puno „duhovnjaka“ s parodontozom koji ne vole „prljavi“ novac, koji se odriču zuba koji kida i melje materijalno da bi ga ugradio u tijelo, u sebe.
Vidim puno „materijalno“ orijentiranih ljudi koji se odriču onog suptilnog („duhovnog“) dijela sebe u bezglavoj trci za materijalnim, za novcem, za umjetnih bliještećim zubalom.
Život na jednom od dva kraja te vječite klackalice tjera zube da napuštaju tijelo, da uteknu…
A materijalno bez duhovnog ne može vječno ići naprijed, ne može vječito ići u prosperitet.
Duhovno bez materijalnog kao zgusnute manifestirane opipljive energije ne može vječito ići naprijed. Kad-tad će se prevrnuti i pasti s klackalice bez balansa.
Sve je u balansu, u ravnoteži, u prihvaćanju stvarnosti kakva je. U prihvaćanju stvarnosti koja je takva da smo rođeni u ovom materijalnom tijelu koje treba podržavati, koje treba njegovati, koje treba hraniti jer da nije tako bili bismo rođeni s krilima a ne s rukama. S rukama koje daju i primaju, koje prinose hranu i grle osobe pored sebe…
Balans, ravnopravan balans dragi moji, materijalno i duhovno su dvije ravnopravne strane istog novčića. Što ćemo mi učiniti s tim novčićem je druga stvar…
Petoprsta uspravna (Potentilla erecta) steže, dezinficira i jača zubno meso. Tinktura njenog podanka jača vezivno tkivo ispod površine očita zbivanja. Sada u jesen potraži ju na rubovima livada, očisti korijen i napravi tinkturu. Izmasiraj zube koji se nećkaju i zagrizi tu jabuku života. Zagrizi materijalnu stvarnost kroz duhovno i duhovnu stvarnost kroz pošteno materijalno.
Neka bude balans!
Martina Bogdanić i Udruga za fitoaromaterapiju pozivaju na Edukacije iz travarstva kombinirane s fitoaromaterapijom. Edukacija počinje 15. 10. 2012. za "riječku" grupu i 20.10. za "putničku" grupu. Više detalja pronađite ovdje.
