Nekad su djecu jednostavno dijelili na introverte i ekstroverte. Jedni su voljeli tišinu i samoću, drugi društvo i stalnu akciju. No psiholozi i roditelji posljednjih godina sve češće primjećuju da mnoga djeca ne pripadaju ni jednoj skupini u potpunosti. Upravo zato sve se više govori o pojmu ‘otrovert’ – osobnosti koja se ne uklapa u klasične društvene kategorije.
Iako pojam još nije službeno priznat u psihologiji, brzo je postao popularan jer mnogi roditelji u njemu prepoznaju svoju djecu. Otroverti mogu biti vrlo društveni, komunikativni i zabavni, ali istodobno često osjećaju da zapravo ne pripadaju nijednoj grupi.
Što zapravo znači biti otrovert?
Naziv dolazi od riječi ‘otro’, što na španjolskom znači ‘drugi’ ili ‘drugačiji’. Termin je popularizirao psihijatar Rami Kaminski, koji opisuje otroverte kao ljude koji se često osjećaju poput promatrača sa strane – čak i kada su dio društva. Za razliku od introverata, otroverti ne izbjegavaju nužno ljude. I za razliku od ekstroverata, ne traže stalnu potvrdu i pripadanje grupi. Njima su važniji autentični odnosi jedan-na-jedan nego velika društva i površna druženja.
Znakovi da je vaše dijete možda otrovert
1. Ima nekoliko bliskih prijatelja, ali ne voli ‘ekipu’
Otrovertna djeca često imaju jednu ili dvije vrlo bliske osobe, ali ih ne privlače velika društva ni grupna dinamika. Mogu sudjelovati u druženjima, ali rijetko osjećaju potrebu biti ‘dio ekipe’.
2. Društvena su, ali im treba puno vremena nasamo
Jedan dan mogu biti glasni, razigrani i puni energije, a već sljedeći poželjeti mir, tišinu i povlačenje u vlastiti svijet. Roditeljima to ponekad djeluje kontradiktorno, no upravo je ta kombinacija tipična za otroverte.
3. Ne vole forsirane odnose
Takva djeca vrlo brzo osjete neiskrenost. Ne vole površne razgovore ni druženja ‘reda radi’, pa ih odrasli ponekad pogrešno procijene kao nezainteresirane ili hladne. U stvarnosti samo traže dublju povezanost i osjećaj autentičnosti.
4. Često djeluju kao promatrači
Otroverti vole analizirati ljude i situacije. Nerijetko će na rođendanima ili školskim okupljanjima više promatrati nego aktivno sudjelovati, ali to ne znači da se ne zabavljaju.
5. Ne podnose pritisak da se uklope
Ako ih se prisiljava da budu ‘više društveni’, ‘glasniji’ ili ‘popularniji’, mogu se još više povući. Njima je važnije ostati svoji nego zadovoljiti očekivanja okoline.
Kako roditelji mogu pomoći otrovertnom djetetu?
Stručnjaci ističu kako je najvažnije ne pokušavati dijete ugurati u etikete. Otrovertnoj djeci treba prostor za samostalnost, ali i razumijevanje njihovih specifičnih društvenih potreba. Umjesto forsiranja velikih druženja, korisnije je poticati kvalitetne odnose, individualne interese i aktivnosti u kojima se osjećaju sigurno. Također je važno objasniti im da ne moraju biti ‘kao svi drugi’ kako bi bili prihvaćeni.
Dio stručnjaka smatra da je riječ samo o modernom nazivu za kompleksnije osobnosti koje se ne uklapaju strogo u podjelu introvert–ekstrovert. Na društvenim mrežama mnogi raspravljaju je li riječ o stvarnoj osobini ili samo novoj etiketi za osjećaj nepripadanja. Ipak, bez obzira na naziv, jedno je jasno: današnja djeca sve manje pristaju na jednostavne kategorije. A možda upravo otroverti najbolje pokazuju da osobnost nikada nije crno-bijela.
Pročitaj i ovo:
- Dr. Tomislav Gojmerac: “Djeca su cijeli svijet u malom, zato neuropedijatrija traži cjelovit pristup”
- Danijela Haralović: “Uz Helen Doron metodu djeca se zabavljaju i uče jezike skoro neprimjetno”
- „Djeca su ogledalo svojih roditelja“ podiže svijest o roditeljskoj ulozi u oblikovanju zdravih životnih navika
