Možete se sasvim dobro nositi sa stresom na poslu, prijateljstvima i ljubavnim odnosima – sve dok ne razgovarate s roditeljima. Jer razgovor s roditeljima često postane emocionalno nabijen i izazovan. Običan telefonski poziv odjednom postane emocionalna borba. Sitna molba izazove iritaciju, a komentar koji biste od bilo koga drugog lako ignorirali u vama probudi obrambenu reakciju ili vas potpuno preplavi emocijama.
Mnogi odrasli osjećaju kao da se u prisutnosti roditelja vraćaju u djetinjstvo, čak i nakon godina samostalnosti i rada na sebi. No to ne znači da se niste promijenili. Dio objašnjenja leži u tome kako naš živčani sustav pamti stare obrasce.
Zašto odnos roditelja i djeteta može biti posebno emocionalno zahtjevan
Za razliku od prijateljskih ili ljubavnih odnosa, odnos s roditeljima nosi godine zajedničke povijesti, očekivanja, obiteljskih uloga i neriješenih napetosti.
“Jedna od najvećih promjena koja se događa kako starimo jest ta da roditelje više ne trebamo na isti način kao kad smo bili djeca, a to može biti teško za obje strane”, objašnjava Jocelyn Chamra-Barrera, LCSW, izvršna i klinička direktorica Christi Centera.
Kao djeca od roditelja tražimo dopuštenje, savjet, pomoć ili jednostavno želimo biti u njihovoj blizini. U odrasloj dobi odnos se mijenja – roditelje zovemo ili posjećujemo kada želimo i trebamo, a ne zato što o njima ovisimo na isti način. Ta se promjena ponekad dogodi vrlo brzo. Roditeljima pak rjeđi kontakt s odraslom djecom može biti emocionalno zahtjevan pa čak i dobronamjerna pitanja mogu zvučati opterećeno. Dodatnu složenost donosi i sve veća svijest o granicama. Odrasla djeca možda žele da roditelji znaju samo određene dijelove njihova života, kaže Chamra-Barrera.
Živčani sustav pamti obrasce iz djetinjstva
Rani odnosi mogu nastaviti oblikovati komunikaciju između roditelja i odrasle djece dugo nakon završetka djetinjstva. “Iskustva poput kritiziranja, emocionalnog poništavanja, pretjerane zaštite i visokih očekivanja stvaraju obrasce koje obje osobe nose u odnos”, kaže Saba Harouni Lurie, LMFT, vlasnica i osnivačica terapijskog centra Take Root Therapy.
Roditelji se tako mogu ponašati na načine na koje su navikli, često iskreno vjerujući da upravo tako pokazuju brigu i ljubav. Primjerice, roditelj može pitati odraslo dijete je li doista sigurno da želi prihvatiti novi posao, promijeniti karijeru ili otputovati, iako je ono svoju odluku već dobro promislilo. Takva briga može se doživjeti kao pretjerana zaštita. Slično tome, uspoređivanje sa sestrom, bratom ili vršnjacima može se predstaviti kao poticaj, ali u odraslom djetetu izazvati osjećaj da nikada nije dovoljno dobro. Naizgled bezazlene situacije mogu izazvati napetost u čeljusti i ramenima, potrebu za obrambenim stavom ili toliko snažnu emocionalnu reakciju da se osoba jednostavno povuče iz razgovora.
Kod odrasle djece taj je učinak posebno izražen. “Naš živčani sustav vrlo dobro prepoznaje ono što mu je poznato”, kaže Lurie. Kada smo uz osobu s kojom imamo dugu i emocionalno važnu povijest, živčani sustav može reagirati na znakove koje uopće svjesno ne registriramo – poput određenog tona glasa, poznate fraze ili pogleda. Za razvoj takvog obrasca nije nužno potrebno jedno veliko, traumatično iskustvo. On se može graditi godinama kroz niz manjih, ponavljanih iskustava koja su tijelo naučila što može očekivati. Zato se čak i nakon ozbiljnog osobnog rada i izgradnje potpuno samostalnog života stara obiteljska dinamika može ponovno aktivirati. Živčani sustav jednostavno radi ono što je tijekom godina naučio kako bi se osjećao sigurno.
Kako prepoznati da reagirate prema starim obiteljskim obrascima
Kada ste s roditeljima, ponekad je teško prepoznati odakle određena reakcija zapravo dolazi. Jedan od znakova može biti osjećaj da više niste sasvim svoji. U drugim dijelovima života možda ste smireni, no u razgovoru s roditeljima postajete obrambeni, planete, emocionalno se zatvarate – ili pak počinjete ugađati drugima i tražiti njihovo odobrenje na način koji vam inače nije svojstven.
“To je regresija. I iznimno je česta”, kaže Nina Batista, LCSW, terapeutkinja za odnose i traumu. Mnogi odrasli ne shvaćaju da u tim trenucima uopće ne reagiraju iz perspektive svoje odrasle osobe. Umjesto toga reagira mlađa verzija njih samih, koja je naučila da ljubav, prihvaćanje, sigurnost ili emocionalna stabilnost mogu nestati zbog roditeljskog raspoloženja, kritike, uspjeha ili konflikta.
Postoje i drugi znakovi. “Kada odraslo dijete primijeti da je njegova reakcija puno snažnija nego što bi situacija sama po sebi opravdavala ili da bi na istu situaciju s bilo kim drugim reagiralo drukčije, ta nesrazmjerna intenzivnost često je znak da je dotaknuto nešto starije“, kaže Lurie.
Obratite pažnju i na brzinu kojom se reakcija razvija. Misli i riječi mogu početi dolaziti prebrzo, teško je zastati i jasno razmisliti, a tijelo se može aktivirati prije nego što um uopće shvati što se događa. Prema Lurie, to su znakovi da reagirate umjesto da odgovarate.
Kako poboljšati odnos s roditeljima
Stručnjaci ističu nekoliko jednostavnih koraka koji mogu pomoći da razgovori s roditeljima budu mirniji i kvalitetniji. “Ponekad su se vaši roditelji doista promijenili, a ponekad vaš živčani sustav još uvijek ne vjeruje u to“, kaže Batista.
U takvim situacijama korisno je postaviti pitanje: ‘Što se zapravo dogodilo?’ umjesto: ‘Na što me ovo podsjetilo?’ Ta dva pitanja nisu uvijek ista. Razlikovanje stvarnog događaja od osjećaja koji je on probudio može pomoći da prije reakcije sagledate situaciju iz sadašnje perspektive.
1/ Napravite malu pauzu
Može pomoći i usporavanje razgovora. To može značiti duboko udahnuti prije nego što odgovorite, osvijestiti trenutak u kojem tijelo počinje reagirati ili si dopustiti da nakratko prekinete razgovor ako postane previše intenzivan. “Kada odrasla djeca uspiju stvoriti čak i mali prostor između okidača i svoje reakcije, otvara se mogućnost da u razgovor uđu iz perspektive osobe koja su danas, a ne osobe koja su nekoć bila“, kaže Lurie.
2/ Budite suosjećajni prema sebi
Lurie također naglašava važnost samopoštovanja i suosjećanja prema sebi. Ti su se obrasci razvijali godinama i nisu znak slabosti niti dokaz da niste dovoljno napredovali. Promjena duboko ukorijenjenih reakcija zahtijeva vrijeme.
Pročitaj i ovo:
- Djetinjstvo: 5 pokazatelja da vas je odnos s roditeljima negativno obilježio
- Kako kreirati zdrav odnos s djecom, ali i sa svojim roditeljima?
- Koji je ključ za uspostavljanje zdravih granica s roditeljima?
