Koliko ste puta u životu čuli (ili izgovorili) izjave poput “Nemoj se razvoditi, ostani u braku” ili “Stavi tuđe potrebe ispred svojih”… Takva društvena uvjerenja i očekivanja zapravo su vrlo štetna.
Doduše, ona postoje kako bi društvo bilo u skladu, objašnjava Aparna Sagaram, bračna i obiteljska terapeutkinja i vlasnica Space to Reflect u Philadelphiji, dodajući kako je to jedan od načina da se stvori homogenost među ljudima.
Kada uvjerenja stanu na put vašoj sreći…
Iako su određena društvena očekivanja ispravna za neke ljude, ne mogu biti pogrešna za druge – primjerice, ako ste u nesretnom braku, ali se odbijate razvesti. Kada slijedite društvena uvjerenja koja vam ne odgovaraju, ona zapravo mogu stati na put vašem zadovoljstvu i dovesti vas u nepovoljne situacije.
Postoje mnoga društvena uvjerenja koja stoje na putu vašem zadovoljstvu, kažu terapeuti. U nastavku su neka od najčešćih.
‘Sreća bi trebala biti vaš cilj.’
Sreća je zajednički cilj, iako nejasan, za mnoge ljude. Ali stručnjaci kažu da sreća ne bi trebala biti nagrada. “Ljudi uvijek pokušavaju postići sreću, a ja ne mislim da je to dostižan cilj. Cilj ne bi trebala biti sreća, jer sreća je kao i svaka druga emocija – osjetiš je, a onda nestane”, kaže Sagaram. Trebali biste nastojati biti zadovoljni, smireni ili emocionalno regulirani “kako biste mogli osjetiti te trenutke uzbuđenja, ili pak trenutke frustracije i ljutnje, a da vas to ne baci u spiralu nezadovoljstva”, dodaje.
Sreća kao cilj je uvjerenje koje nam društvo postavlja i čak nam govori da će nas određene stvari, bilo nova veza, djeca ili dobro plaćeni posao, učiniti sretnima – ali to obično nije slučaj. Ovo je poznato kao zamka odredišta. “U osnovi to znači da padamo u te ideje da kada jednom postignete određeni cilj, ako dođete do sljedeće stvari, tada ćete biti sretni, ali ta vratnica se nastavlja pomicati“, kaže Sagaram. Tada ste u beskrajnom ciklusu jurnjave za srećom. Razmislite o tome: mislite da ćete biti sretni kada zaradite 100.000 eura, ali kada postignete tu godišnju plaću, vjerojatno ćete poželjeti zaraditi još više.
‘Razvod je pogrešan.’
Bilo zbog vjere ili obiteljskog pritiska, obično se misli da je razvod “loša” stvar. Iako postoje stvari u braku koje se mogu poboljšati i popraviti – poput češćih izlazaka ili boljeg dijeljenja obaveza čišćenja – temeljne vrijednosti, temeljni sustavi uvjerenja i nečija osobnost ne mogu se promijeniti, kaže Natalie Moore, bračna i obiteljska terapeutkinja u Kaliforniji.
Ako ste s nekim tko ima drugačija uvjerenja o tome kako bi trebala izgledati obiteljska struktura, ne činite sebi nikakvu uslugu time što odustajete od braka. “Ponekad je najbolje za oboje biti iskren u vezi s tim… i pogledati odnos i reći: ‘Znaš što? Dobro smo to učinili, ali jednostavno više ne radi’, dodaje. Za neke je ljude razvod legitimno sigurniji od ostanka u braku.
“A kada je u braku prisutno zlostavljanje, najbolje je za sigurnost osobe koja je zlostavljana napustiti vezu”, ističe i dodaje: “Dakle, koliko god društvo promicalo vrijednost očuvanja braka, postoje situacije u kojima, čak i uz najbolju namjeru, i uz najbolje osmišljene planove, nije realno da taj par ostane u braku zauvijek.”
‘Obitelj je sve.’
Za neke ljude obitelj je uistinu sve, ali za mnoge druge obitelj predstavlja članove koji su ih povrijedili ili zlostavljali. Ako ste iz usko povezane obitelji u kojoj je prioritet otvorena komunikacija, uz povjerenje i podršku, lako je povjerovati u to, ističe Moore, “ali ako ste iz obitelji koja ima mentalnih bolest koje se ne liječe, ili je prisutno zlostavljanje ili izdaja povjerenja, ili, pak, postoji puno neriješene tuge i otuđenosti… teško je živjeti s uvjerenjem da je obitelj sve.” Dakle, reći da je “obitelj sve” bilo bi samo štetno i stresno.
‘Važno je druge ljude staviti na prvo mjesto.’
“Dakle, ovo je posebno štetno uvjerenje, posebno za nekoga tko se identificira kao osoba koja ugađa ljudima ili perfekcionist jer osjeća snažan poriv i potrebu da da prednost drugim ljudima ispred sebe”, objašnjava Moore. Ovo nepravedno društveno uvjerenje jača samopožrtvovno ponašanje do razine koja može biti štetna za vaše mentalno zdravlje i cjelokupno funkcioniranje, dodaje. Razmislite o tome: ako posuđujete novac članu obitelji kada si to ne možete priuštiti, samo uskraćujete vlastite potrebe i mir.
“Ovo je također nešto što se često romantizira. Kao društvo, skloni smo stavljanje tuđih potreba na prvo mjesto staviti na pijedestal,” kaže Moore i dodaje: “Kada netko stavi potrebe druge osobe iznad svojih, obično za to bude puno nagrađen, bilo da se radi o verbalnoj pohvali ili drugim vrstama potkrepljenja, a to čini ponašanje mnogo težim za promjenu.”
To je duplo teže za roditelje koji ponekad moraju ugušiti vlastite potrebe za brigom za svoje dijete (kao što je žrtvovanje sna u fazi novorođenčeta, primjerice). Iako je to svakako neophodno u nekim slučajevima, ne može stalno biti norma.
To je onaj klasični stil ‘Stavite svoju masku za kisik prije nego što stavite masku djetetu’ jer ako pokušate petljati i staviti djetetu masku, pokušavate staviti svoje dijete na prvo mjesto. Ali zapravo ako se onesvijestite, ne možete pomoći ni svom djetetu, zar ne?
‘Trebali biste imati djecu do određene dobi.’
Od malih nogu bombardirani smo idejom da moramo imati djecu, ističe Hill. Djeca se igraju lutkama od malih nogu, grade kuće – to su njihove igračke. Dakle, socijaliziraju se vrlo rano, rađaju se u obitelji, a uz našu sposobnost reprodukcije, to na neki način postaje nešto što se od vas očekuje.
Ovisno o vašoj kulturi i odgoju, tada vjerojatno stvarate očekivanja oko toga kada biste trebali početi imati djecu, bilo da je to do 25, 30, 35 ili 40. godine, dodaje Hill. “Taj pritisak, ako ste internalizirali ta uvjerenja, da ‘trebao bih ovo raditi do ove dobi… ako nešto nije u redu, ja sam izvan norme’ može dovesti do srama, krivnje i zbunjenosti. A ako ne želite djecu, možda ćete se osjećati zarobljeni društvenim očekivanjima da uopće imate djecu.
Umjesto da se pridržavate društvenih uvjerenja koja možda nisu ispravna za vas, razmislite o tome što ima smisla. Kad se ne osjećate kao da su određena društvena uvjerenja namijenjena vama, možda ćete se osjećati pomalo posramljeno. Ali mnogi ljudi osjećaju isto kao i vi, premda se o tome ne govori toliko često.
Imate slobodu birati po kojim uvjerenjima ćete živjeti
Ne morate ići kroz život slijedeći sustave vjerovanja koji za vas nemaju smisla. Važno je razumjeti koja su trenutno vaša uvjerenja i koja želite zadržati. Kako biste ih shvatili, Moore predlaže da razmislite o primarnim porukama koje ste tijekom djetinjstva primali od roditelja ili skrbnika o tome što je važno u životu.
“I da pošteno napravite popis s kojim se od ovih stvari slažete sada kao odrasla osoba gledajući unatrag”, savjetuje Moore. Odatle možete promijeniti svoje sustave vjerovanja kako bi odražavali ono što osjećate danas. Iako se možete pridružiti društvenim uvjerenjima koja su ispravna za vas, također možete odbaciti ona koja su pogrešna. Jer imate slobodu birati. Ako vam je teško neke stvari promijeniti potražite pomoć terapeuta ili psihologa – ili zajednicu ljudi koji misle isto kao i vi.
“Morate pronaći svoju zajednicu drugih ljudi kako biste se osjećali manje izolirano – a to može biti malo putovanje na kojem pokušavate shvatiti ‘Tko su moji ljudi koji se tako osjećaju?'”, savjetuje Hill.
Bez obzira na to koja su društvena uvjerenja ispravna za vas (uključujući i ona gore navedena!), najvažnije je da kroz život idete donoseći odluke koje potiču vaš duh. Jer nitko od nas ne želi u starosti žaliti zbog stvari koje nije napravio ili promijenio!
Pročitaj i ovo:
- Tjeskoba ili napadaj panike: Kako razlikovati ova dva stanja?
- Moja uvjerenja su ispravna
- Snaga psiholoških ‘utisaka’ iz djetinjstva i kako ih okrenuti u svoju korist
