Još prije nekoliko godina, dok sam bila na jednoj predivnoj radionici o osvještavanju svojih želja i učenju kako ih realizirati uz podršku Svemira i manifestacije, u moje je ruke stigla zanimljiva knjiga. Knjiga se zove Miracle Morning, autora Hala Elroda, a u suštini ona opisuje kako je moguće nekoliko tehnika osobnog razvoja utisnuti u svoj dnevni raspored i tako poboljšati kvalitetu vlastitog života na svim razinama. Za to je, kaže autor, dovoljan samo jedan sat dnevno. Pročitala, osjetila da ima smisla i primijenila. I da, život mi se počeo transformirati.
Međutim, 1.1. 2017. moj miracle morning pao je u zaborav. Dizanje sat vremena ranije kako bih odradila Halove „SAVERS-e“, kako ih on zove, odnosno Scribbling (pisanje), Affirmation (afirmacije), Visualization (vizualiziranj), Exercise (vježbanje), Reading (čitanje) i Silence (tišina, meditacija), postalo je nemoguće jer, pa jednostavno, kad se rodio mali Zmaj nisam niti spavala. I tako sam si, po metodi – najprije ono što je najvažnije, dala slobodu da nekoliko mjeseci ništa ne radim. Samo sam preživljavala, ako ću biti potpuno iskrena.
No s vremenom, nekako mi je nedostajao taj dio mene koji radi na sebi i poboljšava kvalitetu vlastitog života, a preživljavanje mi je počelo ići na živce. I onda sam shvatila da zapravo ništa u životu nije savršeno i, ako ću čekati taj savršeni trenutak da počnem prikupljati dijelove sebe i jačati samu sebe u svakom smislu, nikad više neću ni početi. I, kao Baltazar, mislila sam, mislila i dosjetila se. Čudesno ili magično jutro postalo je čudesan ili magičan dan, a ja sam gledala svaku slobodnu priliku da se posvetim sebi na bilo koji način, pa čak i ako je to značilo ispijanje kave dok buljim u prazno i ne mislim na ništa.
A onda je sve dobilo strukturu. Ovo je moj način i poklanjam ga vama, a vi možete osmisliti i svoj. Najbolje smo mame svojoj djeci kad smo najbolje same sebi i kad svakim danom postajemo sebi bolje prijateljice. Tako i njih učimo da budu dobri sebi, a to je najljepša lekcija koju možemo predati.
Meditacija ili tišina. Meni kao nabrijanoj i aktivnoj osobi meditacija u tišini još je uvijek veliki izazov pa si pomažem različitim metodama. Našla sam nekoliko metoda meditacije koje izvodim uz svog bebana koji to više baš i nije. Ona koju on najviše voli je igra. Pogasim sve telefone, laptope i ine uređaje i pola sata se igram s njim. Nastojim biti potpuno fokusirana na njega i igru i predajem se tome onako kako se on predaje – potpuno uživljena. Svaki put kad mi misli skrenu na nešto drugo vraćam fokus i učim od njega – kako se potpuno predati nečemu tako jednostavnom kao što je zavrtanje čepa na boci uvijek iznova.
Kad se probudim i dok se igramo na krevetu, pustim jednu od meditacija Honest Guys na YouTubeu, a ova mi je omiljena. Pri tome se derem na glas što Zmaja jako razveseli i time, osim što se punim pozitivnim mislima, dižem svoju vibraciju ma kako umorna i neispavana bila. A on umire od smijeha. Bonus plus.
Još nisam našla energije za pisanje (osim kolumni) pa umjesto toga zahvaljujem. Obavljajući dosadne, repetitivne stvari kao što su kuhanje (milijun puta dnevno jer Zmaj jede samo svježe pripremljene delicije) ili čišćenje ili pranje suđa, zahvaljujem na glas na svemu što imam. Uključujući hranu i te neoprane lonce koji su se nagomilali. I sve je lakše. Obećajem!
Kad uhvatim vremena uzmem ga u ruke i vičem afirmacije. Izgledam vjerojatno kao luđakinja, ali pri tom se super zabavljamo. Afirmacije su mi intuitivne, ali najviše volim one u koje iskreno vjerujem. Jako mi je bitno da se ne lažem i da ne izgovaram stvari s kojima emocionalno ne rezoniram pa se trudim da one budu prilagođene mojoj trenutnoj emociji. Izmislite same svoje ili se poslužite mojima: Na svaki izazov odgovaram srcem i uživam pronalazeći kreativna rješenja. Moja stvarnost je svaki dan sve ljepša i ljepša. Uvijek tražim način da volim sebe, takvu kakva jesam. Okružujem se ljudima koji me podržavaju, vole i čine još boljom.
Vježbanje je izazov jer, budući da vježbam nekoliko puta tjedno, dodatno vježbanje često mi nije privlačno. Vjerujem da, ako godinama ne vježbaš, taj dio bude još teži. Ali imam recept. Navinem muziku koliko smijem da susjedi ne polude i plešem. Opet, bonus plus Zmaj uživa, družimo se, pristuna sam, a pokrećem tijelo.
Navečer prije spavanja čitam. Nekad je to pola knjige, a nekad 3 rečenice. Poanta je da je uvijek barem nešto. I onda, prije spavanja pustim neku vođenu meditaciju za utonuti u san, gurnem sluške u uši i zaspem prije nego ista završi.
Drage mame, poanta je zapravo učiniti malo za sebe. Najčešće je i to malo dovoljno. I baš zato, nije potrebno čekati taj trenutak kad ćeš biti naspavana, kad dijete poraste, kad krene u vrtić, kad ćeš imati više vremena, nego je dovoljno sitne promjene uklopiti u svoje svakodnevne aktivnosti i rezultati će biti magični. I da, u dane kad nemaš snage za ništa, najbolji je rezultat dati si dozvolu i za to. Provesti dan u pidžami, umjesto ručka ispeći jaja i spavati kad beba zaspe. Sve drugo može čekati.
Mamasita & Son: Matching majice za mame i sinove