Unazad desetak godina zabilježen je porast uporabe pšenice i njezinih proizvoda. S obzirom na modifikacije zrna pšenice, prati je i porast osoba s problemima u probavi pšeničnih proizvoda. Danas postoje tri entiteta (bolesnih stanja) povezanih s korištenjem pšenice i njezinih proizvoda: celijakija, alergija na pšenicu i necelijakična preosjetljivost na gluten.
Celijakija: Već sam u svojim prethodnim tekstovima pisala o celijakiji, no idemo se podsjetiti o čemu se radi. Dakle, celijakija je autoimuna bolest koja nastaje kod predisponiranih osoba prilikom konzumiranja pšeničnog glutena, a manifestira se u atrofiji (“propadanju”) crijevnih resica, pojačanju crijevne popustljivosti, malnutriciji i pojavi drugih ekstraintestinalnih bolesti (“izvancrijevna” manifestacija bolesti). Najčešće su prisutne “crijevne” tegobe u vidu proljeva, nadutosti, bolova u trbuhu, izrazite nadutosti, dok su ekstraintestinalne tegobe individualne.
Alergija na pšenicu: Karakterizirana je aktivacijom IgE imunološki posredovanog odgovora na određene sastavnice pšenice, a najčešće se manifestira dišnim i probavnim simptomima.
Necelijakična glutenska preosjetljivost: Ako je dijagnostičkom obradom isključena celijakija, a osoba zamjećuje poboljšanje tegoba (crijevnih i “izvancrijevnih”) po isključenju pšenice i pšeničnih proizvoda, radi se o necelijakičnoj glutenskoj preosjetljivosti.
Sindrom nadražajnog crijeva (IBS-“Irritable bowel syndrome”) predstavlja veoma učestali problem današnjice. Najčešće se manifestira probavnim tegobama u smislu nadutosti, bolova u trbuhu, proljevima i/ili zatvorom, umorom i iscrpljenošću. Dijagnostičkim metodama je isključena upalna bolest crijeva.
Sindrom nadražajnog crijeva i celijakija – sindrom preklapanja ili nešto drugo?
Kao što se može zaključiti iz prethodnih redaka, simptomi celijakije i IBS-a su dosta slični. S obzirom na to da se dijagnostika IBS-a bazira prvenstveno prema Rimskim III kriterijima (nakon što je isključena upalna bolest crijeva), postavlja se pitanje je li kod određenih osoba previđena celijakija, zbog čega ih se otpušta s dijagnozom IBS-a? Bitan podatak je da i osobama oboljelim od celijakije te onima s IBS-om “smetaju” pšenični proizvodi, ali po sasvim drugom principu – osobama s celijakijom probleme stvara gluten, dok onima sa sindromom nadražajnog crijeva problem stvara ugljikohidratni polimer-fruktan (u pšenici).
S obzirom na gore navedeno, britansko i američko udruženje gastroenterologa dalo je preporuku za isključenje celijakije kod svih bolesnika s IBS-om, poglavito kod onih s dijareja dominantom kliničkom slikom. Gastroenterolozi preporučuju učiniti “krvne pretrage” na celijakiju te po potrebi biopsiju tankog crijeva.
Nažalost, brojne studije i praćenja bolesnika dovela su do spoznaje da osobe oboljele od celijakije, iako se striktno pridržavaju jedinog lijeka, bezglutenske prehrane, razvijaju popratni sindrom nadražajnog crijeva, zbog čega se došlo do zaključka da celijakija i sindrom nadražajnog crijeva koegzistiraju kod istog pacijenta. Ovaj fenomen se pokušao objasniti činjenicom da, bez obzira na striktno pridržavanje bezglutenske dijete, postoji upala niskog stupnja jednaka onoj koja se vidi kod osoba s IBS-om.
Sindrom nadražajnog crijeva i necelijakična preosjetljivost na gluten
Provedena su brojna istraživanja, s različitim rezultatima, kako bi se otkrio pravi uzrok necelijakične preosjetljivosti na gluten. Veliki broj njih zaključuje kako se zapravo radi o preosjetljivosti na FODMAP sastavnice pšenice (točnije ugljikohidrate fruktane i galaktane), a ne o glutenu. Daljnja istraživanja su potrebna kako bi se potvrdio ili opovrgao ovaj zaključak.
S obzirom na to da je FODMAP dijetoterapijski pristup kod osoba sa sindromom nadražajnog crijeva učinkovit, jednako tako se isti preporučuje i kod osoba s necelijakičnom preosjetljivosti na gluten.
Na kraju zaključujemo da osobe oboljele od celijakije, s obzirom na sličnost simptomatologije kao kod osoba sa sindromom nadražajnog crijeva, mogu “zabunom” ostati nedijagnosticirane u smislu celijakije, dok se kod nekih osoba oboljelih od celijakije može razviti i IBS. Stoga je bitno kod svih osoba s dijagnozom sindroma nadražajnog crijeva učiniti i probir na celijakiju kako bismo izbjegli “zabune” i brojne druge komplikacije koje donosi celijakija, ako nije na vrijeme prepoznata.
Što se tiče necelijakične preosjetljivosti na gluten, i dalje nema točne spoznaje je li gluten taj koji izaziva smetnje ili se radi o fruktanima i galaktanima iz pšenice. No, kako god bilo, i dalje se preporučuje bezglutenska prehrana i kod osoba s necelijakičnom preosjetljivošću na gluten, kao i kod onih sa sindromom nadražajnog crijeva.
Izvori:
1. Losowsky MS. A history of coeliac disease. Dig Dis 20008
2. Martin S. Against the grain:an overview of coeliac disease. J AmAcadNurse Pract. 2008
3. Aziz I. Sanders DS. Emerging concepts:from coeliac disease to non-coeliac gluten sensitivity. Proc Nutr Soc. 2012
4. Manseuto P, Seidita A, D’Alcamo A, Carroccio A-Non coeliac gluten sensitivity, literature review. J.Am Coll Nutr. 2014
