Nisam do sada niti pomislila pisati nešto o metvici. To je biljka koju poznaju svi i što bih uopće mogla reći o njoj, a da već nije opće poznato. Usput, to je najdraža biljka mom suprugu i gotovo sve što znam o njoj naučila sam od njega. Evo, zašto danas ipak pišem o njoj.
Ovo je ljeto prijateljica radila mojitose i trebala joj je hitno menta pa mi je poslala poruku. Kako je nije mogla nigdje kupiti, poslala sam je da je ubere kod mene doma uz nekoliko smjernica jer sam se ja u to vrijeme izležavala u uvali na Braču. Za koju minutu stiže fotka matičnjaka s tekstom: "Evo, našla sam. Hvala ti." Totalno me iznenadila i pomalo nasmijala. Onda je uslikala origano, pa tetrljan, pa kadulju i naša se igra potrage za skrivenom metvicom pretvorila u pravu pustolovinu. Obje smo se zabavile i nasmijale dok napokon nisam napisala: "Bingo!" nakon što mi je poslala fotku paprene metvice.
Uglavnom, bilo mi je drago vidjeti svo to bilje doma koje nije toliko patilo zbog suše kao ovo na Braču, no shvatila sam da zapravo ne poznajemo dobro niti one najpopularnije biljke za koje smo sigurni da su svima dobro znane. Ta anegdotica možda i ne bi bila tako komična da doma nemam čak šest različitih vrsta metvice i gotovo je svaki kutak njihov. Ona tako invazivno raste i osvaja dvorište, vrt, tegle, pa čak i jezerce. Bez obzira na vrstu, sve su slične i naravno prepoznatljivog su mirisa na mentol.
Metvica ima puno vrsta, čak 250 poznatih. Ona koja se najviše koristi zapravo je nastala križanjem i u prirodi nećete naći paprenu metvicu. Nju ćete pak najčešće kupiti kao začinsko bilje u trgovini, no tada će biti blijedo zelene boje većih listova dok će ista ta paprena metvica na vašem balkonu i vrtu biti snažna biljka zagasito crvene peteljke i tamnozelenih listova. Miris je slatkasto papren, pepermintast poput i okusa.
Spearminta je okusom slična samo još slađa, a manje paprena dok je izgledom drugačija. Raste visoko i ne povija se, a stabljika joj je snažna tamnije boje. Listići zaobljeni i dublje izborani.
Tu su još i kudrava, gorska, vodena, barska, poljska, divlja, mačja i calamintha. Kudravu sam presadila prije nekoliko godine. Otkrila sam ju slučajno kod napuštene stare kuće. Nekad se tako sadila ta starinska vrsta kako bi svojim cvatom ukrasila cvjetnjake, a često bi poslužila i u kuhinji.
Gorska ili šumska nekako je nježna: većih cvjetića i prozračne lila boje. Okus im nije tako intenzivan i rado rastu u sjeni ili hladu.
Vrlo intenzivna i žestoka je ona koju smo prenijeli s Brača. Calamintha. Kad god ju slučajno taknem ili stanem na nju, što nije teško jer se stihijski proširila po cijelom travnjaku, misli mi teleportira u Dalmaciju. Miriše snažno kao da je sam koncentrat ulja. Cvjetići su joj bijele boje i vrlo su sitni.
Plavičasti ton divlje metvice posebno je zavodljiv. Cvijet je plavičasto ljubičast u klasu poput metlice (metvice) nježnog vilinskog izgleda, a listovi su krupni i sivkasti zbog dlačica kojima su presvučeni. Najviše me obraduju njeni dlakavi listići uz staze gdje je nitko nije zasadio. Nježan, mekan i bajkovit izgled poljske ili divlje mente razlikuje ju od barske koje je niska i cvate plavo u krugovima. Kad naletite na polje barske metvice, ovije vas oblak mirisa svježine, a vi ne možete izbjeći male plave kuglice da ne stanete na njih jer rastu invazivno.
S obzirom na broj varijeteta metvice, članak bi mogao biti jako dug. A čemu služi metvica, menta, nana, nismo još niti dotakli. Iako nekako oduvijek znam tu biljku, ozbiljnije sam je počela gledati tek kad je to bio jedini čaj koji je umirio želudac mojoj djevojčici nakon puno povraćanja. Ne čaj od šipka kako nam je preporučila doktorica, nego od paprene metvice, kako kažu starinske recepture. Nije svaki čaj za svaki problem. Zavoljela sam ju kao dodatak jutarnjem smoothieju jer uvijek popravi okus drugog bilja. Na stolu je stalan gost u bokalu s vodom i tako prirodno aromatizira vodu koju pijemo.
Ponekad je žvaknemo i u prolazu kako bi osvježili usta ili oprali zube. Istrljamo njenim listićem ubodeno mjesto kako bi ublažili i rashladili natečenu kožu. Izmiksana s vodom može se zalediti u kockicama leda koje možemo dodati u druge napitke i sokove. Čaj od metvice je svakako pravi jutarnji čaj jer razbuđuje vaše tijelo. Bolje dišemo. Osjećamo se pročišćeno. Rado ju dodajem i u druga jela, no obavezno uz grašak. Ugodno se možete iznenaditi i s mlijekom u koje je dodana menta, a nije tajna i da se odlično slaže s čokoladom (popularne After eight čokoladice).
Kako je ulje u metvici snažno, kod prečestog korištenja u našem organizmu nadražuje sluznice, a može izazvati i srčane probleme pa svako pretjerivanje nije dobra ideja. Ne koristite ju navečer jer, iako ju često navode kao biljku za opuštanje, ona ipak izaziva nesanicu. Ako ste ljubitelji čaja, dobro je napraviti pauzu nakon nekoliko dana uzastopnog pijenja. Ako učestalo koristite neke proizvode s metvicom, poput žvakaćih guma, lako možete primijetiti da vas boli želudac ili vam pak curi nos kao rezultat prenadraženosti mentolom.
Ako ju pak držite u bočici s vodom ili vrču na stolu, promijenite je nakon nekoliko dana jer se obično toliko udomaći i pusti korijenje. Zasadite ju onda negdje oko kuće, na balkon ili u teglu na prozor. Od samo jedne male grančice ubrzo ćete uživati u cijelom busenu metvice. Svejedno hoćete li ju koristiti za čaj, mojitose ili nekako drugačije, ona će uporno rasti i povremeno vas razveseliti svojim mirisom. Svakako je se sjetite ako poželite "nešto" za razbuđivanje. Metvicom pometite probavne tegobe. Naučite prepoznati metvicu zbog sebe.
