Stres je po meni gomila ljepljivog smrdljivog smeća koja vam se prikačila kao čičak i kako god okrenete jako teško ga se riješiti a pri nestručnom rukovanju još se i raskrvavite. Za većinu nas smrtnika vrijedi maksima: živim, dakle stresiram se. I kao da to nije dosta, dodatno se živciramo pokušavajući izbjegnuti stres i tako sve u krug kao pas koji naganja vlastiti rep.
Za jednog prosječno stresnog dana obično mi sve krene krivo već nakon prvog treptaja snenih umornih očiju kada pri jednom sasvim rutinskom pogledu na sat ustanovim da uopće nije zvonio?! I dalje se sve fino i logično stane odvijati po Murphyjevom zakonu…
I naravno da su moje kćeri izmotavale s doručkom, prolile mlijeko, a meni muka jer sam dobila i mengu… No, hrabro (čitaj: suicidno) sam odlučila biti zgodna te obukla minjak i štiklu od nekih sedam centi, a vani žeže asfalt i sunce prži. Prognostičari su rekli da će biti preko 35 stupnjeva u hladu…
Kome smeta, neka ne gleda
I naravno da sam žestoko kasnila na posao, minjak mi je poprimio na guzi crvenu fleku, nije bilo toalet papira kad mi je bio najpotrebniji, windowsi na računalu otkazali su poslušnost, nisam se imala vremena presvući jer sam kasnila u svemu dobrih sat i pol… No, kako od malena, kad su mi radi osebujnog stila oblačenja prišili nadimak Vrag-je-đava-nije, živim po sistemu: ‘Kome smeta, neka ne gleda!’, taj ‘fleka stres’ sam totalno anulirala…
I naravno da su moje kćeri u vrtiću jele lubenicu, crtale vodenim bojicama… i to se sve lijepo ovjekovječilo na njihovim haljinicama. Nekada nježno roze, sada su bile unakažene smeđim, plavim, crvenim, ljubičastim i inim flekama kao da su bile na paintballu a ne vrtiću… Mlađa kćer je još i u pseće govno ugazila… No, nema uzmaka! Zacrtane obaveze za danas se moraju riješiti.
I naravno da su svi u banci bježali od nas jer smo izgledale i ‘mirisale’ kao da smo sa smetlišta došle. No, barem smo imale mjesta za sjesti… Ne moram vam ni pričati da je dobar dio govna sa kćerkine sandalice znakovito ostao na stolici u banci, a oni prospekti o njihovim uslugama dobili su sasvim novu funkciju, goru od toalet papira i tu je priči bio kraj, barem što se fekalija na obući tiče…
Iz žrtve u egzekutora
I naravno da su se u trgovini moje dvije divne, pristojne i vesele kćeri pod utjecajem nesnošljive sparine pretvorile u dva mala nabrijana divljaka te su kolicima kejale ljutite penziće k’o domine, a ja sam potiho uživala jer nakon dugo vremena nisam bila žrtva agresivnih ljudi u poznim godinama života kojima je svatko kriv što su ostarjeli, nego njihov egzekutor (pročitati ‘Recept za sreću‘, molim).
Stara gospođa u redu na blagajni me pogledala onako s visoka, mada je niža od mene dvadeset centi, odmjerila prijekorno od fleke do fleke te zaprijetila: ‘Gospođo, ako mi vaše kćeri još jednom pređu kolicima preko stopala, ja ću ih osobno namlatiti! Spremno sam joj kroz osmijeh odvratila: ‘Draga, gospođo, samo naprijed! Imate moj blagoslov!’ I umjesto da mi klinke dovede u red, kako se prijetila, povukla se naprijed uz potiho gunđanje?!
Nema predaje
I naravno da ima i daleko stresnijih dana od ovog. Ne kažu naši stari bez veze: ‘Bože, daj nam ‘samo’ zdravlja…’. Bez obzira kako izgledao vaš stresan i tužan dan. Na vama je kako ćete ga prihvatiti. Očajavati ili biti borac, pitanje je sad! Ja preferiram ovo drugo.. I na kraju dana sjednem puna mentalnih te ponekad i fizičkih ožiljaka jako ponosna na sebe jer sam se borila. Neku bitku sam izgubila, a neku dobila, no sve je to život!
I naravno da za stresnih dana pođe sve krivo što je god moglo, no NE I ONO ZA ŠTO SAMO JA ODGOVARAM! Dakle, posao je bio korektno odrađen, klinci sretni, siti, zdravi… Zacrtane obaveze riješene!
No, da se vratim na naslovni problem: Kako se izolirati od stresa? – Nikako! Živite s njime. Vaš život je samo vaša zabava i stoga vi određujete samo vaša pravila! Kako pobijediti stres? – Zgrabite ga za bodljikave šiljke i dobro mu se nasmijte u lice!
