Ususret koncertu „Indexi i prijatelji“ od kojeg nas dijeli tek nekoliko dana i koji će se održati u srijedu, 9. listopada u koncertnoj dvorani „Vatroslava Lisinskog“ Arsen Dedić otkriva detalje svog prijateljstva s Davorinom Popovićem i razloge zašto je redovito jedan od „Prijatelja“ na koncertima „Indexi i prijatelji“.
Pjevat ćete na koncertima Indexi i prijatelji u Zagrebu 9.10. i Beogradu 10.10. Što vama osobno znače ovi koncerti i što vas je ponukalo da se pridružite i ove godine?
Arsen Dedić: Pa bili smo prijatelji, članovi Indexa i ja. To će vam svatko reći. Ali ja naglašavam da smo stvarno bili prijatelji. Sjećam se kada smo davnih, davnih godina nastupali zajedno, Indexi i ja. To je bilo negdje u Novom Sadu, u nekoj sportskoj dvorani. Nakon tog prvog susreta smo se puno družili, a postao sam prijatelj i sa Slobom koji mi se do pred kraj života javljao. Stalno smo se čuli, a da ne govorim o Davorinu. Ja čak imam i jednu glazbenu nagradu za životno djelo koja nosi njegovo ime. Sa svim sam članovima Indexa bio dobar, ali posebno s Davorinom. On je jedno vrijeme držao jedan mali caffe u Sarajevu, mislim da je to bilo u Brankovoj ulici. U vrijeme dok sam još puno putovao, u tom smo caffeu najčešće cjelodnevni gosti bili samo on i ja. Isto tako, pamtim jedno vrijeme kada smo se često sretali na nastupima i nastupali baš Indexi i ja. Nekoć je to bilo čest u Domu armije, u onoj secesijskoj dvorani, sada je to neka druga dvorana. Bili su to subotnji plesovi. Organizatori su tada uzimali Indexe za šlageristiku, za ples, a mene radi mojih balada za „emotional“ glazbu. To je trajalo godinama i godinama, skore svake subote. I Davorin i ja smo postali vrlo prisni.
Prisjetite se vaših zajedničkih nastupa…
Arsen Dedić: Nastupali smo nekoliko puta i u velikoj dvorani, u Skenderiji u Sarajevu. Sada ste me podsjetili na jedan od posljednjih koncerata u Domu mladih. Kada sam došao s tamnim naočalama, u „razdrljenoj“ košulji, a Davorin mi je rekao: Pa gledaj tebe, kako si se obukao! Čudio mi se kako se usudim tako obući, jer se estrada tada nije tako oblačila. Davorin je bio divan, darovit. On je po mnogočemu predvidio okolnosti na estradi, bio je ispred svog vremena. On je bio elitniji od drugih. Odlično se ponašao, odlično je pjevao i intonirao, imao je sjajan repertoar o čemu se uglavnom brinuo Bodo Kovačević, a sva ta njegova gestikulacija, koreografija koja se danas bezumno troši i bez stila, kod njega je imala stila i elegancije i vrste. Zato je Davorin toliko ostao prisutan sa svojim Indexima!
Svi su mi članovi Indexa ostali u srcu. Poštovao sam ih kolegijalno i volio privatno!
Rekli ste da je Davorin predvidio situaciju na estradi. Na što ste točno mislili, želite i reći da su Indexi u svemu bili ispred vremena u kojem su djelovali?
Arsen Dedić: Da, upravo tako. Jučer sam gledao Micka Jaggera, njegov koncert iz 1978. iz Amerike. Davorin je sve to predvidio i tu koreografiju, plaženje jezika, dvije harmonije i deranje preko toga. Ali kod Indexa je bilo sve drugačije, kod njih je bilo pjevanja, melodike, dobrih tekstova i aranžmana, koreografije i svega. Ja sam inače sve što se moglo vidjeti u svijetu već vidio. Od Franka Sinatre, Micka Jaggera, baš sve… Ali Davorin i Indexi, tu je bilo toliko finoće, elegancije.
Pjesme Indexa i dalje bude emocije. Ima li danas mjesta za emocije u glazbi?
Arsen Dedić: Naravno. Ima i danas nekih darovitih ljudi koji rade. Nije s Indexima sve završilo, bilo je i nakon njih darovitih ljudi, a nađe se i danas poneki daroviti usamljenik. Ali danas ima previše samoljubaca koji ruše televiziju, koju sa strahom palim! Ali bez obzira, ne smijemo biti isključivi pa reći to kako je nekada bilo je savršeno. Istina, bilo je sjajno, ali tu i tamo ima još ponečega.
Što ćete pjevati u srijedu u Lisinskom i radujete li se ovom nastupu?
Arsen Dedić: Ja već imam strašno puno godina i strašno malo volje za koncertne nastupe. Ovim se koncertima odazivam, ne da zaradim, nego da pjevam u spomen na moje drage prijatelje. U srijedu ću pjevati „Ti si mi bila naj, naj“ za moje Indexe, jednim dijelom iz ljubavi, a jednim iz poštovanja prema dragim prijateljima.
