Sa starenjem stanovništva, pitanje skrbi za starije osobe postaje jedan od najvećih socijalnih izazova. I dok institucionalni sustavi često teško prate potrebe svakodnevnog života, sve više rješenja dolazi iz neočekivanog smjera – tehnologije.
Jedno od takvih rješenja je Helpi, digitalna platforma koja povezuje studente i starije osobe kojima je potrebna pomoć u svakodnevnim zadacima. Ideja je jednostavna, ali društveno snažna: studenti dobivaju fleksibilan posao koji se može uklopiti u ritam studiranja, dok starije osobe dobivaju pouzdanu pomoć, ali i ono što često nedostaje – društvo, razgovor i osjećaj povezanosti.
Model koji Helpi razvija temelji se na međugeneracijskoj solidarnosti. Umjesto anonimnih usluga, cilj je stvoriti odnos povjerenja i kontinuiteta između korisnika i studenata koji im pomažu – bilo da je riječ o odlasku u trgovinu, pratnji liječniku ili jednostavno druženju uz razgovor.
Iako je platforma tek nedavno krenula s radom, već sada otvara zanimljiva pitanja o tome kako digitalne inovacije mogu pomoći u rješavanju društvenih izazova. O ideji, motivaciji i planovima za razvoj razgovarali smo s timom koji stoji iza projekta Helpi.
Možete li nam ispričati kako je nastala ideja za Helpi i koja je bila primarna motivacija da se pokrene ova mreža pomoći?
– Helpi je nastao kao izravan odgovor na neadekvatnost postojećih rješenja na tržištu skrbi i pomoći za seniore. Motivacija je bila vrlo jasna: kroz osobna iskustva u našim obiteljima i razgovore s prijateljima koji su u istim životnim godinama kao i mi, detektirali smo ogroman jaz između potreba naših roditelja i onoga što sustav nudi. Vidjeli smo ljude koji su podizali ovo društvo, a sada gube neovisnost zbog banalnih logističkih prepreka jer mi, njihova djeca, zbog tempa posla i života jednostavno ne možemo biti prisutni 24/7.
Kako Helpi konkretno funkcionira – od trenutka kada umirovljenik izrazi potrebu za pomoći do dolaska studenta koji mu pomaže?
– Proces je brz i jednostavan. Senior ili član obitelji putem aplikacije odredi termin i vrstu usluge, a sustav tada aktivira napredni algoritam za spajanje. Cilj nije samo pronaći prvu dostupnu osobu, već studenta koji najbolje odgovara specifičnim kriterijima.
Sustav prvenstveno vodi računa o kontinuitetu. Cijeli put, od prve narudžbe do završetka usluge, pratimo uživo putem admin sustava kako bismo osigurali maksimalnu profesionalnost.
S obzirom na širok raspon usluga koje Helpi nudi, koje su najčešće potrebe za pomoć koje korisnici traže i zbog čega?
– Budući da smo operativno krenuli prije svega dva tjedna, još uvijek je prerano za iznošenje bilo kakve službene statistike. Upravo smo sada u fazi kada pažljivo pratimo svaki upit koji stigne kako bismo vidjeli što je ljudima na terenu doista najpotrebnije.
Na koji način se studenti provjeravaju i pripremaju prije uključenja u Helpi mrežu kako bi se osigurala sigurnost i kvaliteta usluge?
– Sigurnost nam je na prvom mjestu. Marko, kao voditelj projekta, osobno vodi proces selekcije. Svaki student prolazi intervju, provjeru dokumentacije i ugovora. Tek kad se uvjerimo u njihovu empatiju i pouzdanost, aktiviramo im profil u sustavu. Također, status ugovora se stalno prati u sustavu.
Možete li podijeliti konkretan primjer ili priču iz prakse gdje je Helpi značajno poboljšao svakodnevni život nekog starijeg sugrađanina?
– Naši prvi primjeri su zapravo vrlo jednostavni i životni. Ono što nas je najviše dojmilo je to što su nakon svega oboje bili oduševljeni, studentica jer joj je radni dan prošao u ugodnom društvu, a korisnik jer je dobio puno više od same dostave namirnica. Upravo je to poanta: studentima je radno okruženje ugodno i zahvalno, a seniori dobiju energiju koja im često nedostaje.
Koliko je važno u ovom projektu poticanje međugeneracijske solidarnosti i kako to konkretno vidite u interakcijama studenata i seniora?
– Ona je srce Helpija. Potrebe seniora su savršeno komplementarne s potrebama studenata. Studenti trebaju fleksibilan posao koji ne ometa fakultet, a seniori trebaju pomoć i svježu energiju. U tim interakcijama studenti uče o strpljenju i životnom iskustvu, dok seniori dobivaju osjećaj da su i dalje dio društva. To je “win-win” situacija gdje fakultet ne pati, a studentski budžet i srce se pune.
Helpi je trenutačno aktivan samo u Zagrebu i okolici – kako teku planovi za širenje na druge gradove i regije u Hrvatskoj?
– Trenutačno smo fokusirani na Zagreb i okolicu jer želimo u realnim uvjetima testirati kako sustav funkcionira i kako ljudi reagiraju na uslugu. Međutim, platforma je od prvog dana građena tako da se može brzo proširiti.
Cilj nam je da Helpi mreža postane dostupna u svim većim hrvatskim gradovima jer potreba za ovakvom vrstom pomoći nije ograničena samo na glavni grad. Idemo korak po korak, ali s vrlo jasnom namjerom da pokrijemo cijelu Hrvatsku.
Koje su najveće prepreke ili izazovi s kojima se susrećete u razvoju i implementaciji ove platforme te kako ih planirate prevladati?
– Budući da smo operativno krenuli tek prije dva tjedna, još uvijek smo u fazi učenja i otkrivanja stvarnih izazova na terenu. Sigurno će ih biti još mnogo kojih sada nismo niti svjesni.
Za sada vidimo da je najveći zadatak dobiti povjerenje starijih korisnika koji su prirodno oprezni prema novim servisima. To rješavamo tako da smo im uvijek dostupni, nismo samo aplikacija, već iza Helpija stoje stvarni ljudi s kojima se može razgovarati. Svjesni smo da smo tek na početku i da ćemo prave prepreke rješavati onako kako se budu pojavljivale, prilagođavajući se potrebama ljudi u stvarnom vremenu.
Pročitaj i ovo:
- Barbara Udovičić: “Živimo u vremenu ‘toksične pozitivnosti’ koja nas iscrpljuje”
- Čarolija povezivanja: priča o snazi solidarnosti i borbi za dostojanstveno roditeljstvo
- Mile Mrvalj: “Beskućnici su izgubljeni u sustavu koji ne vidi u njima ljude”
