Gospina trava bere se po najžešćem suncu. Ljeti. Kao da je potrebno čekati da žuti cvjetovi upiju najsjajnije zrake sunca i svu njegovu energiju koja se onda pretvara u crvenu krv biljke i njeno blagotvorno ljekovito ulje. Prema narodnom vjerovanju bere se od 20. ili 21. lipnja, tj. za vrijeme ljetnog solsticija. Dan je tada najdulji, a sunčeve zrake najsnažnije. I prije kršćanstva vjerovalo se da je upravo tada životna sila na vrhuncu. Kasnije, u doba kršćanstva, simbolizira Božju nježnost i brižnost te majčinski štiti i pomaže kod mnogih bolesti.
Nije teško prepoznati gospinu travu jer su njeni listići prozračno izbušeni (perforirani) i kad pogledamo kroz njih prema svjetlosti čini se kao da gledamo u svemir, a one su rupice zvjezdana prašina. Protrljamo li pupoljak kroz prste primijetit ćemo crvenu do ljubičastu boju koja će sigurno ostaviti trag poput krvi na našim rukama. No, ljekovita svojstva ove biljke samo su djelomično u hipericinu (crvena boja) tako da i nije važno ako ulje koje radite sami ne poprimi baš onu intenzivnu rubin crvenu boju. Svejedno je ljekovito. Ono je eliksir sreće ako se pije kao čaj ili koristi kao ulje. Naravno, nikako se ne smiju istodobno uzimati i neki lijekovi "za živce".
Ako se mažete uljem, vaša će koža biti savršena i uvijek zdrava, no nikad ju poslije mazanja ne izlažite suncu jer je ulje fotoosjetljivo i kao takvo štetno bi djelovalo na kožu. Ako ulje koristite za mazanje intimnih dijelova, sigurno ćete lako i prirodno suzbiti crvenila, svrab i nadraženost, osobito ako se radi o dosadnoj gljivici Candidi. Par kapi gospinog ulja na tamponu mogu trenutno ublažiti nepodnošljiv svrbež. To su ženske tajne koje se godinama čuvaju i prenose s koljena na koljeno. No, ona oslabljuje kontracepciju pa to treba imati na umu.
Kažu da svaka kuća ima svoj miris. Iako moje none već dugo, nema njena kuća na Braču i dalje miriše jednako. Nekako na kamen i bilje, na starinske vitrine, a opet prozračno, na lavandu i ulje gospine trave. Kantarion. Uvijek je iza koltrine u ponistri držala pravo maslinovo uje u velikoj staklenoj boci od 5 ili 7 litara u koje bi stavila gospinu travu. U Dalmaciji gospina trava cvate puno ranije nego kod nas na kontinentu pa je ljeti na livadama već suha i beskorisna. Iza škura, skriveno od sunca, ulje je mijenjalo svoju tipično zelenu boju i postajalo je sve crvenije. Taman da bude spremno kad mi dođemo na lito da se možemo mazat. Moja nona nije bila travarka i do zadnjeg je nekako više vjerovala doktorima i lijekovima iako je dobro poznavala mediteransko bilje. Znala je koliko je ljekovito i zašto služi, no ipak je pripadala u generaciju koja je sve više virovala likaru. Svi su tada bolje poznavali prirodu. To se znanje negdje izgubilo putem. Zatrlo. Izblijedjelo. Poput sjećanja navire nam ponekad kao iz nekog prošlog života. Kroz zavjesu zaboravljenih znanja. Kroz koltrinu.
Danas i sama radim ulje gospine trave. Samo ga kratko držim na suncu, a onda još barem 3 tjedna bude na tamnom mjestu prije negoli ga procijedim. Trava sv. Ivana, kako je još zovu, jedan je od onih narodnih lijekova za sve. Tako se u obliku ulja za masažu koristi i za bolove u križima kod išijasa i sličnih problema.
Čaj od sušene gospine trave osobito je koristan zimi kad je malo dnevne svjetlosti, a mi smo potišteni ili depresivni. Malo je onih koji nisu u brigama ili problemima jer život nosi svoje breme. To je bolest današnjice. Čaj od gospine trave nekako ga čini lakšim. Protiv depresije ili za više sreće, ako već ne koristite neke propisane lijekove, dobro je s vremena na vrijeme popiti koju šalicu ovog čaja. Uz veliki oprez da se ne kombinira s drugim lijekovima jer može blokirati ili pojačati njihovo djelovanje.
Nikad ne bismo trebali zaboraviti da smo mi jedinstvo duše i tijela. Ako nam je bolesna duša, i tijelo to pokazuje, a vrijedi i obratno. Da bismo doista bili zdravi, moramo biti u ravnoteži s prirodom. Tako gospina trava može pomoći da budete sretniji, ali istinsku sreću pronaći ćete tek u sebi, svojim bližnjima ili u nekom poslu.
"Dosta je bilo čaja od gospine trave," odgovorila je Surmena na njeno bojažljivo pitanje, "sada se cura mora naučiti životu. U tome će joj pomoći posao." Katerina Tučkova: Boginje sa Žitkove
