Danas gotovo svaki drugi čovjek izbjegava gluten. Često znam postaviti pitanje “Imate li celijakiju?“, a odgovor kojeg najčešće dobivam je negativan, više u stilu „smeta mi gluten“. Naravno, mediji su učinili svoje i danas je doista trendovski pratiti bezglutensku dijetu. No, ipak postoji velika većina ljudi kojima je postavljena dijagnoza celijakije, kao i još veći broj ljudi kojima dijagnostičkom obradom nije potvrđena dijagnoza celijakije, ali su pridržavanjem bezglutenske dijete uspjeli umanjiti ili izliječiti svoje simptome. Tako je nastao pojam preosjetljivosti na gluten ( „Non-Celiac gluten sensitivity“). Pa da se ukratko osvrnem na oba entiteta.
Celijakija je u prošlom stoljeću bila „rezervirana„ isključivo za dječju dob, no danas znamo da se radi o bolesti koja se može pojaviti u bilo koje životno doba. Obično se celijakija opisuje kao alergija na pšenicu, raž, ječam i zob. No, o čemu se doista radi? Celijakija je doživotna nepodnošljivost proteina (prolamina) nazivom gluten koji se nalazi u žitaricama pšenici, ječmu i raži. Osobe s genetskom predispozicijom reagiraju „pretjeranim“ imunološkim odgovorom na molekulu glutena u probavnom sustavu, točnije u crijevima, gdje dolazi do „mikro“upalnog procesa i oštećenja crijevnih resica što ih onemogućuje u obavljanju osnovne zadaće, a to je „upijanje“ hranjivih tvari.
Osim promjena na crijevima, gluten može oštetiti i druge organe zbog čega oboljeli imaju mnoštvo naizgled nepovezanih simptoma (zbog čega se celijakija naziva „bolest s tisuću lica“), a najčešće se radi o simptomima probavnog sustava (nadutost, neregularnost stolice, mučnine, nepodnošljivost mlijeka i mliječnih proizvoda), glavobolje i migrene, bolovi u zglobovima, umoru, neplodnosti, kožnim promjenama, promjenama raspoloženja… Celijakija se također povezuje s nekim od bolestima tipa bolesti štitnjače, šećerna bolest, upalnim promjenama na zglobovima (osteoartritisi), anemija, neplodnosti, dermatitis herpetiformis (Duhringova bolest), Down sindrom.
>> Putovanje s celijakijom: Samo bez glutena, molim!
Dijagnoza se postavlja krvnim pretragama (pretrage na ciljana protutijela, karakteristična za celijakiju), pregledom tkiva crijeva te, finalno, genetskim testiranjem. Ako dijagnostička obrada nije potvrdila postojanje celijakije, a prisutni su simptomi celijakije, govorimo o preosjetljivosti na gluten („Non-Celiac gluten sensitivity“). Za sada nema adekvatnog testa koji bi potvrdio postojanje preosjetljivosti na gluten, već se „dijagnoza“ postavlja metodom isključivanja glutenskih namirnica i regresijom („povlačenjem“) simptoma nakon što su takve namirnice isključene iz prehrane.
Ono što je zajedničko celijakiji i preosjetljivosti na gluten je pridržavanje bezglutenske prehrane, odnosno doživotno izbjegavanje bilo kakvog proizvoda koji u sebi može sadržavati gluten.
Moram upozoriti na jednu grešku koju učestalo rade mnogi koji zamijete poboljšanje nakon isključenja glutena iz prehrane – nikako nemojte nastavljati s bezglutenskom dijetom ako se dijagnostičkom obradom nije isključila celijakija! Stvar je u tome da, ako vi nastavite s bezglutenskom prehranom jer se osjećate bolje i ne želite se testirati na celijakiju, zapravo nikada nećete znati bolujete li od celijakije, koliko dugo je celijakija prisutna i koji stupanj oštećenja je upalni odgovor učinio vašem organizmu.
Drugi slučaj je, ako se želite testirati na celijakiju, a samovoljno sprovodite bezglutensku dijetu, tada bi rezultati testiranja mogli biti lažno negativni, što opet može (lažno) isključiti celijakiju. Moj savjet je da poštujete „protokole“ radi očuvanja vlastitog zdravlja. Znači, protokoli bi bili sljedeći:
1. smeta mi gluten → obraćam se liječniku koji ordinira pretrage → pretrage na celijakiju negativne → celijakija isključena, pridržavam se bezglutenske dijete jer imam preosjetljivost na gluten.
2. smeta mi gluten → obraćam se liječniku koji ordinira pretrage → pretrage na celijakiju pozitivne → celijakija potvrđena, pridržavam se bezglutenske dijete jer imam celijakiju
