Ljudsko oko je parni organ koji prima svjetlosne podražaje na nivou retinalnih stanica fotoreceptora, štapića i čunjića, čime započinje proces vida. U oku postoji četiri vrste različitih vrsta vidnih osjeta koji se lokaliziraju u okolnom svijetu. Kod normalne mrežnice i intaktnih optičkih putova razlikujemo osjete za svjetlo, pokret, oblik i boju. Oko se stalno prilagođava količini svjetla koja u njega ulazi, stavlja u žarišta predmete u blizini i u daljini i stvara neprekidne slike koje se prenose u mozak.
Periferni dijelovi mrežnice, na kojima se nalaze štapići, osjetljivi su na pokret i na nizak intenzitet svjetlosti te su odgovorni za vid u sumraku, mezoptički vid, i noću, skotoptički vid. Čunjići su odgovorni za osjet oblika i vid danju, fotoptički vid i osjet boja. Postoji 2,2 do 2,4 milijuna aksona u dva vidna živca čovjeka, a svaki akson potječe iz jedne jedine mrežničke ganglijske stanice. To je oko 42% svih vlakana koji ulaze ili izlaze iz središnjeg živčanog sustava.
Glaukomska bolest
Glaukomska bolest je bolest vidnog živca i gubitka aksona vidnog živca koji prenose vidne informacije te glaukom dovodi do propadanja vidnog polja i gubitka vida. Živčano tkivo nema mogućnost regeneracije, stoga je bolest teška i u počecima gotovo bez simptoma, zbog čega se najčešće dijagnosticira u poodmakloj fazi. Do 50 posto bolesnika ni ne zna da ima glaukomsku bolest i procjenjuje se da će do 2020. godine broj oboljelih biti i do 11,2 milijuna.
U glaukomskom oku otežan je normalni protok tekućine kroz oko što uzrokuje visoke vrijednosti tlaka unutar oka koji pritišće i oštećuje vidni živac. Normalne vrijednosti očnog tlaka iznose 10 do 21 mmHg. Važno je znati da 30 posto ljudi ima sve simptome glaukomske bolesti iako je tlak normalan ili tek malo povišen. Kod uznapredovale faze bolesti mogu se javiti simptom boli u ili iza očne jabučice, glavobolja, osjetljivost na pritisak, periferne mrlje u vidnom polju, a kod visoko uznapredovale glaukomske bolesti tzv. „tunelski vid“.
Redovni oftalmološki pregledi i glaukomska dijagnostika jedini je ispravan i mogući način u pravodobnoj zaštiti vida i vidnog živca od glaukomskog oštećenja.
Koliko često obavljati treba obavljati dijagnostičke testove za glaukomsku bolest?
Kompletni oftalmološki pregled uključuje i dijagnostičke testove za glaukomsku bolest. Trebalo bi ga redovno obavljati:
• prije 40 godine života – svake dvije do četiri godine
• od 40. do 54. godine – svake jedne do tri godine
• od 55. do 64 godine – svake jedne do dvije godine
• nakon 65 godine – svakih 6 do12 mjeseci.
Pacijent s nasljednim faktorom rizika od glaukomske bolesti trebao bi nakon 35. godine života kontrolirati se jednu do dvije godine.
>> Testirajte svoje vidno polje u Poliklinici Ghetaldus
Što uključuje kompletna glaukomska dijagnostika?
1. mjerenje očnog tlaka – tonometrija
2. mjerenje debljine rožnice – pahimetrija
3. pregled očnog kuta gdje se šarenica povezuje s rožnicom – gonioskopija
4. pregled oblika i boje glave očnog živca – oftalmoskopija
5. testiranje vidnog polja – perimetrija
Budući da postavljanje dijagnoze glaukoma nije uvijek jednostavno, liječnik oftalmolog se može odlučiti i za dijagnostičke pretrage koje će dati uvid u trodimenzionalni izgled vidnog živca, tzv. OCT ili potička koherentna tomografija, u cilju postavljanja dijagnoze, liječenja i zaštite vida.
Zašto je potrebno testiranje vidnog polja?
Testiranje vidnog polja je subjektivna mapa našeg centralnog i perifernog vida. Mapa vidnog polja omogućava liječniku oftalmologu utvrditi da li u vidnom polju postoje ispadi kao posljedica glaukomske bolesti, bolesti mozga, moždanih putova ili traume. Prilikom opisivanja izgleda vidnog polja točno se treba navesti oblik, lokalizacija i veličina ispada koja je prisutna.
Danas se najčešće koristi automatska perimetrija koja se radi u tamnoj prostoriji, neinvazivna je, bezbolna i koristi automatski perimetar, najčešće Octopus 900. Vidno polje Octopus 900 omogućava testiranje u svim fazama bolesti – od rane detekcije bolesti, praćenja progresije propadanja vidnog polja pa sve do kasnog stadija bolesti s ostatnim vidnim poljem. Tijekom testa pacijent gleda ravno naprijed te signalizira kad opazi svijetleću točku koja dolazi s periferije i tako se „nacrta mapa vida“. Kada se dijagnosticira glaukom, minimalno jedna godišnja kontrola vidnog polja bi bila neophodna.
Autorica: Iris Urlić, dr. med., spec. oftalmolog, Poliklinika Ghetaldus
