Vrsta: Aloe vera, Aloe ferox, Asphodelaceae
Hrvatski naziv: aloa, aloja
DIO BILJKE KOJI SE KORISTI: Gel iz listova.
SASTAV: Ugljikohidrati (glukomanan i ostali polisaharidi koji sadrže arabinozu, galaktozu i ksilozu) i lipidi (kolesterol, gamolenska i arahidonska kiselina) u gelu. Antrakinonski glikozidi u listu.
UPOTREBA: U fitoterapiji se koristi u obliku masti i krema za tretiranje rana, ekcema, psorijaze i opeklina.
DOZIRANJE: Nije dokumentirano.
FARMAKOLOŠKO DJELOVANJE: Termin gel aloe vere odnosi se na sluzavo tkivo lisnog parenhima biljke i tradicionalno se koristi kod dermatoloških problema. Sok aloe vere, laksativni je preparat, dobiva se zarezivanjem lista aloe. Istraživanja na životinjama pokazala su djelotvornost gela kod zacjeljivanja opeklina, čireva i peptičkog uklusa (koji nije uzrokovan lijekovima i stresom). Sok dobiven iz lista lista ima protuupalno i antiartritično djelovanje(antrakinoni) te hipoglikemično djelovanje. Aloe vera je pokazala pozitivan učinak na bronhijalnu astmu kod ljudi koji nisu prethodno primili kortikosteroide. Gel se pokazao učinkovitim i kod rana u ustima.
NUSPOJAVE: Nema dokumentiranih nuspojava za gel aloe vere. Sok aloe vere zbog antrakinona uzima se isključivo u gotovim preparatima, nuspojave slične kao i kod sene.
KONTRAINDIKACIJE: Pokazalo se da homogenizat lista uzrokuje hipoglikemiju. Topikalna upotreba gela tijekom trudnoće i laktacije je sigurna, ali oralna upotreba homogenizata lista bi se trebala izbjegavati zbog antrakinona koji sadrži (laksativno djelovanje).
