Prema principu metode poznate kao “karbonizacija minerala in situ”, koja funkcionira kada se CO2 iz zraka pumpa duboko pod zemlju, znanstvenici su u novoj studiji zaključili kako bi ugašeni vulkan u portugalskim morskim dubinama mogao postati spremnik gigantskih količina CO2.
Naime, studija je otkrila da – kada jednom uđu u utrobu ovog ugašenog vulkana – kalcij, magnezij i željezo reagiraju na nadolazeći ugljični dioksid stvarajući kalcit, dolomit i magnezit, zadržavajući CO2 zauvijek u stjenovitom zatvoru!
Brojne prednosti vulkana u portugalskim vodama
Činiti to u vulkanu Fontanelas, 60 milja od obale Portugala, predstavlja nekoliko prednosti. Prvo, planinska struktura vulkana olakšala bi bušenje u njemu, u usporedbi s drugim projektima bušenja in situ karbonizacije minerala. Drugo, vulkanski bazalt obično sadrži visoke postotke željeza, magnezija i kalcija. Treće, blizu je obale i ne zauzima nikakav kopneni prostor u zemlji.

“Znamo da većina zemalja, uključujući Portugal, ulaže napore u dekarbonizaciju gospodarstva i naših ljudskih aktivnosti. Ovo bi mogao biti jedan od instrumenata za rješavanje problema”, kaže Ricardo Pereira, geolog u školi NOVA znanosti i tehnologije i koautor studije.
Postoje i drugi podmorski vulkani?
Koristeći postojeće podatke bušenju koje su izvršili seizmolozi i znanstvenici koji rade na istraživanju nafte, zajednički američko-portugalski tim znanstvenika otkrio je da stijene vulkana Fontanelas sadrže visoke razine karbonata – što ukazuje da su se procesi karbonizacije već odvijali prirodno.
Nadalje, iskopane stijene bile su 40% porozne, što znači da postoji velika količina prostora za ubrizgavanje CO2. Autori sugeriraju da vjerojatno postoje i drugi podmorski vulkani koje bi zemlje mogle koristiti kao odlagališta CO2.
Pročitaj i ovo:
- Emisije CO2 kojih nismo svjesni
- Ekologija: 10 najodrživijih gradova na svijetu prema novom istraživanju
- Klimatske promjene: 5 novih otkrića koji pozivaju na uzbunu







