Iako joj na Instagramu stoji opis „pesimist u oporavku“, Kristina Kuzmič je puno više od toga – i sebi i drugima. Nakon brojnih uspona i padova, danas živi svoj američki san. Sve se promijenilo sudjelovanjem u prvom izdanju emisije Your Own Show Opre Winfrey, kad je „pomela“ konkurenciju od čak 20 tisuća kandidata, a planetarno joj je popularna voditeljica dodijelila vlastiti kulinarski show. Ubrzo je svoj glas i status javne osobe preusmjerila u snimanje realističnih videa o životu i roditeljstvu, koje njezini YouTube pratitelji obožavaju, što dokazuju i impresivne brojke koje se penju i do nekoliko milijuna pregleda.
Ova majka troje djece svoje crtice iz života dijeli i s gotovo 500 tisuća pratitelja na Instagramu, a nedavno je napisala i knjigu „Drži se“, koju je Huffington Post opisao kao „prvorazrednu, duhovitu priču o roditeljstvu“. Kao nit vodilju prema uspjehu, ali i slobodi, naglašava autentičnost i težnju za prikazivanjem realističnog života, što dolazi kao pravo osvježenje u moru „savršenih života“ na društvenim mrežama. Da je noć najmračnija prije svitanja i da je sve moguće dokle god dišemo, Kristina dokazuje gotovo svakog dana, bodreći i navijajući za sve one kojima treba podrška i utjeha u teškim vremenima.
Kao djevojčica ste se, zbog rata, preselili iz Osijeka u SAD. Rano ste se udali, sa samo 22 godine, a nakon raspada braka stvari još dodatno kreću nizbrdo. No, uspjeli ste se othrvati svim izazovima i danas ste vlogerica, spisateljica i javna ličnost koju mnogi smatraju inspiracijom. Što biste rekli za svoj život – je li on savršeno nesavršen ili nesavršeno savršen?
– Nesavršeno nesavršen. Ali to ne znači da nije prekrasan. Savršenstvo je nedostižno i težnja za njim samo nas iscrpljuje i daje osjećaj nedostatnosti. Zato sam davno odlučila prihvatiti nesavršenost i u njoj pronaći ono što je dobro.
Koje su vam tri vrijednosti najvažnije u životu?
– Vjera, obitelj i zdravlje.
Prije 15 godina ste se, prema vlastitim riječima „našli na samom dnu“ – u čemu je najveća razlika između Kristine iz 2006. godine i ove danas? Što ste u međuvremenu naučili o sebi?
– Više ne mrzim sebe. Nije da sam se ja puno promijenila, već se moj pogled na samu sebe promijenio. Kao što sam napisala u knjizi, naučila sam si dati više zasluga nego kritike i više milosti nego osude. Svi to trebamo. A kad jednom naučite biti dobri prema sebi, život postaje malo lakši.
Koji je, u vrijeme kad je bilo najteže, bio vaš najveći strah s kojim ste se svakodnevno suočavali?
– Brinula sam se da ću zauvijek biti u financijskim teškoćama, ali i emocionalnim. Kada ste na dnu, sve se čini trajno. Teško je čak i zamisliti da bi se stvari mogle popraviti. I nisam mogla vidjeti svoju snagu i vrijednost. Bila sam uvjerena da nikada neću biti dovoljno dobra i da moja djeca zaslužuju bolje nego što sam ja. Mi smo zaista najgori nasilnici prema sebi.
I baš ste se, u tom trenutku, odlučili davati drugima. U vašoj knjizi „Drži se“ posebno mi je bio dirljiv dio o večerama koje ste održavali srijedom… Je li vam davanje drugima vratilo osjećaj vlastite vrijednosti?
– Da, jer sam shvatila da ako se usredotočim na ono malo što mogu, umjesto da se zadržavam na dugoj listi onoga što ne mogu ili nemam, tu počinje moje ozdravljenje. Kroz te večere srijedom naučila sam da, čak i kad sam mislila da nemam ništa, još uvijek imam nešto ponuditi. Nisam bila bezvrijedna. Svi možemo nešto dati, problem je u tome što to omalovažavamo. Odgurnemo u stranu jer ne mislimo da je ono što imamo dovoljno dobro, dovoljno veliko i dovoljno posebno.
Biste li rekli da je važno nikada se ne predati, da odustajanje nije opcija, bez obzira na to s kakvim se poteškoćama susreli?
– Rekla bih da je važno ne odustati, ali važno je i odmoriti se, biti blag prema sebi kad nam je teško, ne kažnjavati se kada naše najbolje ne izgleda jednako svaki dan. Nekim će danima neodustajanje izgledati kao naporan rad i ogroman napredak, a drugi dan će biti samo odluka da ustanete iz kreveta i da ne zahtijevate previše od sebe.
A što je s pomoći koju možemo dobiti od drugih? Stiže li ta pomoć onda kad je odlučimo prihvatiti? I koliko je važno da se okružimo svojim „navijačima“? Jedan od njih je, naime, i vaš drugi suprug Philip…
– Često se, kad nam je teško, zatvaramo u sebe, guramo ljude od sebe, jer smo nesigurni i plašimo se drugome pokazati svoj jad. Ali upravo se tada trebamo otvoriti i dopustiti voljenima da nas ponesu i emocionalno podrže. Ono najljepše i najdragocjenije kod Philipa je to što me prihvaća upravo onakvu kakva jesam i pruža mi bezrezervnu podršku.
Mi volimo u svojim glavama vrtjeti različite scenarije, opirati se dok nam se u isto to vrijeme događa život. A život je, kako i sami kažete „zbrljan“. Život je kaos, nered, stvari se gotovo nikad ne odvijaju onako kako smo zamislili. Kako pomiriti svoje želje i događaje na koje nemamo utjecaja? Kako ste vi to učinili?
– Mislim da to počinje shvaćanjem da je maštarija koju smo stvorili o svom životu upravo to – maštarija. Nestvarna je. Tratimo život čekajući da se dogodi ovo ili ono kako bismo bili sretni, umjesto da sreću stvaramo od onoga što imamo. U knjizi pišem kako sam morala odlučiti prestati ganjati bajku i umjesto nje, prigrliti avanturu. Život nije savršen i nikada neće biti točno onakav kakvim smo ga isplanirali. To ne možemo kontrolirati! Zato se usredotočite na ono što možete kontrolirati. Usredotočite se na to da stvorite najbolje od života koji imate.
Je li važno suočiti se sama sa sobom i svojim emocijama i priznati si istinu – je li to vama pomoglo?
– Izlječenje se ne događa bez iskrenosti, a ne događa se ni u izolaciji. Stoga trebamo biti iskreni prema sebi, dopustiti si da zaista osjetimo ono što osjećamo, a onda se otvoriti nekome – pouzdanom prijatelju ili terapeutu – kako bismo dobili podršku koja nam je potrebna i koju zaslužujemo. Danas ne bih bila sretna, sigurna u sebe ili uspješna da sam potisnula svoje osjećaje umjesto radila na njima.
Od osobe na dnu do one koja je imala priliku raditi s Oprom Winfrey nije proteklo puno vremena. Što je to najvažnije što ste naučili od Opre, globalne medijske mogulice?
– Da budem autentična. Da ostanem vjerna onome što jesam i za što se zalažem, i, nadam se, da svojim primjerom potaknem druge da čine isto. Svijet će se jako truditi da nas promijeni ili natjera da se natječemo jedni s drugima. Ne dajte se uvući u to! Budite svoji!
Osim Opre, koji su još ljudi snažno utjecali nas vas?
– Iskreno, moji pratitelji koji su mi se otvorili i podijelili sa mnom svoje borbe, imali su zaista veliki utjecaj na mene. Toliko ljudi prolazi kroz nevjerojatno bolne životne okolnosti, ali jednostavno nastavljaju dalje, dan za danom. Oni me nadahnjuju. I oni su razlog zbog kojeg se toliko trudim da u ovaj svijet unesem malo nade i humora.
Svatko tko je ikad imao problema s financijama, bolešću, depresijom, anksioznošću, svatko tko je prošao rastavu, proveo besane noći razmišljajući o tome kako će prehraniti djecu, lako će se pronaći u vašoj knjizi. Vi pišete i snimate videa bez uljepšavanja (tako je – kako je), ali s jednim optimizmom i vjerom koji se provlače kroz svaku stranicu. Osjećate li odgovornost prema ljudima koji će pročitati vašu knjigu?
– Ne osjećam se odgovornom kako će ljudi reagirati na moj život ili na ono o čemu govorim u knjizi i videozapisima, ali se osjećam odgovornom da pridonesem svijetu nekim dobrom te da budem autentična.
Spomenula sam optimizam, no vi za sebe kažete kako ste pesimist u oporavku, a pomalo i control freak. Mnogim roditeljima je kontrola način na koji se nose s problemima i sa životom te pokušavamo kontrolirati sitnice, misleći da zapravo unosimo red i kontrolu u svoj život. Kako danas kod vas stoje stvari s kontrolom i optimizmom?
– Naučila sam ne dopustiti da mnome upravlja ono što je potpuno izvan moje kontrole. Mislim da naša potreba za kontrolom i naš pesimizam dolaze iz straha. A kada jednom shvatimo da je naš strah nemoćno gubljenje vremena i odlučimo ne dopustiti mu da nas vodi, tada ćemo jasnije sagledati okolnosti u kojima se nalazimo i nositi se sa stvarnošću, a ne s negativnošću koju smo stvorili u glavi.
Kažete za sebe da niste influencerica već cheerleaderica. Što pod time mislite?
Otkad sam počela snimati videozapise, odlučila sam da, bilo kroz humor, ranjivost ili osobne priče, želim biti drugima ono što je meni trebalo kad sam bila na dnu. Nisam stručnjak ni terapeut, pa se više vidim kao cheerleaderica, navijačica, koja iskreno navija za vas i želi vas stalno podsjećati da ste mnogo jači i bolji nego što si priznajete.
U kojem ste trenutku shvatili da život nije generalna proba i da je vaš život „samo vaša priča“, ali da to kako ćete je ispisati može utjecati i na druge?
– Nisam sigurna kad sam to točno shvatila, ali činjenica je da ne morate biti poznati ili napisati knjigu da biste utjecali na druge. Svi ostavljamo trag na one koje susrećemo. Nikada ne znate kako će vaša priča ili vaše dobro djelo promijeniti nečiji život, pomoći nekom da se osjeća manje osamljenim, vratiti nekom nadu.
Prilagoditi se, biti po mjeri drugih, ukalupiti se… u kojem ste trenutku shvatili da to morate prestati činiti? Danas živite američki san, ali takav u kojem ste uspjeli ostati svoja i za koji niste žrtvovali ni djelić svoje osobnosti. Što je bilo presudno na tom putu?
– Već sam spomenula, kad sam se izvukla iz tame i muke, odlučila sam da želim biti drugima ono što je meni trebalo kad sam bila na dnu. Brzo sam shvatila da to mogu postići samo ako sam iskrena i ranjiva i ne brinem se hoću li se uklopiti i svima svidjeti. Što sam bila sigurnija tko sam, to sam mogla bolje pomoći drugima da prihvate svoju autentičnost. Mislim da je autentičnost jedan od prvih koraka k ozdravljenju i ispunjenom životu.
Smatrate li da ljudima, općenito, nedostaje autentičnosti? Kada malo prošvrljate Facebookom i Instagramom, što vidite? Vidite li češće one koji pokušavaju živjeti neku idealiziranu imitaciju života ili one koji žive život prema vlastitim pravilima?
– Mislim da se većina ljudi, naročito na društvenim mrežama, trudi prikazati svoj život boljim, ljepšim, urednijim nego što jest. Mi smo skloni vjerovati da ćemo se zbog savršenstva više svidjeti drugima, a prava je istina da ćemo se više svidjeti kad smo stvarni i autentični.
Je li autentičnost put do slobode?
– Jest, jer ako niste autentični, pretvarate se, živite laž, a to u svakodnevici strašno iscrpljuje. Iskreno, ne vjerujem da osoba može biti stvarno sretna ako nije autentična.
Biste li danas rekli da živite život kakav želite? Koje još želje čekaju na svoje ostvarenje i koje se trenutno ostvaruju?
– Imam zaista krasan život, život koji nisam očekivala i na tome sam jako zahvalna. Sanjar sam. Mislim da ću do smrti biti sanjar. Stoga uvijek smišljam nove ciljeve koje bih htjela postići. Počinjem pisati dječju knjigu, voljela bih jednom objaviti kuharicu, željela bih osnovati organizaciju koja će pomagati samohranim majkama, mislim da bi bilo zabavno jednog dana imati vlastiti talk show… Lista je poduža.
Kakvu biste poruku, za kraj, voljeli ostaviti našim čitateljima?
– Budite dobri prema sebi. Život može biti jako težak, pa se počastite istim milosrđem i dobrotom kojima biste počastili svoje voljene.
Pročitaj i ovo:
- Lana Klingor Mihić: “Ništa ne znam napraviti na pola i bez strasti”
- Anja Alavanja: “Dvadesete su super, ali tridesete su mi puno draže”
- Mirna Medaković Stepinac: “Prepuštam se i uvijek uzimam najbolje od života”
Naturala Life br. 13
Pretplati se na tiskano izdanje časopisa Naturala Life ili ga kupi na odabranim prodajnim mjestima i uživaj u sadržajima koji inspiriraju i mijenjaju perspektivu. Online izdanje čitaj besplatno na servisu Issuu.
Promaknula su ti prethodna izdanja časopisa Naturala Life i Naturala Health? Pročitaj ih online!
