Koliko puta ste, želeći utješiti nekoga, spontano izgovorili rečenice poput: „Moglo je biti gore“, „Sve se događa s razlogom“ ili „Bit će bolje“? Većina nas posegne za takvim frazama jer želimo olakšati situaciju i dragoj osobi pružiti tračak nade.
I iako na prvu zvuči dobronamjerno, brightsiding ili prisilna pozitivnost često ima suprotan učinak. Umjesto da pruži utjehu, može umanjiti nečije emocije, izazvati osjećaj neshvaćenosti i stvoriti zid između ljudi. Stručnjaci upozoravaju da je riječ o obrascu ponašanja bliskom toksičnoj pozitivnosti – onoj očekivanoj i forsiranoj vedrini, bez obzira na okolnosti.
U nastavku otkrivamo zašto je ovaj obrazac štetan i kako ga izbjeći u svakodnevnim odnosima, osobito kada želimo pružiti stvarnu podršku onima kojima je najpotrebnija.
Serviranje brze utjehe
Prisilna pozitivnost jest kada na tuđu bol ili problem reagiramo isticanjem „pozitivne strane“. To su one situacije kad nekomu, tko nam se povjerava, u želji da ga ohrabrimo odmah serviramo brzu utjehu – ali zapravo mu ne ostavimo prostora da izrazi svoje osjećaje.
Terapeutkinja Ciara Bogdanović ističe da takve reakcije najčešće proizlaze iz naše nelagode pred tuđom patnjom: želimo je popraviti, „zalijepiti flaster“ na bol, umjesto da je jednostavno saslušamo. No time šaljemo skriveno, i vrlo moćno, upozorenje: tvoje negativne emocije nisu dobrodošle. A upravo su one sastavni i nužan dio procesa iscjeljenja.
Vjerojatno ste već bezbroj puta čuli fraze poput: „Što te ne ubije, to te ojača“, „Naći ćeš nešto bolje“
ili „Sve se događa s razlogom“. Psihologinja Vanessa Kennedy objašnjava da takvi komentari ne nude istinsku podršku, nego prikrivenu poruku: trebao bi se osjećati bolje – odmah. A osoba često na to nije spremna, pa umjesto olakšanja osjeća dodatni pritisak i još veću udaljenost od onoga tko joj je trebao biti oslonac.
Zašto je brightsiding štetan?
Možda ste mislili da ste nekom od ovih fraza nekoga utješili, no zapravo ste ga vjerojatno nesvjesno gurnuli u osjećaj samoće. Upravo to je najveća opasnost brightsidinga. Iako dolazi iz iskrene želje da pomognemo, posljedice mogu biti vrlo neugodne – osoba se osjeća neshvaćeno, posramljeno ili čak potpuno usamljeno u svojoj boli.
Psihologinja Vanessa Kennedy dodaje kako ovakve fraze zapravo poručuju: „Tvoj problem ne možeš riješiti, samo ga prihvati.“ A to ne daje ni rješenje ni podršku – nego ostavlja osobu u osjećaju da je sama sa svojom boli.
Kako izbjeći brightsiding i pružiti pravu podršku?
Kada nam je stalo do nekoga, prirodno je da želimo olakšati njegovu bol. Ali najbolji način da to učinimo nije u tome da odmah pronađemo „pozitivnu stranu“, nego da pružimo prostor i razumijevanje. Evo što doista pomaže:
Prvo i najvažnije – slušajte bez prekidanja. Dopustite osobi da ispriča što proživljava, čak i ako vam je teško slušati. Ponekad je dovoljno samo biti rame za plakanje.
Zatim, potvrdite njihove osjećaje. Umjesto brzog „bit će bolje“, puno više znači jednostavno: „Žao mi je što prolaziš kroz ovo.“ Takve rečenice ne pokušavaju popraviti situaciju, nego priznaju bol i daju osobi pravo da osjeća ono što osjeća.
I na kraju, pitajte kako možete pomoći. Jedno jednostavno pitanje – „Želiš li savjet ili da te samo slušam?“ – može napraviti ogromnu razliku. Tada druga osoba osjeća da ima kontrolu i da je zaista čujete.
Prisutnost i empatija često su važnije od bilo kakvih riječi ili rješenja. Ponekad je najveća podrška upravo u tome da budemo tu – tihi, prisutni i iskreno zainteresirani.
