Godinama su bile “one na koje se uvijek može računati”. Dobre zaposlenice, partnerice koje razumiju, prijateljice koje sve stižu i žene koje rijetko stvaraju probleme. No, nakon tridesete mnoge prvi put počinju osjećati ozbiljan emocionalni umor.
Iako izvana djeluju funkcionalno, sve više žena govori o kroničnoj iscrpljenosti, osjećaju praznine, pritisku da moraju biti dostupne svima – cijelo vrijeme, i sve češće o fenomenu burnouta. Burnout tako postaje tema o kojoj se sve više otvoreno razgovara među ženama. Psiholozi taj obrazac povezuju s fenomenom poznatim kao ‘people pleasing’, odnosno kroničnom potrebom da budemo prihvaćeni, korisni i “dovoljno dobri” za druge, čak i kada to ide na štetu vlastitih potreba. Kada govorimo o burnout, potrebno je osvijestiti sve njegove uzroke i posljedice.
Zašto su baš žene nakon 30-e sklonije burnoutu?
Stručnjaci objašnjavaju kako razlog nije biološki, nego društveni. Od djevojčica se i dalje češće očekuje da budu pristojne, empatične, emocionalno dostupne i prilagodljive, dok se dječake više potiče na autonomiju i izražavanje vlastitih potreba.
Problem postaje posebno vidljiv nakon 30-e jer tada mnoge žene istodobno pokušavaju održavati karijeru, partnerski odnos, obitelj, društveni život i emocionalnu stabilnost. Upravo tada people pleasing iz “osobine karaktera” često prelazi u kronični obrazac iscrpljivanja. Prema podacima časopisa Psychology Today, žene češće od muškaraca pate od posljedica ugađanja svima, a dugoročne posljedice uključuju burnout, anksioznost, osjećaj krivnje i emocionalnu otupljenost. Također, burnout utječe na kvalitetu života i odnosa.
Zašto je ‘people pleasing’ i burnout danas toliko raširen?
Psiholozi upozoravaju kako moderne žene žive pod pritiskom da moraju biti uspješne, emocionalno dostupne, produktivne i stalno “ugodne za suradnju”. Društvene mreže dodatno pojačavaju njihovu potrebu za potvrdom i odobravanjem okoline.
Istodobno, sve više terapeuta upozorava da ‘people pleasing’ često nije samo osobina ličnosti, nego obrazac razvijen još u djetinjstvu – kao način izbjegavanja konflikta, odbacivanja ili kritike. Problem je što osobe koje stalno ugađaju drugima s vremenom počinju gubiti kontakt sa sobom. Više ne znaju što stvarno žele, teško postavljaju granice i osjećaju krivnju čak i kada pokušaju zaštititi vlastite potrebe. To može biti uvod u burnout.
Kako prestati ugađati svima?
Psihoterapeutkinja Ilene Cohen za Psychology Today objašnjava da ugađanje drugima često proizlazi iz straha od tuđeg neodobravanja i potrebe da izbjegnemo neugodu konflikta.
Prvi korak prema promjeni, savjetuje, nije “postati sebičan”, nego naučiti biti autentičan i prestati graditi vlastitu vrijednost isključivo kroz zadovoljavanje drugih ljudi. Burnout se može spriječiti postavljanjem zdravih granica i samopouzdanjem.
Psiholozi savjetuju još nekoliko važnih promjena:
- ne odgovarati automatski s “da”
- naučiti tolerirati osjećaj neugode kada postavimo granicu
- prestati se pretjerano opravdavati
- osvijestiti da tuđe emocije nisu uvijek naša odgovornost
- razvijati odnose u kojima postoji ravnoteža, a ne stalno davanje
Jedna od najvažnijih rečenica koju osobe koje ugađaju svima trebaju naučiti izgovoriti je: “Moram razmisliti pa ću ti javiti.” Jer mentalno zdravlje ne počinje tek wellness rutinom ili vikendom bez mobitela. Ponekad počinje vrlo jednostavno – učenjem da vlastite potrebe nisu manje važne od tuđih.
Pročitaj i ovo:
- Bijes u psihoterapiji – od destruktivnosti do osobne snage
- Maja Obrovac Glišić: “Većina žena ignorira svoje tijelo i uopće ne poznaje svoj menstrualni ciklus”
- Zašto je toliko teško reći “ne” – i što se događa kad napokon postavite granice
