Povratak u školske klupe siguran je znak kako je bezbrižno ljeto došlo svome kraju. Slobodno vrijeme igre i ljetne uživancije sada ustupa mjesto školskim obavezama, pisanju domaćih zadaća, učenju i stjecanju novih znanja. Usvajanje redovnog „školskog“ rasporeda velika je promjena i za djecu i za odrasle, pogotovo ako u obitelji imate prvašića. No, povratak u školu nije uvijek obilježen uzbuđenjem i iščekivanjem, već ga može pratiti dječja uznemirenost, nervoza, pa i strah od početka škole. Kako djeci olakšati prve školske dane, bilo da je riječ o prvom razredu ili povratku u viši, otkriva Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom i direktorica Centra Proventus za psihoterapiju i edukaciju.
Početak škole velika je promjena za djecu – kako im olakšati prve dane u školi, pogotovo kad je riječ o prvašićima?
– Dječici je važno da znaju kako će otprilike izgledati njihov prvi dan škole. Ipak, važno je da roditelji o tome pričaju na vrlo opušten način, bez da otvoreno pred djetetom pokazuju zabrinutost, strah ili nepovjerenje u dijete može li se nositi s izazovima koji slijede polaskom u školu.
Tea Knežević, Foto: Petra Slobodnjak
Osim uzbuđenja, odlazak u školu može pratiti i doza nervoze. Koji su najčešći strahovi i brige koje se javljaju kod djece?
– Nekoj djeci prve dane škole otežava to što im naprosto treba neko vrijeme da bi se, nakon dugih praznika, opet naviknuli na svakodnevnu rutinu u kojoj ih prati više obaveza. Odrasli su uglavnom fokusirani na to hoće li i kako dijete savladati školsko gradivo i obaveze, no djeca uz to mogu imati puno drugih područja zabrinutosti.
Na primjer, hoće li moj prijatelj i dalje htjeti sjediti sa mnom, što ću raditi pod odmorom, hoće li me neko dijete i dalje ponekad zafrkavati, što ako zaboravim ponijeti na nastavu nešto važno, što ako me učiteljica pita nešto pa se osramotim, hoću li moći izvesti na tjelesnom sve što se od mene traži, hoćemo li biti u razredu koji je blizu razreda moje simpatije ili ću ju /ga sada rijetko viđati…
Ove i mnoge druge misli će se češće pojaviti u glavici jednog školarca ili školarke nego one vezane uz samo nastavno gradivo, tako da je važno djeci pomoći i vezano uz socijalizaciju i nošenje s frustracijom, umjesto samo ih podsjećati da će trebati slušati učiteljicu i pisati zadaću, što najčešće čujemo kao komentare odraslih.
Kako prepoznati da je dijete uznemireno zbog početka škole? Na koji način roditelji mogu pomoći?
– Ako primijetimo da nekoliko dana prije početka škole dijete značajno mijenja ponašanje, na primjer, ako se povlači, izbjegava kontakt i razgovore, manje se igra i rjeđe ga se vidi opuštenog i spontanog. Drugi način kako se uznemirenost zbog škole može manifestirati u ponašanju je ako dijete postane razdražljivije, plačljivije, navečer teže zaspi, ima loše snove, pojave se tikovi, češće trbuhobolje ili nešto slično.
Kako pristupiti djetetu koje se opire odlasku u školu i kaže da ne želi ići? Što biste savjetovali roditeljima?
– Važno je pomoći djetetu da se opusti. To ćemo teško postići uvjeravanjem da će biti sve ok i da se u školu mora ići. Spretniji način je da roditelj pokaže svoju opuštenost i veliko povjerenje u dijete da se može nositi s izazovima koji ga očekuju. U redu je priznati djetetu stvari koje ga brinu ili stvaraju frustraciju, ali i pomoći mu s time kako da se nosi s brigom ili frustracijom.
U čemu roditelji najviše griješe kad je riječ o njihovim školarcima?
– Najčešće se griješi time što ponekad roditelji, iz najbolje namjere da pripreme dijete na školu, mogu zapravo preopteretiti dijete s raznim uputama, pravilima i na taj način zastrašiti dijete pa dijete, umjesto da se osjeti uzbuđeno, radoznalo i sretno zbog novog životnog iskustva koje slijedi, može osjetiti pritisak i strah hoće li se moći nositi s tim izazovima.
Kako na dijete i njegov uspjeh u školi utječu (prevelika) roditeljska očekivanja? Kako ih „zauzdati“?
– Važno je pratiti dijete i pomoći mu u organizaciji vremena, radnog materijala, posvećenosti školskim obavezama. Ako ocjene i postanu lošije, bitno je razmisliti što točno je moglo doprinijeti tome i pomoći djetetu da promijeni neke korake, umjesto da uputa bude vezana isključivo za cilj – da mora dobiti odličnu ocjenu.
Ako dijete osjeti da je roditeljski fokus na ocjenama, umjesto na tome da se pokazuje zaista iskren interes za to kako je djetetu u školi i kako mu je vezano uz nastavno gradivo, dijete će vrlo vjerojatno osjetiti frustraciju, strah od nezadovoljavanja roditeljskih očekivanja, što posljedično može dovesti upravo do toga da dijete ima slabiji kapacitet i motivaciju za školske obaveze.
Poslovica nas uči kako je đačko doba najljepše. Imate li kakav savjet za kraj pa da odlazak u školu zaista takav i bude?
– Važno je sjetiti se da škola nije samo odnos s učiteljicom te ocjene. Škola je puno više od toga. Prostor gdje djeca stječu nova životna iskustva, prijateljstva, zaljubljivanja, istraživanja različitih područja, istraživanja svojih interesa i kapaciteta. Ocjene jesu bitne, ali iz djetetove perspektive one su samo kap u moru svih ostalih iskustava koje im emocionalno puno znače, a događaju se u školi. Stoga je važno da se i odrasli podsjete na to.
Pročitaj i ovo:
• Igrajte se zajedno – najbolji dar koji možete dati svom djetetu
• Ove tri aktivnosti značajno utječu na razvoj mozga vašeg djeteta
• Neki novi klinci, neki novi roditelji
