Zamislite ovo: sjedite na kavi s najboljom prijateljicom koja vam po tko zna koji put govori koliko silno želi ozbiljnu vezu. Žali se da je umorna od nejasnih odnosa, povremenih javljanja i emocionalne nedostupnosti. I vi je, kao dobar prijatelj, sasvim iskreno pogledate i kažete: “Ako želiš pravu vezu, moraš prestati birati ljude koji to ne mogu ili ne žele ponuditi.”
I dok joj to govorite, u sebi znate nešto važno – i sami se viđate s nekim tko vam je već nekoliko puta jasno dao do znanja da ne želi ništa ozbiljno. A vi, iako čeznete za stabilnošću i dubokom povezanošću, ostajete u tom “ništa konkretno” odnosu, nadajući se da će se stvari ipak promijeniti.
Zašto je tako lako drugima davati savjete koje sami ne možemo slijediti? Kako to da jasno vidimo tuđe obrasce, a vlastite ignoriramo?
Zašto je tako teško slijediti vlastiti savjet?
Odgovor uglavnom leži u činjenici da ne živite u osjećajima druge osobe, što vam omogućuje da sagledate situaciju jasnije nego što to možete vidjeti u svojim emocionalno nabijenim okolnostima, kažu psiholozi. Zbog toga vam nije lako izbaciti iz života vašu ‘toksičnu’ osobu. No to nije specifično samo za ljubavne probleme. Zamislite da nekome tko je usred napada panike kažete da “duboko udahne”, a zatim zamislite da ste i sami usred napada panike. Koliko bi vam bilo lako u tom slijediti vlastiti savjet? Ako nikada niste imali napad panike, odgovor je: vrlo teško.
Nesvjesni emocionalni problemi također nas mogu spriječiti da poslušamo vlastite savjete. Naime, naša nesposobnost da slijedimo savjete koje često slobodno pružamo drugima rezultat je različitih temeljnih problema, uključujući strah, osobnu pristranost i obrambene mehanizme. U mnogim slučajevima dajemo savjete drugima za koje potajno želimo da ih možemo slijediti jer projicirajući svoje želje i potrebe na druge možemo osjetiti privremeni osjećaj olakšanja.
No, isto tako, ponekad možda i ne smatramo da su naše situacije slične drugima zbog vlastitog nedostatka objektivnosti. Sve te gore spomenute emocije i dodani kontekst zaista mogu stati na put preciznoj procjeni naših vlastitih okolnosti i ponašanja jer prilično je lako odstupiti i vidjeti prijateljeve pogreške ili pogreške suradnika. Ipak, čak i u svom najboljem izdanju, ponekad nam nedostaje sposobnost da budemo slično objektivni prema vlastitom životu.
Kako prihvatiti savjete koje dajete drugima?
Tajna poboljšanja u prihvaćanju vlastitih savjeta je, dakle, da postanete svjesniji sebe. Za to je potrebno vrijeme, trud i ustrajnost, ali u konačnici dovodi do veće objektivnosti o vlastitom životu. To bi vam, pak, trebalo itekako pomoći kod prihvaćanja vlastitih savjeta.
Kod davanja savjeta primijetite one koje potajno želite slijediti. Zapitajte se bez osude: “Što se događa na ovom području mog života što nije u skladu s mojom osobnom istinom ili kodom?” Zabilježite svoje misli te se ponovno zapitajte: “Zašto se u vlastitom životu ne pridržavam ovog savjeta? Koji su moji strahovi?’ Ovaj posao treba obaviti što objektivnije – dakle, ne uplićite osjećaje ili drugu prtljagu.
Kad prepoznate te strahove i probleme i dalje pišite o njima, razgovarajte s prijateljima i potražite podršku pouzdanog mentora ili vještog psihoterapeuta. Također možete postaviti jednostavne, jasne ciljeve. Ovo bi moglo biti nešto tako jednostavno kao: Primjećujem da je moja prijateljica često bezobrazna prema meni. Zbog toga ću reći samoj sebi: “Zaslužujem da me tretiraju s poštovanjem” i reagirati kada idući put ponovi takvo ponašanje. Takvi osnovni ciljevi mogu dovesti do povećanog samopoštovanja koje može ili pomaknuti vezu ili potaknuti odluku da se odnos ostavi iza sebe.
Budite strpljivi prema sebi jer se transformacija neće dogoditi preko noći. Radite na ciljevima polako i odmjereno. Isto tako, kada napokon uvažite vlastiti savjet, čestitajte si – jer to nije mala stvar.
Pročitaj i ovo:
- Umijeće čekanja: 5 strategija za razvoj strpljenja u svakodnevnom kaosu
- Unutarnji kritičar: Kako ušutkati negativan glas u glavi?
- Postavljate li granice ili barijere u svojim odnosima? Evo u čemu je razlika
