Nema čovjeka koji barem jednom u životu nije patio od poremećaja metabolizma željeza u tijelu, bilo u smislu sideropenije (deficita željeza) i bolesti – anemije ili, rjeđe radi viška – hemokromatoze. Željezo se u tijelu nalazi u stanicama i ima nekoliko vitalnih funkcija: nositelj je kisika u tkiva, služi kao transportni medij za elektrone u stanicama, sudionik je važnih enzimskih i imunoloških reakcija u tijelu.
I dok svi znamo da su žene i djeca daleko više ugroženi radi manjka istog, manje je poznato da se željezo više troši noću nego danju, te da poremećaji metabolizma željeza u tijelu mogu biti dvojaki te ga u oba spola može biti premalo ili previše pa zavisno o deficitu ili suficitu nastaju i razne posljedice i bolesti. Tako upravo hemosiderozno gomilanje željeza može pogodovati nastanku infekcija, te progresiji raznih kroničnih i malignih bolesti nekim endokrinim i neuodegenerativnim poremećajima.
Željezo je mineral neophodan za rast i razvoj. Osim u hemoglobinu nalazi se i u mioglobinu, proteinu važnom za održanje metabolizma mišića, stanicama kože, sluznica i drugih imunoloških organa. Manjak željeza u organizmu često je glavni uzrok umora i bržeg zamaranja. Kada iscrpimo zalihe dolazi do nemogućnosti sinteze normalnih količina hemoglobina – transportnog proteina za kisik, koji daje crvenu boju krvi uz nastup klasičnih simptoma slabokrvnosti: umora, fizičke slabosti, nesanice , gubitka apetita, glavobolje i bljedila. Zna se i da su anemične osobe vrlo neotporne na prehlade, viroze i ostale infekcije, a brojna istraživanja pokazuju kako osobe koje pate od težih, kroničnih oblika anemije imaju i smanjene intelektualne sposobnosti.
Željezo – gdje ga ima dovoljno, a gdje ne?
Kada je riječ o slabokrvnosti i nedostatku željeza, čini se da svatko ima neku svoju metodu za popravljanje krvne slike. Neki uzimaju crveno voće i povrće, sokove od cikle, drugi jedu bifteke, a treći piju sirupe i tablete.
Željezo se u dostatnim količinama ne nalazi samo u ”mišićavom” crvenom mesu. Od namirnica koje obiluju njime najbogatija su svinjska jetra i druge iznutrice, pivski kvasac, sojino brašno, peršin, pistaciji, leća i sl. Namirnice koje NE sadrže željezo su mlijeko i proizvodi, šećer, masnoće te brojna ne-fortificirana industrijski proizvedena hrana.
Važnost vitamina C i bakra za apsorpciju željeza
Činjenica jest da je askorbinska kiselina neophodna za sintezu transportnog proteina – feritina, međutim, znanstvenici su dokazali kako osim vitamina C i manjak vitamina A, osobito u žena, utječe na oslabljenu apsorpciju željeza. Osim želučane solne kiseline i askorbinske kiseline (C vitamin) za dobru apsorpciju neophodan je bakar te njegov nedostatak može uvjetovati nedostatak željeza. Dok prekomjerna nadoknada cinka i pretjerano uzimanje C vitamina mogu uzrokovati nedostatak bakra u organizmu.
Slabokrvnim se osobama ne preporučuje ‘na svoju ruku’ uzimati multivitaminske i mineralne suplemente već se valja posavjetovati s liječnikom, osobito ako se radi o maloj djeci i trudnicama. Studije inteligencije u djece vrtićke i školske dobi dokazale su da nedostatak željeza u hrani ima veliki utjecaj na razvoj inteligencije i mentalnih sposobnosti i uspjeh u školovanju i na fakultetu u djece koja su tijekom rasta i razvoja patila od slabokrvnosti zbog deficita željeza. Ova se bolest u dojenčadi i male djece može spriječiti dojenjem (ako dojilja nije slabokrvna, što na žalost jest sve češći slučaj), prehranom bogatom željezom i konzumiranjem hrane obogaćene njime. Dok se mlijeko obogaćuje željezom u formi željezo sulfata i željezo-glukonata, industrijski proizvedene dječje žitarice obogaćene su malim česticama elementarnog željeza od oko 0,5 g željeza po 1 kg suhih žitarica, što je 10 puta više nego što same imaju željeza.
Najčešći uzroci i stanja kod nedostatka željeza u organizmu su:
– Manjak u hrani koju konzumiramo,
– Poremećaj apsorpcije željeza iz organa probavnog sustava, kronični gubitak krvi zbog bolesti urogenitalnog, probavnog i dišnog sustava (prejaka menstrualna krvarenja, bolesti maternice, bolesti bubrega, varikoziteti jednjaka, ulkusi, upalne bolesti crijeva, šećerna bolest, hemeroidi, divertikuloze, karcinomi i druge onkološke bolesti, razne zarazne bolesti),
– Izvanredna fiziološka stanja – iznimni sportski napori, trudnoća i dojenje, intenzivan rast i razvoj u pubertetu
Manjak željeza najčešći je prehrambeni deficit u svijetu
SIDEROPENIJA je naziv za nedostatak željeza koji nastaje postupno i najčešće kao rezultat njegova nedovoljna unosa, i nije ju dobro ‘pobrkati’ s ANEMIJOM, koja je BOLEST.
Simptomi i znakovi deficita ovise o nekoliko dodatnih čimbenika, kao što su: dob, opće stanje, brzina kojom se razvija nedostatak željeza i istodobno postojanje drugih bolesti. Oni koji mogu uputiti na sideropeniju i njezinu razvojnu formu, bolest – sideropeničnu anemiju, su brojni ali i nespecifični: uz spomenuti opći umor, nedostatak koncentracije, smetnje pamćenja, loš uspjeh u školi, pospanost, glavobolja, omaglica, osjećaj nedostatka zraka, lupanje srca, bljedoća kože i sluznica, hladne ruke i noge, oslabljen periferni puls, sistolički šum na srcu, ubrzan rad srca (tahikardija), nizak tlak, osobito kod nagle promjene položaja tijela. Svi ti simptomi mogu nastati i zbog nedostatka kisika u tkivima zbog različitih razloga, a uzrokuju ga bolesti koje zahvaćaju eritrocite, poznate pod skupnim nazivom anemije i neke druge bolesti.
Kod sideropenije, i krajnje posljedice sideropenične anemije, u krvi se najčešće nalazi snižena vrijednost hematokrita i/ili hemoglobina, odnosno broja eritrocita. No, kod blažih oblika (tzv. latentna sideropenija), ti parametri često ostaju u rasponu normalnih referentnih vrijednosti, pa se tek brižljivim iščitavanjem crvene krvne slike poremećaj može prepoznati u samom začetku i liječiti dok još nisu nastale komplikacije.
Barem jednom godišnje učiniti pretrage iz krvi
Nedostatak željeza može biti različitog intenziteta. U početnom stadiju smanjene su zalihe željeza u prirodnim skladištima stanica jetre, slezene i koštane srži dok su vrijednosti željeza u krvi i koncentracija hemoglobina uglavnom u granicama normale. Takvi nalazi ponekad mogu prevariti i ”budno oko” dijagnostičara, dok vrijednosti serumskog željeza ne padnu ispod granica normale. U napredovaloj slabokrvnosti vrijednosti su snižene i u serumu i u zalihama (feritin u jetri) kao i vrijednosti hemoglobina, hematokrita, krvnog volumena eritrocita (MCV), sadržaja hemoglobina u eritrocitima (MCHC). Povišen je kapacitet vezanja željeza u serumu (UIBC) i snižen transportni protein-feritin, čije su vrlo niske vrijednosti jedan od najpouzdanijih pokazatelja postojanja anemije zbog manjka željeza.
Zato se u svrhu prevencije slabokrvnosti savjetuje bar jednom godišnje učiniti osnovne laboratorijske pretrage iz krvi: crvenu krvnu sliku i opću biokemiju.
Velika je zabluda da vegetarijanci nisu izloženi riziku od anemije ako prehranu obogate integralnim i visokoproteinskim namirnicama. Naime i oni koji jedu hranu koja sadrži dovoljno bjelančevina životinjskog porijekla, izloženi su riziku od deficita željeza i slabokrvnosti. To potvrđuju brojne studije u kojima se pratila novorođenčad majki koje su vegetarijanke u kojih je utvrđen povišen rizik obolijevanja od teškog oblika sideropenične anemije.Uslijed tog manjka organizam ne koristi adekvatno kisik i proizvodi se manje energije, što uzrokuje probleme u rastu i razvoju mozga. Uz to važno je znati i da u namirnicama biljnog porijekla postoje tzv. antinutrijenti koji mogu spriječiti apsorpciju minerala i vitamina, omesti djelovanje probavnih enzima i onemogućiti dostatnu opskrbu.
Najučestaliji simptomi manjka željeza su:
– umor,
– gubitak koncentracije,
– osjećaj stalne klonulosti i povremeno vrtoglavica
– pospanost
Liječenje sideropenične anemije je nadoknada željeza preparatima kako bi se korigirao deficit u organizmu, u kombinaciji s vitaminom C. Za nadoknadu se daje željezo u dvovalentnom obliku (tzv. fero obliku) a najčešće u tabletama ili tekući pripravak u sirupima
– Za dobru biorasploživost željeza u organizmu dnevnu dozu od 150-200 mg treba uzeti raspodijeljenu u 3-4 obroka, najbolje odmah prije jela. U slučaju teškog podnošenja i nuspojava -t mučnine, bolova u trbuhu, povraćanja, proljeva, žgaravice ili zatvora stolice (opstipacije) željezo se uzima i uz jelo, te svaki drugi, tj. svaki treći dan, da se od njega ”odmori” sluznica probavnog sustava, jer nam ‘teško pada’ ako ga uzimamo svakodnevno
– Starijim osobama koje pate od slabokrvnosti zbog nedostatka željeza, a najčešće jer ga uzimaju dovoljno hranom, dnevno treba dati male doze od po 15 mg elementarnog željeza, radi ujednačene primjene, sa što manje opterećenja i nuspojava.
– Trudnicama koje su anemične u srednjim mjesecima trudnoće, također se zbog česte nepodnošljivosti željeza savjetuje uzimati niže doze od 20-40 mg dnevno, iz razloga što takve doze neće uzrokovati teže probavne smetnje i nuspojave, poput mučnine, težine u želucu te opstipacije.
Višak željeza taloži se u jetri, srcu, gušterači i zglobovima
Kako nije dobar manjak, jednako tako nije dobro imati ni višak željeza – HEMOKROMATOZU.
Naziv se odnosi na bilo koje opterećenje željezom nasljednog uzroka ili kao posljedica drugog metaboličkog poremećaja i na patološki učinak nakupljanja željeza u tkiva u obliku hemosiderina.
Oboljeli od nasljednih hemokromatoza mogu apsorbirati i do 30% željeza za razliku od normalnih 10% vrijednosti željeza koje prosječan čovjek dnevno može preuzeti probavom hrane. Ovako visoki unos tijelo ne može dobro metabolirati i ukloniti višak željeza koji se taloži u tkivima jetre, srca, gušterače, bubrega i zglobovima.
Stečene hemokromatoze mogu nastati kod:
– Kroničnih hemoliza u autoimunim hemolitičkim anemijama, ali mogu biti i bilo kojeg drugog uzroka, uključujući intravaskularnu hemolizu kod raznih vrsta otrovanja i neučinkovitu eritropoezu – sazrijevanje krvnih stanica u koštanoj srži uz posljedicu njihova raspada – hemolize
– Čestih ponavljanih transfuzija krvi, npr. u oboljelih od talasemije, u osoba na hemodijalizi i slično
– Zbog prevelikog unosa željeza parenteralnim putem
– Drugih poremećaja i bolesti koje u prisustvu drugih čimbenika mogu uzrokovati hemokromtozu (alkoholna ciroza, porfirija cutanea tarda i sl).
Simptomi i liječenje viška željeza:
Kod viška željeza mogu nastati razni simptomi, od umora, bolova u trbuhu i zglobovima, do impotencije. Najugroženiji hemokromatozom su organi: jetra, srce i endokrine žlijezde pa se ova bolest može manifestirati sljedećim poremećajima i bolestima :
– ciroza jetre
– šećerna bolest
– kardiomiopatija
– osteoartritis
– malfunkcija testisa.
U liječenju pomažu redovne venepunkcije a koriste se i kelirajuće tvari , tzv. ‘hvatači’ željeza. Patološko gomilanje željeza najčešće se događa kao posljedica različitih genetskih poremećaja, a može nastati i kod nekih bolesti, nakon raznih oblika anemija uz raspadanje eritrocita nakupljaju se povišene količine željeza u tkivima, nakon učestalih transfuzija krvi, kod otrovanja radi udisanja duhanskog dima i azbesta ili može biti posljedica predoziranja kod terapijske nadoknade željeza lijekovima i suplementima.
Višak željeza može dovesti do ozbiljnih komplikacija
Nuspojave i posljedice koje mogu nastupiti u organizmu prenakrcanom željezom nisu ni malo bezopasne te ako se na vrijeme ne otkriju i ne liječe, može doći do infarkta srca i kardiomiopatije, pojave šećerne bolesti, artritisa i artroza, depresije, porfirije, kronične anemije, ciroze jetre, karcinoma i tumora, endokrinih i neurodegenerativnih bolesti poput impotencije, Parkinsona i Alzheimera i drugih komplikacija.
U višim koncentracijama željezo će imati tzv. pro-oksidativni učinak, suprotno anti-oksidativnom, protiv kojeg se znanstvenici uporno bore i pronalaze sredstva kojima bi smanjili štetne učinke. Stoga se smatra a je poželjno ‘držati’ željezo bliže donjim granicama referentnog normalnog raspona vrijednosti u krvi, da se ne naruši njegova homeostaza.
Opasno, toksično djelovanje viška željeza zasniva se na reduktivnom djelovanju superoksida na slobodne ione željeza koji nisu vezani na proteine plazme, pa se nastali fero oblik uz prisustvo peroksida reoksidira i stvara feri ione i hidroksilni radikal, koji oštećuje sve biološke makromolekule. On može depolimerizirati polisaharide, oštetiti DNK, inaktivirati važne enzime i uzrokovati peroksidaciju lipida.
Željezo i spojevi željeza mogu oštetiti i inhibirati rast normalne i maligne stanice. Manje je poznato da je željezo esencijalni nutrijent za tumorske stanice koje se nekontrolirano dijele, dok suvišak tzv. katalitičkog željeza nastalog stvaranjem slobodnih kisikovih radikala ima moć razaranja stanica tumora.
Potrebe za željezom u odnosu na dob i spol:
dojenčad do godine dana starosti – 9 mg/dnevno
djeca do 11 godina – 6 -8 mg/dnevno
muškarci – 10 mg/dnevno
tinejdžeri – 10 – 13 mg/dnevno
žene – 12 – 16 mg/dnevno
trudnice – 22 – 36 mg/dnevno.
Populacija pod najvećim rizikom od smanjenja zaliha željeza u organizmu su:
žene u generativnoj dobi,
trudnice i djeca,
siromašne osobe,
stariji od 75 godina
osobe na mliječnoj i vegetarijanskoj prehrani.
Značaj interpretacije laboratorijskih nalaza
U fazi početnog manjka željeza tijelo ga nadoknađuje iz vlastitih rezervi, zbog čega je željezo u krvnoj slici još uvijek u granicama normale, feritin (protein koji u jetrenim stanicama na sebe veže željezo koje se tako vezano u reverzibilnom obliku skladišti u deponije u jetri) je snižen, a transferin (protein koji služi kao nosač željeza u plazmi) povećan.
Kod razvijene sideropenične anemije snižene su vrijednosti serumskog željeza, a eritrociti su manji i bljeđi zbog smanjene količine hemoglobina, katkad su i promijenjenog oblika. Uz nisku koncentraciju željeza i izrazito snižen feritin, povišeni su UIBC (nezasićeni kapacitet vezanja željeza) i TIBC (ukupni kapacitet vezanja željeza).
Moguće posljedice manjka željeza
Ako ostane dugo neprepoznata i neliječena, mogu nastupiti ozbiljni zdravstveni problemi, među kojima su i:
– srčani, kožni, gastrointestinalni i neurološki simptomi i bolesti
– povećana sklonost infekcijama, od respiratornih do urogenitalnih
– prijevremeni porod ili porod djeteta male porođajne težine
– u novorođenčadi i djece zastojne smetnje rasta i razvoja, fizički i mentalni poremećaji, kasniji razvoj govora i hoda, slab rezultat u školi, veća osjetljivost na infekcije i slabija otpornost.
Najčešći uzrok – Kod djece je posrijedi nedovoljan unos željeza hranom (u zemljama u razvoju sideropeničnu anemiju ima oko 50 posto žena i djece te 25 posto muškaraca), a kod odraslih kronično krvarenje iz probavnog i urogenitalnog sustava.
Trudnice, budite osobito pažljive!
Osnovni razlog manjka željeza u trudnica je nedovoljan unos hranom, uz istodobno postojanje velikih potreba fetusa u razvoju. Pod osobitim su rizikom trudnice lošijega socijalnog statusa, žene s višestrukim i uzastopnim trudnoćama i maloljetne trudnice. Pod pretpostavkom da su na normalnoj prehrani, kod koje je dnevni unos željeza iz hrane oko 15 mg, dodatno bi trebale dobiti još oko 30 mg dnevno, te tako unijeti ukupno 45 mg željeza kako bi očuvale zalihe za sebe i bebu.
Povećane potrebe u trudnoći osobito su izražene u posljednjem tromjesečju, jer plod zadovoljava svoje potrebe za željezom na štetu majčinih zaliha. Trudnice koje su slabokrvne zbog nedostatka željeza pod većim su rizikom od nastanka komplikacija tijekom i nakon poroda, a jedna od njih je i povišena perinatalna smrtnost.
Rezerve željeza u novorođenčeta dovoljne su samo za prvih četiri do šest mjeseci, nakon čega im je potrebna nadoknada. U nedonoščadi se zalihe mogu potrošiti i prije, pa s nadoknadom treba početi na vrijeme.
Sideropenija česta kod vegetarijanaca
U starijih muškaraca i žena uzrok je često neprimjetno dugotrajno krvarenje zbog kroničnih bolesti probavnog sustava (krvarenja u želudac, bolesti crijeva, hemoroidalna krvarenja i sl.). Stoga je važno u dijagnostiku uključiti i gastroenterološki pregled, a kod žena i ginekološki pregled, te svakako pokušati pronaći uzrok.
Sideropenija je česta i u osoba na vegetarijanskoj prehrani, na hemodijalizi, oboljelih od bolesti štitnjače i drugih kroničnih bolesti. Vegetarijanci nisu izloženi riziku od anemije ako ishranu obogate integralnim i visokoproteinskim namirnicama
Osnovu dijagnostike SIDEROPENIČNE ANEMIJE čine:
– pregled krvne slike iz uzorka krvi i
– morfološki razmaz periferne krvi koji se danas rijetko izvodi u ambulantama i ordinacijama
Potrebno je iz jutarnjeg uzorka krvi učiniti kompletnu krvnu sliku (KKS), u kojoj se i ne moraju naći veće snižene vrijednosti krvnih stanica i drugih parametara, ili se kod već izražene anemije nađu snižen broj i smanjeni eritrociti, snižen hemoglobin, hematokrit ili sve zajedno. Ako su unutar normalna raspona za dob i spol, ne mora posrijedi biti anemija, ali je moguća latentna sideropenija, osobito kod djece koja rastu i razvijaju se, žena generativne dobi, osobito onih koje imaju obilne i produžene mjesečnice, te trudnica u posljednjem tromjesečju trudnoće.
Laboratorijskim pretragama, koje brojčano izražavaju vrijednosti ispitivanih parametara kod anemije uzrokovane deficitom željeza, nalazi su sljedeći:
– snižena koncentracija željeza (Fe)
– blijedi i sitni eritrociti (hipokromna mikrocitoza)
– povećan kapacitet vezanja željeza (UIBC)
– sniženo zasićenje transferina (TIBC)
– izrazito snižena koncentracija feritina (što govori da su zalihe željeza na izmaku)
– snižen MCV – prosječni volumen eritrocita
– snižen MCHC – prosječni sadržaj hemoglobina u eritrocitima.
Dopunskom dijagnostikom nastoje se otkriti osnovna bolest i poremećaji koji su doveli do anemije. U tu svrhu rade se ginekološki pregled, gastroenterološke pretrage, dodatne hematološke, biokemijske, koagulacijske i citološke pretrage i slično.
U terapiji nadoknade daju se lijekovi u kojima je željezo vezano u željezne soli.
Prvih dana terapije dok se organizam ne privikne, česte su nuspojave, poput nadutosti, mučnine, opstipacije, bolova u trbuhu ili tamne stolice, a izbjeći ćete ih manjim dozama željeza u početku ili uzimanjem sirupa ili tableta za žvakanje čašu limunade bez šećera svaki drugi dan.
Za normalnu resorpciju željeza nužno je i uzimanje vitamina C u dozi 100 mg elementarnog željeza uz 500 mg vitamina C.
Preparati željeza mogu se davati i injekcijom u mišić, te danas rijetko zbog opasnosti od komplikacija i i intravenski, pod specijalističkim nadzorom zbog mogućeg rizika od flebotromboze, urtikarije, povišene temperature i posebno zbog opasnosti od anafilaktičkog šoka.
Antiulkusni lijekovi (antacidi, blokatori H2 receptora), neki antibiotici i drugi lijekovi mogu smanjiti apsorpciju željeza iz hrane.
Uz nadoknadu željeza, liječenje može zahtijevati i dodatnu terapiju kod osoba koje imaju i druge kronične bolesti: srca, pluća, bubrega ili jetre, autoimune ili maligne bolesti pa je u liječenju potrebna suradnja liječnika obiteljske medicine, internista, hematologa, transfuziologa i liječnika drugih specijalnosti.
Kako spriječiti sideropeničnu ANEMIJU
– Dnevno hranom unesemo oko 10 do 15 mg željeza, od čega iskoristimo samo 10 do 15 posto.U iskoristivoj formi, željezom je osobito bogata tzv. hem-hrana (crveno meso / teletina, janjetina, svinjetina / perad, riba, iznutrice, morski plodovi). Voće, povrće, jaja i mliječni proizvodi čine tzv. ne-hem hranu, jer sadrže željezo u obliku koje je za tijelo teže probavljivo. Kofeinski napitci, čaj, vino i mlijeko znatno utječu na smanjenje resorpcije željeza, zbog čega ih treba umjereno konzumirati.
– Trudnicama se savjetuje uzimati preparate željeza, osobito u posljednja dva tromjesečja trudnoće, i to zbog povećanih osobnih i potreba razvoja ploda.
– Djeci koja su na pretežito mliječnoj prehrani također se savjetuje uzimanje željeza u obliku kapi, sirupa ili tabletica za žvakanje, jer je mliječna hrana siromašna željezom, a često i mlijeko rodilje koja ne nadoknađuje povećane potrebe za tim dragocjenim mineralom.
Kako bi se anemija zbog manjka željeza pravilno liječila, nužno je otkriti:
– je li stečena ili nasljedna
– ima li simptoma i dokaza koji govore o načinu (načinima) gubitka krvi
– ima li znakova povećane razgradnje krvnih stanica
– postoje li druge bolesti i poremećaji (kronične, upalne, zarazne, maligne, autoimune, bubrežne, jetrene, endokrine, alkoholizam).
Najvažnije je otkriti i liječiti uzrok anemije, a kod sideropenične anemije to znači nadoknaditi nedostatak željeza.
• Željezo se ne može nadoknaditi "od danas do sutra", pa se terapija provodi najmanje tri mjeseca, dok se ne dopune rezerve u organizmu
Savjet više
Ako u kući ili familiji, među prijateljima i znancima imate trudnicu koja vam se čini blijeda, te svaki put kad se rukujete zamijetite da ima hladne prste, prečesto se umara i stalno joj se spava, pitajte ju kad je posljednji puta prekontrolirala željezo u krvnoj slici. Previše je spontanih prekida trudnoće zbog neprepoznate i neliječene slabokrvnosti trudnica u posljednje vrijeme, a za koje se misli kako im je uzrok infekcija ureaplazmom, ešerihijom koli i sličnim bakterijama, koje se pronađu u obriscima, koje ne bi bile toliko patogene za pojedinu trudnoću da je trudnica imala dovoljno željeza, koji je važan imunološki faktor za brojne imunoreakcije nespecifičnog imuniteta, važne kako bi se mogla izboriti s inače relativno bezopasnim infekcijama i sačuvati trudnoću, koju takve zaraze, osobito u slabokrvnih žena mogu ugroziti.
Jedite hranu koja obiluje željezom uz dovoljne količine C vitamina
– životinjskog porijekla:crveno meso, jetra, plava riba i rakovi,
– biljnog porijekla: špinat, radič, peršin, grašak, sjemenke, smokve, marelice, grožđice, lubenice i slično.
– Za bolju apsorpciju OBAVEZNO uzmite i 100mg vitamina C, što povećava bioraspoloživost željeza za 250 % !
– OPREZ: kofeinski napitci resorpciju željeza mogu smanjiti i 75%. Stoga, smanjite kavu i kola proizvode ako uzimate pripravke željeza i liječite slabokrvnost.
– Počastite se domaćim jabukama, grožđem, kestenjem, orasima, lješnjacima, smokvama, šljivama i crvenim bobičastim voćem koje obiluje željezom.
– Ako ste noćni tip dobro je da budete svjesni: Željezo se dvostruko brže troši noću, nego danju. Stoga liježite barem 1 sat prije ponoći i spavajte Barem 7-8 sati, a radite li noćne smjene, OBAVEZNO pojačajte unos hrane bogate željezom.
Članak je objavljen u časopisu Doktor u kući
Napisala: Anka Dorić, dr. med. spec. transf. med.
Voditeljica Odjela za transfuzijsku medicinu, Imunološki zavod, Zagreb; Predsjednica Nacionalne udruge za planiranje obitelji, spolno i reproduktivno zdravlje i prava “Plan A”; Stručna suradnica savjetovališta Poliklinike Virogena Plus; Stručna suradnica ECCA-e, Europske udruge za rak vrata maternice
