Zamislite da sjedite za stolom i posežete za soli kada vas prijatelj zaustavi riječima: ‘Nemoj je dodavati iz ruke u ruku. To je loša sreća.’ Zašto bi dodavanje soli donijelo nesreću? Vaš prijatelj sliježe ramenima, ne nudeći nikakvo objašnjenje. To je samo nešto što mu je davno rekla baka i to je pravilo kojeg se oduvijek pridržava.
Tabui poput ovog – neupitna pravila o tome što treba izbjegavati – posvuda su oko nas. Neki su religiozni, drugi su praznovjerja, a neki postoje kao tihi kodeksi ponašanja. Oblikuju način na koji jedemo, razgovaramo, pa čak i mislimo. Znanstvenici već dugo pokušavaju razumjeti zašto određena ponašanja ili predmeti postaju tabui. Freudova psihoanaliza, primjerice, sugerira da tabui odražavaju potiskivanje zabranjenih želja, nudeći psihološko objašnjenje za njihov nastanak i postojanost. S druge strane, teorija društvene kontrole tabue smatra mehanizmima za održavanje društvenog reda, obeshrabrujući ponašanja koja ugrožavaju koheziju ili stabilnost grupe.
Upravo se tabuima bavi i Petra Salarić, 32-godišnja Zagrepčanka koja je po struci dizajnerica – ili kako nam objašnjava BA iz produkt dizajna, MSc iz dizajna interakcija te sada PhD iz dizajna za blagostanje i stvaranje intime na početcima ljubavnih veza. Ono što je posebno zanimljivo jest da je Petra istraživačica, međunarodna predavačica, aktivistica te osnivačica pstaboo-a, prve konzultantske tvrtke u svijetu koja se bavi tabu temama. Nakon skoro 10 godina provedenih u dizajnu i umjetnosti te rada u sedam zemalja na tri kontinenta, na kraju se specijalizirala za radionice namijenjene tvrtkama, javne govore te evente za opću publiku u Hrvatskoj.
Koja je ‘poveznica’ dizajna i umjetnosti s tabu temama – odnosno kako ste došli do ideje a potom i do konkretne realizacije i otvaranja konzultantske tvrtke o tabu temama?
– Oduvijek sam se bavila temama koje bi se mogle gledati kao tabu, i to kroz evente, humanitarne akcije i aktivizam. Na ideju o spajanju službeno sam došla kroz diplomski rad u kojem sam istraživala kako dizajn za blagostanje može pomoći u borbi protiv stigme menstruacije u Indiji. Bavila sam se stvaranjem igre koja omogućuje razgovor između djevojčica koje još nisu imale menstruaciju iliti menarhu te njihovih očeva, kako bi se omogućio razgovor i time poboljšalo zdravlje djevojčica. Zbog toga sam provela tri mjeseca u Indiji – istraživala, testirala igre i surađivala s lokalnim ljudima. Iz diplomskog je proizašao okvir rada s tabuima u projektima. Na ideju o otvaranju tvrtke, pak, došla sam jer nisam mogla pronaći posao dok sam bila u Engleskoj, a istodobno su me i tvrtke i fakulteti pozivali na predavanja i savjetovanja. Tako sam odlučila i svoj rad formalizirati pa sam otvorila pstaboo.
Pomalo je uvriježeno mišljenje da je hrvatsko društvo konzervativno, a time i puno tabu tema – mislite li i vi da je to tako te koji su najveći tabui s kojima se suočavamo?
– Naše je društvo sigurno konzervativno, ali još bitnije za napomenuti – patrijarhalno. Kod nas postoje tabui koji su globalno prisutni te isto tako neki koji su povijesno stvoreni, posebice oni uz domovinski rat – jer jedna kategorija tabua jesu upravo i povijesne situacije. Kao što su neki tabui kod nas intenzivniji nego u drugim zemljama, isto tako nisu isti u svim područjima Hrvatske poput, primjerice, Zagreba, Istre, Dalmacije i Hercegovine. Jednako tako razlike u tabuima postoje među generacijama. Ono što je i kod nas i globalno jest tabu mentalnog zdravlja, a posebno mentalnih poteškoća, LGBTQ+, nasilja u obitelji. Isto tako, i politička opredjeljenja su jedan intenzivniji aspekt posebno u prostorima poslovnog života, odnosno tema koja može izazvati jače diskusije, te naravno, pobačaj. Na području posla jest reproduktivno zdravlje žena, odnosno menstruacija i menopauza, što potvrđuje istraživanje koje je pstaboo proveo s CESI na tu temu.
Tko su najčešće vaši klijenti i koliko im je važna otvorenost prema tabuima?
– Moji su klijenti uglavnom tvrtke, posebice one koje ulažu u blagostanje zaposlenika i otvaraju se prema tabuima. No stvaranjem #taboomic-a i radionica moji klijenti su sve više i pojedinci, i to ponajviše žene, premda se nadam da će se uključiti i sve više i muškarci. Vjerujem kako je razgovor o tabuima i ranjivost te sama praksa otvaranja prema njima itekako potrebna.
– #taboomic je intiman storytelling događaj u kojem 4 osobe dijele vlastita iskustva s tabuima – o kojem tabuu je riječ, kako je on utjecao na njihov život, kako su ga premostili te što su ako išta iz njega naučili. #taboomic je nastao nakon rada s hrvatskim tvrtkama te shvaćanja da samo pokretanje razgovora za promjenu nije dovoljno, odnosno da je potrebna spremnost na ranjivost. Ali u Hrvatskoj, gdje se na ranjivost još uvijek većinski gleda kao na slabost, za to je potrebno sigurno okruženje namijenjeno tome te isto tako primjeri ranjivosti. Zato je nastao #taboomic, večer posvećena našim pričama i otvaranju te inspiraciji – na kojima možemo uvidjeti da zapravo u našim najtežim trenucima i iskustvima s tabuima nismo sami.
Zadnjih su godina upravo podcasti jedna od najpopularnijih formi kako se razne teme mogu približiti široj publici. Jeste li razmišljali i o toj formi, baš kao i o pokretanju izbornog predmeta na fakultetu za koje imate brojne upite. Jesu li to dobre naznake da postajemo ipak otvorenije društvo i da možemo slobodno govoriti o svim tabuima… ili su neki ipak još uvijek više tabu od drugih?
– Mislim da će tabua uvijek postojati, ali najbitnije je da stvorimo sigurno društvo u kojem, kada te teme postanu dio našeg života te probleme koje možda imamo s njima, možemo izreći i zatražiti pomoć. Stoga više od toga da postanemo otvoreniji mi moramo postati i sigurno društvo gdje možemo biti jedno drugome podrška i rješavati tabue. Hrvatsko je društvo uz sve ovo još i post-ratno društvo tako da osim mnogo problema koje imamo u društvu postoji i velika doza trauma. No veseli me vidjeti da se sve više otvoreno razgovara i radi na raznim tematikama i samo se nadam da će te teme postati što više zastupljenije – kako bi bili zdraviji pojedinci i društvo.
S kojim ste se tabuima vi osobno najviše suočavali i kako ste ih ‘izliječili’?
– Imala sam mnogo tabua kao i svih: od novca, seksa, ali ponajviše mentalnog zdravlja. To je tako kada si perfekcionist. Kao i mnogi svoju sam vrijednost najviše doživljavala kroz rad i priznanja, a osim toga od malena se borim s depresivnim epizodama i anksioznošću. Stoga, ranjivost mi je, ja bih rekla, moj najveći tabu i s njime se još uvijek i nosim te radim na tome. Zato vjerojatno i radim sve što radim, i kao što je dr. Gabor Mate jednom rekao: ‘Možda jednog dana i pročitam svoju knjigu’.
