Dr. Elaine Aron iz San Francisca, još je 90 – ih godina napravila znanstveni članak u kojem obrađuje temu ljudi s jako osjetljivim osobnostima (˝highly sensitive personality˝, HSP). Kako i sama kaže, preosjetljive osobe kao da nose još jedan par naočala i previše analiziraju svaku poruku ˝skrivenu˝ u beznačajnom pogledu, gesti ili usputnoj izjavi.
Proučavanjem takvih osobnosti, znanstvenici su ustvrdili da preosjetljive osobe teže donose odluke, treba im dulje vremena za razmišljanje o određenim potezima i prilično su savjesne te dobro pamte sitnice poput datuma rođendana.
Moždana aktivnost preosjetljivih osoba pojačana je u dijelovima mozga koji su zaslužni za procesuiranje vizualnih doživljaja. Dulje vremena provode u proučavanju određenih prizora, posvećujući mnogo više pažnje na detalje u odnosu na ljude koji ne spadaju u kategoriju preosjetljivih osobnosti.
Do nedavno su se osobe osjetljivijih osobnosti opisivale kao sramežljive ili čak neurotične, ali dr. Aron smatra da je takvo etiketiranje u potpunosti neprimjereno. Dok je sramežljivost naknadno stečen odgovor na neke situacije, osjetljive osobe su rođene s takvim načinom doživljavanja okoline.
Utvrđeno je da čak 20% populacije spada u ovu kategoriju ljudi, a preosjetljivost je jednoliko raspoređena kod žena i muškaraca. Naznake preosjetljivosti pojavljuju se još u najranijem djetinjstvu, na taj način se možda može objasniti zašto neka djeca više plaču od drugih.
Vrlo je bitno razlučiti preosjetljive osobe od raznih drugih poremećaja kao što je primjerice poremećaj koncentracije (ADHD) ili poremećaj protivljenja i prkosa (ODD). Često su preosjetljive osobe ˝otpisivane˝ kao slabe i beskarakterne, čak i neurotične.
Preosjetljive osobe redovito proživljavaju određeni stupanj anksioznosti. Naime, zbog intenzivnijeg analiziranja pojedinih događaja i situacija, mnogo su više sumnjičave od običnih ljudi. Skloniji su iščitavanju suptilnih, skrivenih poruka što često za posljedicu ima preplavljivanje raznim osjećajima. Prilikom gledanja senzibilnih sadržaja, poput kakvog dojmljivog filma, lako se užive i suosjećaju s likovima. Osim toga, mnogo su osjetljiviji na jako svjetlo i buku te na njih jače djeluju određeni stimulansi poput kave.
Karakteristično za ove osobe je veći stupanj opreznosti i nevoljkost pristupanju određenim rizicima, istraživanju novih stvari, upoznavanjem novih ljudi i mjesta. Zanimljiva činjenica koja se teško povezuje s prošlom konstatacijom jest da je oko 30% preosjetljivih osoba ekstrovertirano i gaji skolnost prema traženju uzbuđenja.
Američki stručnjak na ovom području, dr. Ted Zeff, u svojoj nedavno objavljenoj knjizi povezuje preveliku osjetljivost s dominacijom u smislu vodstva. Naime, kod divljih životinja preosjetljive jedinke upijaju energiju oko sebe, odlaze iz čopora i negdje u daljini osnivaju vlastiti čopor te postaju vođe. Nažalost, kod ljudi u današnjem svijetu na preosjetljivost se gleda samo kao na slabost.
Kako bi se zaštitile, preosjetljive osobe često se brane povlačenjem ili napadom. Prema dr. Aron, koriste razne načine za samo-zaštitu, neki od njih su: ublažavanje, okrivljavanje, pretjerivanje i izbjegavanje kompeticije.
Međutim, preosjetljivost se ne manifestira samo kroz jake osjećaje povrijeđenosti. Jedan dio ovog stanja je i izgradnja kompleksnog ˝unutarnjeg˝ života i aktivne mašte. Preosjetljive osobe često imaju naglašene kreativne osobine i na nekom području života mogu biti iznimno daroviti i uspješni. Primjerice;
Michael Jackson, Johnny Depp i Winona Ryder samo su neke od poznatih ličnosti s preosjetljivim osobnostima. U tu kategoriju mnogi stavljaju i velike pisce poput Marcela Prousta i Virginie Woolf jer su do detalja na prekrasan način opisivali jake osjećaje, uključujući bol i patnju.
Dakako, poruka koju dr. Aron i drugi stručnjaci na ovom području žele naglasiti nije : ˝prestanite se pretvarati da niste preosjetljivi˝. Dakako, u nekim situacijama možda je najlakše i najbolje rješenje pokušati zatomiti osjećaje. Preosjetljivim osobama ˝muke˝ može olakšati pomno biranje okoline, smanjenje stresa, vježbanje koncentracije i uma (yoga) te druženje s ljudima koji pozitivno utječu na njih. Kognitivna bihevioralna terapija, koja logikom pobjeđuje negativne misli, u krajnjem slučaju i antidepresivi, mogu pomoći u liječenju preosjetljivosti i njenih negativnih posljedica. U svakom slučaju, takve misli i osjećaje uvijek je bolje podijeliti s drugima i izreći ih na glas nego zadržati samo za sebe.
Prije 50 tisuća godina, preosjetljive osobe ˝zakukuljile˝ bi se u sigurnom okruženju špilje. Bilo kao bilo, moderan način života natjerao nas je da izađemo iz takvih skloništa i izložimo se raznim utjecajima. Nažalost, uklapanje u moderno društvo ponekad je prilično teško ako ste preosjetljivi.
