Prema Američkom dijabetičkom društvu, više od 23 milijuna odraslih i djece u Sjedinjenim Američkim Državama boluje od dijabetesa, dok se u Hrvatskoj procjenjuje kako od dijabetesa boluje čak 400 000, odnosno 9% stanovništva. Dijabetes je ozbiljna metabolička bolest koja uzrokuje stalni porast glukoze u krvi. Postoje dvije vrste dijabetesa: tip I i tip II.
Dijabetes tip I uzrokuje gušterača koja ne stvara dovoljnu količinu inzulina za opskrbu tjelesnih tkiva. Dijabetes tip II uzrokuje otpornost tjelesnih stanica na inzulin. Obje vrste dijabetesa očituju se povećanom razinom šećera u krvi i mogu dovesti do zatajenja bubrega te oštećenja živaca i arterija, što u konačnici može dovesti do sljepoće i gubitka udova. Najčešći simptomi obje vrste dijabetesa su ekstremna glad, pretjerana žeđ, često mokrenje, brzi gubitak težine, umor, razdražljivost i mutan vid.
Ekstremna glad
Dijabetičari se često žale da su oni uvijek gladni, čak i nakon jela. To je zato što tjelesne stanice doslovno ‘gladuju’ pored visokih koncentracija glukoze. Bez dovoljno inzulina ili sposobnosti korištenja tog spoja, kao u slučaju dijabetesa tipa II, stanice gladuju te šalju poruku mozgu da tijelo treba više jesti.
Pretjerana žeđ
Žeđ je urođeni mehanizam koji govori tijelu da ne dobiva dovoljno tekućine. U slučaju dijabetesa, tijelo pokušava ‘razvodniti’ opasno visoke koncentracije glukoze u krvi povlačenjem vode iz stanica. Stanice, zatim, šalju mozgu signale da trebaju više vode te on registrira žeđ što se očituje time da dijabetičari piju puno tekućine.
Učestalo mokrenje
Tijelo se sastoji od oko 98% vode. Kada stanice u tijelu pošalju mozgu signal da je tijelo žedno, bubrezi izlučuju veliku količinu vode koja se gubi kroz mokraću, što uzrokuje povećavanje koncentracije glukoze, a sve to uzrokuje žeđ te se začarani krug nastavlja!
Rapidno mršavljenje
Mozak tijekom perioda visokih koncentracija glukoze u krvi prima zbunjujuće poruke od tijela koje ovisno o tipu dijabetesa, reagira na dva načina. Kod dijabetesa tipa I ne proizvodi se dovoljno inzulina, pa stanice tijela doslovno gladuju. Pošto ne mogu proizvesti dovoljno energije sagorijevanjem glukoze, izgaraju tjelesnu masnoću.
Kod dijabetesa tipa II proizvodi se dovoljno inzulina, no tkivo je otporno na njega, pa tijelo reagira na način kao i kod tipa I. Pošto tijelo ne prepoznaje glukozu te radi toga sagorijeva vlastite masti, dolazi do drastičnog gubitka težine.
Umor
Kad dijabetes nije pod liječničkom kontrolom, tijelo gladuje jer nema dovoljno glukoze za svoju opskrbu. U tom stanju, počinje se ‘isključivati’ kako bi sačuvalo energiju što uzrokuje ekstremni umor.
Razdražljivost
Živčani sustav je primarni potrošač glukoze u krvi. Mozak ovisi o glukozi jer je ona jedini izvor energije. Stoga, niske koncentracije glukoze u krvi uzrokuju razdražljivost.
Mutan vid
Slično kao i kod razdražljivosti, kada mozak ne dobiva dovoljno glukoze, nije u stanju poslati točne informacije očnom živcu i očima. Visoka razina glukoze u krvi može oštetiti očnu mrežnicu, što uzrokuje retinopatiju koja rezultira djelomičnim ili potpunim gubitkom vida u očima.
