Aromaterapija – kemija ili ezoterija?

Informacija o tome tko smo, od čega smo sazdani, kamo idemo i kakav bi nam put mogao biti. Netko će tu informaciju nazvati genetskom pozivajući se isključivo na materiju, netko drugi će vjerovati da iza privida materije postoji nešto veće i moćnije pa će tu informaciju nazvati vječnom, nepromijenjenom i iskonskom srži.

 

Esencijom. Dušom.

 

Na vjerovanju da postoji nešto trajnije od ovog krhog tijela koje nas nosi kroz vidljivu pojavnost, temelje se brojne stare religije, ali i novije religije. Novi pokreti, nove organizacije, nova uvjerenja. Poneke od njih nastale kako bi zadržale kontrolu nad umom i tijelom, poneke zato da pruže podršku čovjeku na putu samospoznaje i vjere, a neke da jednostavno pomognu čovjeku – iskeširati novce.

 

 

Što se tiče biljaka, od davnina su poznate biljke koje se koriste u zdravstvene, ali i u obredne, zaštitne i meditativne svrhe. Svaka stara civilizacija ih je poznavala i nešto je u nama prepoznavalo i odgovaralo na tu povezanost s esencijom biljke. 

 

Nije slučajnost da se tamjan pali u katoličkim crkvama niti da se bosiljak sadi uokolo indijskih hramova. Nisu pukim slučajem Egipćani bili pravi poznavatelji biljnih smola i eteričnih ulja u svrhu balzamiranja i praćenja duše na putu prema vječnosti te da su već prije nekoliko tisućljeća balzamirali tijela cedrom, mirom i tamjanom i koristili plavi lotos u obredne i meditativne svrhe. 

 

Indijci od davnina poznaju svete moći sandalovog drveta i ulja, a u našoj se Bibliji spominju mira, libanonski cedar, klinčićevac i bušin. Sve redom biljke, smole i eterična ulja koja su u uporabi i do današnjih dana. 

 

Znali su naši stari što čine mada nisu imali ni plinsku kromatografiju ni spektrometriju masa kako bi analizirali sastav eteričnog ulja. 

 

 

 

Kada danas pričamo o eteričnim uljima često pričamo o srži, o esenciji neke biljke. Huiles essentielles francuski je naziv za te mirisne hlapive tekućine koje nam pričaju o biljci od koje su potekle, essential oils je engleski naziv. I doista, riječ je o čistoj esenci jednog živog bića koja se, za razliku od ljudske esencije, lako dade ekstrahirati i uhvatiti u bočicu. Dovoljno je samo malo pare ili preša za citrusna ulja.

 

Iako i Englezi i Francuzi imaju slične nazive za eterična ulja čiji se korijen skriva u latinskom glagolu ESSE- biti, u najvećem se dijelu engleski ( anglosaksonski) i francuski (frankofonski) pristup aromaterapiji drastično razlikuju.

 

Uvijek mi je zgodno to što ću prosječnog Francuza zamisliti kao vrckavog i zaigranog, željnog iskusiti sve aspekte onoga što se naziva dobrim životom pa ga čak zbog takvog pristupa životu proglasiti pomalo površnim dok ću prosječnog Engleza zamisliti kao krutog, strogog i preciznog analitičara nesklonog životnim užicima. Međutim, u aromaterapijskom svijetu stvari su potpuno drugačije. Dapače, dijametralno su suprotne. 

 

 

Francuski pristup aromaterapiji je sinonim za preciznost, kemijsku i botaničku određenost, farmaceutsku točnost pri korištenju eteričnih ulja te mu je prvi i osnovni uvjet- kvaliteta eteričnih ulja. Francuski pristup ne dozvoljava puno odstupanja od zadanih pravila i propisa- zna se, već prema kemijskom sastavu eteričnih ulja, koja se ulja koriste kod određenih indikacija, a doze esencija su nerijetko vrlo visoke pa se često upotrebljavaju i nerazrijeđene. Francuski pristup je strog i traži dobro poznavanje tematike.

 

Frankofoni će prvo proučiti sve aspekte materije, proučiti anatomiju i fiziologiju i pokušati uskladiti kemizam i kvalitetu eteričnog ulja sa indikacijama gledajući čovjeka kao cjelinu, a ne kao izolirani simptom. Takva će vrsta aromaterapije isprva obratiti pažnju na tijelo, zatim na emocije, a tek onda na duh i pokušati odrediti broj i vrstu kapljica eteričnog ulja kojima će se postići jedno takvo usklađenje. Tek kada su svi ti zahtjevi zadovoljeni, francuski pristup dopušta da se progovori i o energetskom aspektu eteričnih ulja. 

 

Engleski pristup aromaterapiji  

Engleski je pak pristup, nasuprot francuskom, zaigraniji, lepršaviji i velikim je dijelom okrenut upravo prema duhu iz bočice, odnosno prema energetskom aspektu eteričnog ulja i prema mirisu esencije što je vidljivo i iz programa većine aromaterapeutskih škola engleskog smjera u Hrvatskoj. U takvom se pristupu meditira uz eterična ulja, ulja se često odabiru intuitivno i njima se pokušava uskladiti energija i energetski centri (tzv. Gornja parfemska nota, srednja i donja nota eteričnog ulja tako se često naglašavaju u engleskom pristupu, a to je silno zanimljivo jer je poznato da su upravo Francuzi najbolji parfumeri na svijetu.

Zdravstvene beneficije od uporabe eteričnih ulja tek su na trećem mjestu, a indikacije za uporabu eteričnih ulja su izuzetno široke. Inhalacija i masaža predstavljaju najčešći način aplikacije eteričnih ulja za razliku od francuskog pristupa kod kojeg se eterična ulja uzimaju čak i oralno, rektalno i vaginalno.

Doze koje se upotrebljavaju su niske, gotovo homeopatske, kvaliteta eteričnih ulja nije presudan kriterij i često se zanemaruje kao nebitna stvar. Kemotipiziranost i botanička definiranost su nepoznati pojmovi, a takav pristup lepršavosti dopušta da se ozbiljnim aromaterapeutima smatraju osobe kojima se dogode vrlo ozbiljne pogreške kao što je recimo ova: „U aromaterapiji bosiljak je izuzetno popularan, kao zamjena za timijan, ali puno blaži.“ Bosiljak kao zamjena za timijan? Ovo je doista biser od kojeg se kvalitetno obrazovanom fitoterapeutu digne kosa na glavi.

Koristite samo kvalitetna eterična ulja!

Već prema vlastitom afinitetu, odlučili se za francuski pristup aromaterapiji ili za engleski, presudno je koristiti kvalitetna kemotipizirana eterična ulja jer kada se koriste patvorena ulja, ulja loše kvalitete ili sintetski mirisi- efekta neće biti. Niti zdravstvenog niti energetsko- meditativnog.

Kvalitetno eterično ulje lako ćete prepoznati prema nekom od certifikata koji jamči kvalitetu uzgoja i proizvodnje ( HECT, ECO CERT, AB, DEMETER), a esencija na etiketi treba imati naznačene nazive biljke na hrvatskom i latinskom, zemlju podrijetla, način uzgoja, način dobivanja, dijelove biljke iz kojih se iscrpilo ulje, kemijski sastav koji potvrđuje analiza plinskom kromatografijom i masenom spektrometrijom, kemotip, lot broj i rok trajanja.

Tek kvalitetna eterična ulja mogu se nazivati pravim esencijama biljaka i koristiti za ono zbog čega su biljke primarno i stvorene- za liječenje bolesti i tegoba, održavanje zdravlja i podizanje duha.