U Hrvatskoj se na kavu ne ide samo zbog kave. Odlazak u kafić dio je svakodnevice, društveni ritual i gotovo mali oblik terapije – mjesto na kojem se razgovara, odmara, smije i nakratko pobjegne od svakodnevnih briga. No posljednjih godina mijenja se i ono što ljudi očekuju od izlaska. Posebno mlađe generacije sve više traže iskustvo, emociju i prostor u kojem će se osjećati dobro, a ne samo popiti espresso na brzinu.
Istodobno, diljem svijeta već godinama raste popularnost animal i pet-friendly kafića – od slavnih cat caféa u Tokiju i Seulu do zooloških i tematskih prostora u Budimpešti, Parizu i New Yorku. Hrvatska je već dobila svoj prvi Cat Caffe, ali Animal Caffe Zagreb otišao je korak dalje i postao prvi prostor ovakvog tipa u zemlji koji okuplja različite životinje u jednom pažljivo organiziranom konceptu.
Iskustvo koje započinje i prije ispijanja kave
Zato smo poželjeli razgovarati s Emilijom i Amerom Alaydijem, bračnim parom koji stoji iza Animal Caffea Zagreb, mjesta o kojem se posljednjih mjeseci najviše priča upravo zato što nije samo “fora kafić”. Njihova ideja nije nastala iz želje za senzacijom, nego iz ljubavi prema životinjama i pitanja koje su si postavili nakon posjeta poznatom Zoo Caféu u Budimpešti: zašto bi ljudi morali putovati stotinama kilometara za ovakvo iskustvo ako ono može postojati i u Zagrebu?
Danas u njihov prostor ljudi ne dolaze samo zbog fotografije s pitonom Kapučinom ili papigama Čićom i Miškom. Dolaze nakon stresnog dana na poslu, dovode djecu, roditelje i prijatelje, ostaju satima i – kako kažu Emilija i Amer – često počnu pričati o životu više nego što su planirali. Jer u vremenu ekrana, žurbe i stalne buke, možda je upravo to ono što ljudima najviše nedostaje: osjećaj prisutnosti, mira i stvarne povezanosti.
Većina ljudi u kafić dolazi “na kavu”, a kod vas zapravo dolazi po osjećaj mira i povezanosti. Kada ste prvi put shvatili da Animal Caffe nije samo lokal nego emocionalni prostor?
To smo shvatili vrlo brzo nakon otvaranja. Ljudi bi dolazili na sat vremena, a ostajali po nekoliko sati. Počeli su nam pričati svoje životne priče, dolaziti nakon stresnog dana na poslu, dovoditi roditelje, djecu ili prijatelje samo da osjete atmosferu. Tada smo shvatili da kava nije glavni razlog dolaska. Ona je samo povod. Pravi razlog je osjećaj mira, povezanosti i iskrenog kontakta sa životinjama. U današnjem svijetu punom ekrana i užurbanosti, ljudima često nedostaje upravo taj osjećaj prisutnosti i smirenosti.
Mnogi animal café koncepti u svijetu kritizirani su zbog stresa koji životinje proživljavaju. Kako vi prepoznajete granicu između interakcije i uznemiravanja životinja – i jeste li ikada morali “odgojiti” goste?
Dobrobit životinja za nas nije tema pregovora nego temelj cijelog koncepta. Važno je naglasiti da smo mi zbirka životinja otvorena za javnost, a ne klasičan animal caffe Naše životinje su članovi obitelji. Svaka životinja ima svoje granice, svoj karakter i svoje signale koje učimo prepoznati. Ako vidimo da se životinja želi povući, interakcija odmah prestaje. Često educiramo goste. Većina ljudi nema lošu namjeru, nego jednostavno ne zna kako pristupiti životinji. Naš je posao objasniti da životinje nisu atrakcija nego živa bića koja zaslužuju poštovanje. Zanimljivo je da gosti nakon takvih objašnjenja često razviju još veću empatiju.
Vaše životinje ne djeluju kao izložbeni primjerci nego kao stanari prostora. Kako izgleda trenutak kada se kafić zatvori – tko ostaje s njima, imaju li svoju rutinu i postoji li dio prostora koji je potpuno “samo njihov”?
To je zapravo njihov dom, a mi smo ti koji se prilagođavamo njima. Nakon zatvaranja slijedi rutina hranjenja, provjere uvjeta, čišćenja i vremena za mir. Posebno mjesto imaju naše mačke koje slobodno borave s gostima, ali uvijek imaju svoje mirne zone u koje se mogu povući kada žele odmor i privatnost. Smatramo da je upravo mogućnost izbora ključ dobrobiti životinja. One uvijek moraju imati mjesto na kojem mogu biti potpuno same i osjećati se sigurno.
Koliko je bilo teško u Hrvatskoj objasniti ljudima ideju da piton, mačka, papiga i gost mogu dijeliti isti prostor bez senzacionalizma i straha?
U početku je bilo puno komentara i dosta maštovitih scenarija. Ljudi su mislili da zmije, gušteri i ostale životinje slobodno šeću po kafiću pa su nas znali pitati treba li paziti gdje će sjesti ili hoće li im piton završiti u krilu dok piju kavu. Bilo je i pitanja poput: “A što ako mi zmija dođe za stol?” Na što danas kroz smijeh odgovaramo da su naši gosti uglavnom puno znatiželjniji prema zmijama nego zmije prema njima. Kada ljudi dođu i vide kako prostor stvarno funkcionira, vrlo brzo shvate da nije riječ o kaosu nego o pažljivo organiziranom okruženju u kojem su dobrobit životinja i sigurnost gostiju na prvom mjestu. Zapravo, najčešće se dogodi da osoba koja je došla s najvećim strahom na kraju odlazi s fotografijom uz Kapučinu ili Albinu i govori kako su zmije puno simpatičnije nego što su mislili. Ljudi često reagiraju na temelju predrasuda ili onoga što su vidjeli u filmovima. Međutim, kada dođu i vide životinje u stvarnom okruženju, strah vrlo brzo zamijeni znatiželja. Uz naše mačke, tu su i papige Čićo i Miška koje svojim karakterima često osvoje posjetitelje, kao i pitoni Kapučina i Albina koji mnogima pomognu promijeniti mišljenje o zmijama. Naš cilj nikada nije bio šokirati nego educirati. Upravo zato smo ponosni kada netko tko je ušao s velikim strahom izađe s potpuno novim razumijevanjem tih životinja.
Zagreb ima kulturu ispijanja kave koja je gotovo ritualna. Mislite li da ste promijenili način na koji ljudi doživljavaju odlazak u kafić – posebno mlađe generacije koje traže iskustvo, a ne samo piće?
Mislim da jesmo, barem djelomično. Tradicionalna kultura kave u Zagrebu uvijek će imati svoje mjesto, ali mlađe generacije sve više traže iskustvo, emociju i priču. Kod nas kava nije krajnji proizvod nego dio šireg doživljaja.
Kad promatrate reakcije gostiju, tko se više emocionalno otvori u prostoru poput vašeg – djeca ili odrasli? I što vas je u tome najviše iznenadilo?
Djeca su spontana i odmah pokazuju emocije, ali odrasli nas često više iznenade. Djeca dolaze bez predrasuda, dok odrasli dolaze s iskustvima, strahovima i brigama. Kada vidite odraslu osobu koja se prvi put opusti, nasmije ili pobijedi strah kojeg nosi godinama, to ostavi snažan dojam. Posebno nas veseli kada djeca postavljaju puno pitanja o životinjama jer tada vidimo iskrenu znatiželju i želju za učenjem. Najviše nas iznenadi koliko ljudima zapravo nedostaje ovakav oblik povezanosti.
Postoji li neka životinja u caffeu koja je potpuno promijenila percepciju gostiju o toj vrsti?
Apsolutno. Pitoni su najbolji primjer. Mnogi ljudi dolaze uvjereni da su zmije agresivne i opasne. Nakon što upoznaju Kapučinu i Albinu izbliza, vide koliko su mirne, elegantne i zapravo fascinantne životinje. Često nam gosti kažu da su upravo kod nas prvi put promijenili mišljenje o zmijama. To nam je jedan od najdražih oblika uspjeha.
U svijetu animal caffei često postanu turističke atrakcije, ali izgube toplinu domaće priče. Kako planirate širiti brend, a da ne izgubite osjećaj intimnosti i brige zbog kojeg su ljudi uopće zavoljeli Animal Caffe?
Rast ima smisla samo ako ne ugrožava vrijednosti zbog kojih je sve počelo. Ne želimo biti mjesto koje ljudi posjećuju samo radi fotografije. Ako ćemo se širiti, širit ćemo filozofiju odgovornosti, edukacije i brige za životinje. Kvaliteta iskustva uvijek će nam biti važnija od količine posjetitelja. Posebno nam je važno zadržati okruženje u kojem svaka životinja ima mogućnost izbora, sigurnosti i povlačenja.
Društvene mreže vole estetiku životinja, ali često ne prikazuju odgovornost koja stoji iza toga. Koliko je zapravo zahtjevno voditi prostor u kojem su potrebe životinja uvijek važnije od poslovnog ritma?
Puno zahtjevnije nego što ljudi vide na društvenim mrežama. Iza svake fotografije stoje sati brige, veterinarske skrbi, planiranja prehrane, održavanja prostora i praćenja ponašanja životinja. Ponekad poslovna logika kaže jedno, ali dobrobit životinje kaže drugo. U takvim situacijama uvijek biramo ono što je najbolje za životinje. Upravo zato vjerujemo da nam ljudi toliko vjeruju. Također nas veseli kada djeca tijekom posjeta postavljaju puno pitanja o životinjama jer je edukacija važan dio onoga što radimo.
Da danas morate objasniti Animal Caffe nekome tko nikada nije bio u Zagrebu ni na Balkanu – biste li rekli da je to više kafić, mali urbani zoološki vrt, terapijski prostor ili možda komentar na usamljenost modernog života?
Rekli bi da je Animal Caffe prije svega mjesto susreta. Nije zoološki vrt jer životinje nisu eksponati. Nije ni terapijski centar, iako mnogi ljudi kod nas pronađu mir. To je prostor u kojem se ljudi ponovno povezuju – sa životinjama, s drugim ljudima i ponekad sami sa sobom. Ako postoji poruka koju šaljemo, onda je to da nam u modernom životu često nedostaje stvarna povezanost, a upravo je ona ono što nas čini sretnijima.
Pročitaj i ovo:
- Diana Krznarić: Žene sve više treniraju da prežive tempo života!
- Papa Anto: Očinstvo nije pomoć supruzi, nego odgovornost
- Tena Sakar Vukić: Prijavite zlostavljače na sve institucije koje postoje
