Premda joj je termin poroda sami početak 2025. godine, Ana Mitrović, 28-godišnja Đakovčanka kojoj je Zagreb zadnjih devet godina dom, svakodnevno trči i planira treninge za adidas runners Zagreb, zajednicu trkača čija je ponosna kapetanica.
Početkom studenoga nastupila je i na Noćnom ceneru, a planira trčati sve dok joj tijelo kaže da može – i(li) njezina beba, koja je u maminom trbuhu dosad ‘pretrčala’ više od 2.000 km!
“Termin poroda je na Novu godinu, ali vidjet ćemo hoće li nas naša kći iznenaditi u ovoj godini ili će zaista doći u terminu. Uz dosadašnjih više od 2000 km skupit će sasvim sigurno još kilometraže u ovih nekoliko tjedana koliko nam preostaje do termina, a već sada se posebno veselim svim onima koji nam dolaze nakon što se rodi”, objašnjava Ana, netom nakon što se vratila iz Atene gdje je bodrila članove adidas runners Zagreb na Atenskom maratonu.
Simpatična inženjerka molekularne biotehnologije, rodom iz Ðakova, priznaje nam sa smijehom kako se tijekom odrastanja bavila sportom, ali nijednom prilikom ozbiljnije ili s nešto više interesa, dok joj je tjelesni odgoj bio jedan od gorih predmeta! U srednjoj školi ipak je odlučila početi se baviti s nekom tjelesnom aktivnošću, a odluka je na koncu pala na trčanje. U to je vrijeme uspijevala istrčati ‘svega’ 3-4 kilometra, a kada je upisala fakultet u Zagrebu, postepeno je počela povećavati ‘kilometre u nogama’. No i tada je svijet trčanja i utrka za nju i dalje bio nepoznanica.
“Sudbina je ipak odredila da mi trčanje postane velika strast. A za to je zapravo ‘kriv’ Nikola, moj tadašnji dečko, a danas suprug. On je također rodom iz Đakova, a pridružio se na samim počecima djelovanja adidas runners Zagreb u ulozi trenera te me stalno nagovarao da dođem na trening i vidim kako to izgleda pa mi se možda i svidi. Od prvog dolaska do danas trčanje je postalo velik dio mog i našeg života. Pridružila sam se grupi kao i svi ostali trkači, ali sam se zaljubila u trčanje i sve vezano uz to, počela pomagati u vođenju trkačkih grupa te dobila priliku da postanem i trenerica. Adidas me poslao na edukaciju nakon koje sam postala dio službenog tima, a koju godinu kasnije i kapetanica. Kao kapetanica organiziram sve trkačke treninge, evente, utrke na koje putujemo, sve u čemu sudjelujemo te vodim cijeli službeni tim”, s ponosom priča naša sugovornica.
Premda je zadnjih godina poprilično aktivna na utrkama, Ana nam priznaje kako nikad nije pretjerivala s brojem utrka, jer više voli pripremiti nekoliko većih utrka godišnje te na ponekim sudjelovati i s ‘runnersima’. Službeno odrađenih polumaratona i cenera (utrka od 10 km, op.a.) tako ima ‘svega’ desetak, ali ukupno istrčanih kilometara – više od 20 tisuća! No to su ‘službeni podaci’ tek od 2018., od kada ima pametni sat za praćenje rezultata, dok sve istrčane kilometre prije toga nije evidentirala.
“Jako volim trčati polumaratone, a jedan od najdražih mi je moj najbolji rezultat – 1:23 na prošlogodišnjem Zagrebačkom maratonu. No, osim samog rezultata, iznimno mi je puno značila i podrška ljudi koji su bili čitavu utrku uz mene. Osim rezultata koji nam je svima drag, istinski uživam u cijelom trenažnom procesu i svemu što ide uz njega”, kaže Ana.
Posebnost ove trkačke zajednice jest u šarolikom krugu trkača koji se okupljaju nekoliko puta tjedno i uživaju u besplatnom vođenju iskusnih trenera, od prvih istrčanih koraka do osobnih rekorda u utrkama na 5 km, 10 km, polumaratonima ali i na ‘najvećim’ utrkama – onim maratonskim. Upravo je nedavno Ana pratila supruga Nikolu na zadnjih 6 km na jednom od najpoznatijih svjetskih maratona – onom u Berlinu. I to su iskustvo podijelili sa svojom dugo željenom bebom pa je Ana time zaslužila i dio osvojene medalje.
“Motivaciju u AR Zagrebu je zaista teško svesti na nekoliko stavki, vjerujem da ju ljudi mogu osjetiti na razne načine kada postanu dio naše zajednice – od običnog treninga, do kave i druženja poslije treninga gdje se priča o budućim utrkama ili pregledavaju brojne emotivne fotke naših članova tijekom utrka i sl. Kod nas ima raznih trkača – od studenata pa sve do osoba u 60-im godinama života, ali recimo da je neki prosjek ipak tridesetak godina”, ističe Ana.
Za razliku od brojnih trkača koji možda ponekad i mogu sebi dopustiti da im padne motivacija za trčanjem, Ana uz sebe uvijek ima supruga koji ju motivira u svakom trenutku – a posebna joj je podrška u ovim danima slatkog iščekivanja nove članice obitelji.
“Nikola je moja najveća podrška u svemu. Premda je i sam profesor tjelesnog odgoja i zdravstvene kulture u gimnaziji i na fakultetu, vlasnik obrta i privatni trener, uz sav posao koji nerijetko obavlja od jutra do večeri, uvijek se brine o svemu, a posebno u ovom razdoblju kad mi je potrebna dodatna podrška i pomoć”, kaže ponosna Ana.
Uz pitanje ‘Trčiš li i dalje?’, ovih dana mnogi joj najčešće postavljaju i pitanje ‘Hoćeš li trčati do poroda’. A kao strastvena trkačica Ana planira trčati dokle god je to moguće i dok se god ugodno osjeća trčeći te, naravno – dokle god ima odobrenje svoje liječnice za to.
“Svakako da postoji određeno vrijeme potrebno za oporavak, a generalne preporuke su oko 6 tjedana. No, brojni faktori mogu to vrijeme produžiti ili skratiti, ovisno o tome kako je prošao porođaj i oporavak netom nakon poroda. Što se tiče tjelesne aktivnosti tijekom, kao i nakon poroda, ona je individualna za svaku ženu, te uvelike ovisi o tome koliko je trudnica prije trudnoće bila tjelesno aktivna. Nije isto za ženu koja povremeno trči i osobu poput mene koja je nerijetko trenirala dva puta dnevno te su mi tjedne kilometraže zadnjih godina uglavnom 80-100 kilometara. Svima, a posebno ženama koje trče s nama naglašavam da se uvijek prvo konzultiraju sa svojim liječnikom i da se ne uspoređuju s drugim ženama, njihovom količinom fizičke aktivnosti općenito, a posebno tijekom trudnoće, ili, pak, brojem kilograma koje su dobile – svaka je od nas drugačija, pa tako i svaka trudnoća. Moje iskustvo je zaista prekrasno i uživam u svakom istrčanom kilometru s bebom – od dana do dana, dokle god je to ugodno i bez boli. I sada, u 8. mjesecu imam urednu trudnoću i zaista cijenim što mi tijelo (i beba) dopušta da mogu trčati. Čim to ne bude moguće, nastupa pauza. No, presretna sam s onim što sam uspjela dosad doživjeti. A već sada imamo divne uspomene jer je naša kći već trčala u brojnim europskim gradovima i na brojnim utrkama. Ipak, ono najbolje, uvjereni smo, tek dolazi”, zaključuje naša sugovornica.
Pročitaj i ovo:
- Volimo trčanje! Ali, kako započeti i naučiti pravilno trčati?
- Aktivna u trudnoći: Triatlonka Tina Goreta pod stručnim nadzorom Marije Andrijašević planira vježbati sve do poroda!
- Kako odabrati pravu opremu za trčanje?
