Nedavno održan 4. Međunarodni kongres nutricionista u Zadru uključio je niz tematskih predavanja i multidisciplinarnih radionica gdje su stručnjaci, prikazivanjem širokog spektra djelovanja nutricionističke struke, iznijeli najnovija znanstvena saznanja i aktualnosti povezane s nutricionizmom kao znanosti, nutricionizmom kao dijelom procesa liječenja, ali i dijelom životnog užitka i održivog razvoja.
U panel raspravi Kongresa raspravljalo se o učinkovitosti alternativnih metoda liječenja bolesti u odnosu na konvencionalni pristup i o načinima postizanja komplementarnog pristupa kroz sustavnije uključivanje nutritivne podrške u protokole liječenja. Jedna od panelistica bila je i Alenka Brozina, dr.med., stručnjakinja za poremećaje u prehrani i Naturalina kolumnistica koja se bavi proučavanjem utjecaja prehrane na ljudski organizam i zdravlje. U svom radu stavlja naglasak na integrativni i individualni pristup, prvenstveno u prevenciji i liječenju bolesti, što je misija koju provodi u djelo u novoosnovanom centru NutriFito konzalting.
Bili ste panelistica na panel diskusiji u sklopu 4. Međunarodnog kongresa nutricionista na temu “Alternativni načini prehrane u zdravlju i bolesti”. Možete li nam reći o kakvim je to alternativnim načinima prehrane bilo riječi?
– Pa, uglavnom se razgovaralo o veganstvu/ vegetarijanstvu i sirovojelstvu kao jednim od pravcima „alternativne“ prehrane. Naravno, u današnje doma postoje još i mnogi drugi alternativni načini prehrane, kao što su Paleo prehrana, SCD prehrana, autoimuni paleo protokol prehrane, fleksiterijanstvo i mnogi drugi.
Sve su prisutnije kritike određenih alternativnih prehrambenih pravaca koje njihovi zagovornici često proglašavaju jedinim ispravnima pa krenimo redom – što struka kaže o vegetarijanstvu i veganstvu, u zdravlju i bolesti?
– Najčešće se spominju deficiti proteina, vitamina B12 i željeza, no ako je prehrana „pametno“ isplanirana, ti deficiti se ne pojavljuju. Brojne znanstvene studije su potvrdile da osobe koje se hrane po principu veganstva/ vegetarijanstva imaju manju incidenciju nastanka kolorektalnog karcinoma (karcinom završnog dijela debelog crijeva).
Jedina „opasnost“ kod ovakvog načina prehrane se može pojaviti ako roditelji vegani inzistiraju na veganskoj prehrani svoje djece i onda najčešće dolazi do pojave nedostataka određenih mikro i makronutrijenata i razvoja malnutricije – naravno, najčešće se radi o roditeljima koji prehranu svoje djece planiraju „na svoju ruku“, bez savjetovanja sa stručnom osobom, liječnikom ili nutricionistom. Po pitanju veganstva/ vegetarijanstva, uglavnom su se svi panelisti 4. Međunarodnog kongresa nutricionista složili da, ako je kreiranje plana prehrane dobro isplanirano, tada nema nikakvih zdravstvenih poteškoća kod osoba koje se hrane po principu veganstva/ vegetarijanstva.
Kako su se stručnjaci na Kongresu izjasnili o sirovojelstvu? Je li termička obrada hrane uopće nužna ili nije?
– S obzirom na to da se određeni nutrijenti iz hrane, kao što je to likopen iz rajčice i beta-karoten iz mrkve „aktiviraju“ tek kuhanjem, dosta je bitan moment i termičke obrade. Također se termičkom obradom „ubijaju“ određeni spojevi iz kupusnjača koji mogu štetiti kod osoba s bolestima štitnjače. Da se osvrnemo i na moment „zagrijavajućeg efekta“ hrane koji nam je poznat tijekom zimskih mjeseci (zamislite sirovojelca na Antartici), sirovojelstvo se pokazalo kao dobar izbor tijekom ljetnih mjeseci ili kod sprovođenja detoksikacije organizma.
Je li bilo riječi o LCHF/ Paleo prehrani? Što o njoj kažu stručnjaci jer, s jedne strane, slušamo kako pretjerana konzumacija masnoća nije dobra dok nutricionisti koji zagovaraju LCHF/ Paleo iznose pak svoje argumente.
– Iz osobne prakse, na temelju redovnog praćenja osoba koje se hrane po principu LCHF/ Paleo prehrane, do sada nisam zabilježila nikakva bolesna stanja te je i nalaz lipidograma (ukupni kolesterol, HDL, LDL) bio uredan. Zapravo, za nastanak hiperlipoproteinemije, osim genetske predispozicije i stresnog načina života odgovorni su u većem dijelu jednostavni ugljikohidrati, poglavito ako se koriste s trans-masnim i hidrogeniziranim kiselinama. Veća opasnost je upravo kod povećane konzumacije crvenog mesa za razvoj kolorektalnog karcinoma. S obzirom na to da se u posljednjem periodu dosta prašine diglo oko pojave salmonele u mesu i jajima, također treba napomenuti da se pripazi kod porijekla mesa i jaja.
Pomažu li ovi alternativni načini prehrane kod nekih bolesti? Primjerice, ketogena dijeta se preporučuje kod epilepsije. Kakva se prehrana preporučuje kod karcinoma? Ima li nekih novih saznanja oko toga?
– Naravno. Bitno je prepoznati potrebe svojeg organizma i uz stručno vodstvo (liječnik ili nutricionist) isplanirati individualizirani plan prehrane da se izbjegne malnutricija. Osobe s upalnim bolestima crijeva i celijakijom, čiji se simptomi ne poboljšavaju pridržavanjem bezglutenske prehrane su jako profitirali od SCD dijete („varijacija“ LCHF/ Paleo dijete), također osobe s autoimunim bolestima štitnjače dosta dobro reagiraju na promjenu prehrane u smjeru AIP (tzv. „autoimuni paleo protokol“), no do sada manjka „evidence-based“ studija koje bi to potvrdile.
Osobe oboljele od karcinoma su jako dobro reagirale na sirovojelstvo i korištenje zelenih kašastih sokova i smoothieja, nisu zabilježeni relapsi bolesti, a takve osobe se dobro osjećaju, čak se poneki bave i žustrijim trenažnim procesima. Nažalost, postoje podvojeni rezultati studija, tako da sa sigurnošću ne možemo reći da je sve „evidence-based“, no kao i mnogim drugim stvarima, sirovojelstvo u terapiji karcinoma je „practice-based“.
Kako se organizam zdravih ljudi ponaša nakon dugotrajnog provođenja nekih od ovih načina prehrane? Jesu li ovi tipovi prehrane uopće prilagođeni potrebama našeg organizma kroz dulji vremenski period?
– Postavlja se pitanje definiranja vremenskog perioda, godina, pet, deset godina. Iz osobne prakse mogu reći da se najviše „odustajanja“ dešavalo upravo kod sirovojelstva, posebno od strane osoba koje žive u hladnijim predjelima Zemaljske kugle jer je upravo nedostajao „toplinski efekt“ hrane. U našoj zemlji su ovi načini prehrane još relativno „mladi“, posebice LCHF / Paleo prehrana i sirovojelstvo, da bismo mogli diskutirati o njihovom djelovanju na zdravlje i bolest. No, u svakom slučaju treba naučiti slušati potrebe svojeg tijela pa isto tako i u planiranju prehrane.
Bismo li nekom od ovih načina prehrane mogli ugroziti svoje zdravlje ili pogoršati bolest koju već imamo?
– Kratki odgovor je – da. Nažalost, i sama sam se susretala s osobama koje su nestručno sprovodili određeni alternativni način prehrane i posljedično su nastala brojna bolesna stanja. Volim naglasiti da se bilo kakva promjena načina prehrane, bilo radi kurioziteta ili dijetoterapijskih učinaka, nikada ne smije sprovoditi samovoljno, već uz stručni nadzor i savjetovanje od strane liječnika i nutricionista.
A što je s konzumacijom crvenog mesa i povezanošću s karcinomom debelog crijeva?
– Kao što sam se već ranije osvrnula na ovu temu, definitivno je i „evidence-based“ i „practice-based“ dokazano da povećana konzumacija crvenog mesa ide „ruku pod ruku“ s karcinomom završnog dijela debelog crijeva (kolorektalni karcinom).
Pretražujući medije, ne možemo ne primijetiti kako su mišljenja o određenoj prehrani ponekad oprečna. Također, često se slušaju savjeti osoba koje uopće nisu kvalificirani da daju prehrambene preporuke, no javnosti se predstavljaju kao prehrambeni gurui. Kako se struka može boriti protiv toga?
– Da, nažalost, i kolege iz Velike Britanije su naglasili kako i oni imaju jednak problem kao i mi, a to su upravo “prehrambeni gurui” koji nude mršavljenje bez truda, izlječenje od svega (i onoga od čega ne bolujete) ako se držite njihovog načina prehrane, uz naravno visoku novčanu cijenu. U našoj zemlji je započela epidemija kojekakvih tečajeva koja omogućuju da završenjem edukacije od nekoliko mjeseci postanete nutricionist. Zaboga, zašto onda ljudi završavaju fakultete da bi dobili titulu nutricionista ili liječnika ako to sve možemo riješiti jednim “blic-tečajem”?
Vjerojatno nikada neću dobiti odgovor na to pitanje, ali bih savjetovala osobama koje su zainteresirane za stručno savjetovanje u prehrani da obavezno provjere koju edukaciju je završila dotični nutricionist/ dijetoterapeut/ liječnik jer ja osobno ne bih voljela svoje zdravlje ugroziti slušajući savjete osobe koja je završila tečaj od nekoliko mjeseci ili godine dana.
