Nekadašnji kandidat natjecateljskih emisija Supertalent i The Voice, danas je domaći glazbenik prepoznatljiva glasa. On je Filip Rudan, a njegovi talenti stvaranja i interpretiranja glazbe su neosporni. Sa svojih 20 i kusur godina potpisuje nekoliko autorskih pjesama koje se vrte na radijskim stanicama, a obradama daje svoj „štih“.
U moru stvaranja, vrijeme pronalazi i za studentske obveze, a koliko mu god sve to zna biti naporno, ne bi želio da je ikako drugačije. Student u menzi i na ispitnim rokovima, a vrhunski glazbeni stvaratelj na pozornici i u spotovima hrabro ostvaruje sve svoje snove. Jedno je sigurno – od ovog ćemo talentiranog i šarmantnog glazbenika još puno toga čuti.
Šira se javnost po prvi put upoznala s tvojim likom i djelom zahvaljujući natjecateljskim showovima kao što su Supertalent i The Voice. Kako danas gledaš na te dane? Koja je najljepša uspomena iz tog razdoblja koje se rado sjećaš?
– To su za mene bila jako lijepa iskustva u kojima sam stekao puno kvalitetnih poslovnih prijateljstava. Najljepša uspomena mi je zapravo cijelo The Voice iskustvo jer sam tamo usvojio najviše različitih životnih mudrosti.
Imao si priliku uvesti Zagrepčane u 2022. godinu nastupom na Trgu bana Jelačića, a pozornicu si te večeri dijelio sa Zagrebačkom filharmonijom i Psihomodo Popom. Jesi li bio polaskan što si izabran da upravo u svom rodnom gradu nastupaš u novogodišnjoj noći, pogotovo uz tako dojmljiv ostatak postave?
– Prvo bih volio naglasiti da nisam nastupao samo ja, već i moji kolege pjevači – Josip Palameta, Lu Jakelić, Stjepan Lach, Igor Drvenkar i Gordana Marković. Stvorili smo, po mom mišljenju, jako dobru atmosferu i ugođaj koji ćemo pamtiti dugo vremena.

Na Dori 2021. si definitivno osvojio srca publike. Planiraš li opet iskušati sreću na Dorinoj pozornici i, ako bude sreće, vratiti Eurosong u Hrvatsku?
– Dora je za mene jedno od onih iskustva koje se ipak dogodi samo jednom u životu!
Debitantskoj pjesmi Blind kojom si se predstavio na Dori nedavno si pridružio još jednu autorsku pjesmu naziva He’s Not the One. Znači li činjenica da su obje pisane na engleskom jeziku da pomalo širiš horizonte i okrećeš se inozemnom tržištu?
– Oduvijek sam pisao na engleskom jer mi se pomoću njega lakše izraziti. Naravno, ne pišem pjesme na engleskom jer „hoću van“ nego zato što slušam sebe i poštujem vlastito umijeće stvaranja glazbe. Cilj pjevanja, sviranja i stvaranja je da izneseš svoje emocije na papir, to uglazbiš kako to tvoje srce čuje i predaš publici dio sebe, ali na njihov način.
Je li bilo uzbudljivo pustiti u javnost pjesme čiji tekst potpisuješ za razliku od obrada? Jesi li više strepio za njihov uspjeh zbog osobnog momenta utkanog u njihovo stvaranje?
– Kad sam pišeš pjesme najveći je uspjeh ako se svide slušateljima. Pjesme žive kroz ljude i njihovu interpretaciju!
Ove si dvije pjesme popratio i pripadajućim videospotovima. Koliku si kreativnu ulogu imao u procesu njihova osmišljavanja i snimanja? Kako bi ocijenio čitavo iskustvo, veseliš li se daljnjem radu na sličnim projektima?
– Zapravo 95% ideje za spot pripada mojoj djevojci koja mi je puno pomogla oko svega, ne samo spota, dok ga je moj prijatelj i redatelj Dinko Šimac zaokružio i dao mu final touch. Glumci Melody Martišković i Matija Gašpari također su puno pridonijeli cijeloj čaroliji stvaranja spota jer su iznimno profesionalni, ali u isto vrijeme spontani i opušteni.
Postoji li neko ime s domaće glazbene scene s kojim bi rado snimio duet?
– Kad malo razmislim, tu je, naravno, Matija Cvek, ali također mi se jako sviđa vibra koju stvara duo Pocket Palma.
Koji se izvođači u posljednje vrijeme najčešće nalaze na tvojoj playlisti?
– John Frusciante (RHCP), Stevie Ray Vaughan, John Mayer, The Weeknd, The Neighbourhood, Arctic Monkeys i mnogi drugi.
Mnogi zaboravljaju da osim glazbenih angažmana tvoje vrijeme zaokupljaju i fakultetske obaveze. Kako ti polazi za rukom uskladiti ta dva aspekta svog života? Jesi li razmišljao da si olakšaš i u potpunosti se posvetiš glazbi?
– U posljednje vrijeme sve više shvaćam koliko je to teško i naporno, ali s druge strane, kad sjednem u menzu drago mi je što sam student, a kad stanem na stage drago mi je što se bavim onime što volim.

Što bi izdvojio kao najljepši aspekt svojih studentskih dana? Jesi li tipičan štreber ili te više veseli kava nakon predavanja? Stigneš li uopće živjeti studentski život kao takav?
– Iskreno, nemam baš neki zabavni studentski život, zaokupljen sam ili učenjem ili pjevanjem i sviranjem tako da bi se moglo reći da sam više štreber (smijeh).
Uspijevaš li uz obaveze naći pokoji trenutak za sebe? Kojim aktivnostima voliš ispuniti slobodno vrijeme kad nisi na fakultetu ili u glazbenom studiju?
– Jako volim vježbati i održavati se u formi.
Koju si knjigu zadnje pročitao?
– Zadnje što sam pročitao je „Karanfil s pjesnikova groba“ Augusta Šenoe.
Da se možeš vratiti kroz vrijeme i dati savjet mlađoj verziji sebe prije nego što si se probio na glazbenoj sceni, što bi si poručio?
– „Nemoj glavom kroz zid!“
Pročitaj i ovo:
- Musical Story by Matea Leko i J. S. Bach: “Ave Maria”
- Massimo Savić: “Mislim da mi muškarci trebamo malo više slušati žene”
- Antonia i Aljoša Šerić: Ljubav, glazba i život dvojca iz grupe Pavel

Naturala Life br. 14
Pretplati se na tiskano izdanje časopisa Naturala Life ili ga kupi na odabranim prodajnim mjestima i uživaj u sadržajima koji inspiriraju i mijenjaju perspektivu. Online izdanje čitaj besplatno na servisu Issuu.
Promaknula su ti prethodna izdanja časopisa Naturala Life i Naturala Health? Pročitaj ih online!







