U zadnjih dvadesetak godina ideja o važnosti pozitivnog razmišljanja munjevito se raširila i slobodno se može kazati kako je postala dio trenda. Međutim, čim neka ideja postane trend, to automatski znači da se, s ciljem komercijalizacije, njezin izvorni kontekst i značenje znatno modificiralo.
Smatram da svjesno kultiviranje pozitivnog razmišljanja i pozitivnog stava prema životu nije baš tako bezopasno kao što to često djeluje i zato mi je želja potaknuti vas ovim člankom da istražite barem jedan aspekt te teme.
Pozitiva kao eskapizam
Dopustite mi da odmah krenem na bit i slobodno konstatiram kako, uzimajući u obzir iskustva sa stotinama klijenata, smatram da većina ljudi koristi pozitivno razmišljanje kako se ne bi morali suočiti s bolnim i nelagodnim emocijama koje nose u sebi.
Vjeruju da će im usmjerenost na pozitivu raspršiti snažan emocionalni naboj koji povremeno osjećaju u sebi ne shvaćajući pritom kako upravo inzistiranjem na „pozitivi” još više hrane ono čega se žele „riješiti”.
Iako se brojna literatura koja promovira pozitivan stav – na primjer knjiga Tajna – poziva na drevne duhovne izvore, činjenica je da drevna duhovnost uopće ne pridaje važnost pozitivnim mislima, afirmacijama i sličnim tehnikama, nego je primarno usmjerena na širenje svjesnosti.
Zašto?
Zato što nam već i mala doza svjesnosti omogućava da shvatimo kako se istinska sreća, ljubav i mir – kojima mi svi neprekidno težimo jer su dio naše prave prirode – nalaze izvan kategorije „pozitivnog” i „negativnog”. Što se više silimo biti „pozitivni”, to se sve više udaljavamo od sebe.
Dvosjekli mač
Istinska „pozitiva” nastaje kao rezultat prestanka unutarnjeg „građanskog rata” u kojem se borimo protiv svega onoga prema čemu osjećamo otpor i smatramo da se „ne bi trebalo” odvijati u nama i biti dio našeg iskustva. Ona nastaje kao rezultat stvaranja skladnog odnosa sa svime što se događa u nama u pojedinom trenutku. Ili, iz drukčije perspektive, pozitiva nastaje kad nam je gotovo svejedno jesu li u nama aktivne pozitivne ili negativne emocije jer smo svjesni da su to samo emocije, a ne činjenice te da i jedne i druge imaju kratak vijek trajanja i stalno se izmjenjuju.
Uz navedeno, postoje brojna istraživanja koja pokazuju kako se pozitivan stav i pozitivno razmišljanje mogu jako loše odraziti na našu produktivnost i spremnost za poduzimanjem konkretne akcije. S druge strane, postoje i istraživanja koja ukazuju na razne benefite pozitivnog razmišljanja.
Koristan alat, a ne univerzalna formula
Stoga treba biti oprezan i dobro istražiti što zaista želite dobiti, a tek onda započeti koristiti pojedine „alate” poput pozitivnog razmišljanja. Kad je riječ o stvaranju željene promjene, najteži dio posla jest dati sebi jasan, konkretan i nedvosmislen odgovor na pitanje: „Što zaista želim?”.
Pozitivno razmišljanje i tehnike zasnovane na pozitivnom razmišljanju mogu biti zgodan „alat” za postizanje željene promjene, dok istodobno mogu postati i kočnica koja nas najviše koči da dobijemo ono što želimo. U svakom slučaju, riječ je samo o „alatu”, nipošto o panaceji koja je univerzalna i u svako doba dobra za sve.
