Kada govorimo o prirodnim terapijama, najčešće se misli na liječenje biljkama – iako, naravno, postoji niz drugih prirodnih terapija. Najčešće spominjane su fitoaromaterapija i homeopatija. U ovom, i tekstovima koji će uslijediti, bavit ćemo se fitoaromaterapijom, koja je ljudima obično zanimljiva jer se zapravo radi o „znanstvenom travarstvu“.
„Fito“ u nazivu označava korištenje biljaka u terapijske svrhu, dok „aroma“ sugerira korištenje eteričnih ulja. Eterična ulja, pošto su snažnog djelovanja, izdvojena su, iako su i ona naravno biljni ekstrakti. Tako se u svrhu terapija koriste biljni čajevi, biljni ekstrakti, eterična ulja, hidrolati i biljna ulja. Osim biljaka, česta je upotreba i gljiva te bakterija – probiotika.
Fitoaromaterapija je komplementarna disciplina (ne alternativna!) kojom se ponajprije bave liječnici i farmaceuti te nije u sukobu s konvencionalnom medicinom. Kao izvor znanja ona je uglavnom utemeljena na dokazima, iako postoji i niz biljaka koje se koriste na temelju dugotrajnog uspješnog korištenja i potvrđene sigurnosti. Fitoaromaterapija je sazdana na znanju koje se vuče stotinama godina, preko naših prabaka do nas. Ono što su one znale iskustvom, danas je potkrijepljeno znanošću. Kažem „one“ jer su se biljkama redovitije bavile žene, zbog čega su mnoge i proganjane kao vještice.
Česta su pitanja o odnosu fitoaromaterapije i homeopatije. Homeopatija, pojednostavljeno rečeno, funkcionira na energetskom nivou, pripravci se dobivaju ekstremnim razrjeđenjem supstanci organskog ili anorganskog podrijetla, dok u fitoaromaterapiji koristimo biljne ekstrakte što snažnijeg djelovanja, poput eteričnih ulja.
Otrov ili lijek?
Terapije biljkama imaju niz ograničenja – tako se većina ili daje s oprezom ili, čak i češće, ne smije davati trudnicama, dojiljama i maloj djeci. Da bi se izbjegle opasnosti, treba poznavati i bolesti od kojih osoba boluje i koje lijekove uzima. Standardni primjer je gospina trava; učinkovita biljka za depresiju, ali ima niz ograničenja i ne smije se upotrebljavati uz većinu terapija karcinoma, oralne kontraceptive, lijekove za razrjeđenje krvi, kod trudnica, dojilja…
Najčešće mi ljudi pristupaju sa stavom „prirodno je, ne može štetiti“, i to je vrlo opasno. Kod korištenja biljaka u terapijske svrhe uvijek se moramo držati stava – što može liječiti, može i štetiti. Kao i kod konvencionalnih lijekova, razlika između onog što pomaže i što šteti obično je samo – u dozi.
Kad razgovaramo o odnosu lijekova i biljnih pripravaka, savjetujem pacijentima da slijede upute liječnika i savjetujem terapiju koja nije u interakciji sa standardnom terapijom. Ono što karakterizira biljnu terapiju je sporiji rezultat, većinom s manje nuspojava. Biljke se većinom moraju uzimati i češće u danu od lijekova, obično dva ili čak tri puta dnevno.
Konvencionalni lijekovi u većini slučajeva sadrže samo jednu supstancu, dok kod biljaka imamo zajedničko djelovanje niza tvari, i često je upravo to međudjelovanje odgovorno za dobar rezultat. To je i razlog zašto je obično lijek namijenjen za svega jednu bolest, dok jedna biljka može djelovati na više stanja. Ipak, i tu treba voditi računa da ne postoji biljka koja liječi puno ili sve bolesti. Takva mitska biljka naslijedila je ime Panacea, po kćeri boga liječnika Eskulapa zaduženoj za liječenje biljkama. Panacea tako postaje ideal koji želimo postići.
O prirodnim lijekovima koji navodno liječe sve bolesti pisat ću u jednoj od idućih kolumni. Česte su prevare pacijenata i nisam ljubitelj više biljaka od jednom – radije započeti s pravom terapeutskom dozom jedne biljke pa nadodavati drugu ovisno o rezultatima.
Tajna je u doziranju
Ono što se ipak najčešće vidi u praksi jest da se biljke daju u daleko manjim dozama od onih učinkovitih. Uzimanje jednom, dva puta dnevno po čajnu žličicu neke biljke u obliku čaja vrlo rijetko će pokazati učinak. Doze čajnih mješavina su najčešće četiri do pet jušnih žlica dnevno. Mnogi iz straha posežu za niskom dozom da budu u sigurnoj zoni, ili zato što je proizvod registriran kao dodatak prehrani i na njemu piše ograničenje jer nije namijenjen za liječenje, već kao dodatak prehrani.
Nažalost, ta sigurna zona obično nije niti učinkovita. Tako da, kad me pacijenti pitaju što je u nekoj čajnoj mješavini koju su negdje kupili, istinu govoreći, više ni ne gledam detaljno – vidim da ima barem 5 biljaka i taj čaj se po uputi koristi jednu, dvije žličice dnevno. Tu je svakako mala mogućnost učinka, ali i toksičnih djelovanja.
Neka stanja zahtijevaju više biljaka u pravim dozama, a kod nekih, npr. atopijskog dermatitisa, potrebno je primjenjivati pripravke i izvana i iznutra. Atopijski dermatitis će dobiti vlastitu kolumnu zbog velikog porasta broja djece s tim stanjem. Kao i alergije, on je bolest modernog doba.
U svakom slučaju, vidljiv je porast zanimanja za prirodnim terapijama. Želja mi je osvijestiti potrebu za oprezom i mjerom, jer su biljke često učinkovite, ali mogu i naškoditi u nestručnim rukama. Također, treba znati da ne postoji ni jedan biljni pripravak koji je učinkovit kod svih ljudi koji dijele istu tegobu. Ipak, svijet biljaka u svrhu ozdravljenja ili pomaganja uz bolesti je raznolik i rekao bih čaroban. Možemo reći da postoji biljka za svako stanje. Pokušat ćemo kroz ovu kolumnu obraditi najbitnije biljke i najčešće bolesti koje se njima tretiraju.
>> Potraži Panacea Frane Herenda na Facebooku
