Neplodnost može imati različite uzroke, a put do roditeljstva nije jednak za sve parove. Kada je vrijeme za prve pretrage, boli li postupak potpomognute oplodnje i može li zamrzavanje jajnih stanica sačuvati plodnost? Na ta je pitanja u podcastu Vulva je WOW! odgovorila dr. Lana Zlodi Hršak, subspecijalistica humane reprodukcije, koja upozorava i na važnost realnih očekivanja te emocionalne podrške tijekom liječenja.
Iako je neplodnost za mnoge parove emocionalno zahtjevna tema, o njoj je važno govoriti otvoreno i bez stigme. Iza poteškoća sa začećem često stoje brojna pitanja, neizvjesnost i strah od onoga što slijedi, a pravodobno informiranje može pomoći u donošenju odluka i razumijevanju mogućnosti liječenja.
U novoj epizodi podcasta Vulva je WOW!, pod nazivom ‘Želim biti majka, ali tijelo kaže ne’, Martina Tuta, certificirana fitoterapeutkinja i voditeljica podcasta, razgovarala je s dr. Lanom Zlodi Hršak, koja svakodnevno radi s parovima na njihovu putu prema roditeljstvu. Jedna od ključnih poruka razgovora jest da potpomognuta oplodnja može pružiti novu mogućnost začeća, ali ne jamči trudnoću.
„Često parovi dođu i misle: sad idemo na umjetnu oplodnju i sad ćemo ostati trudni. Nažalost, nije to baš tako“, ističe dr. Zlodi Hršak.
Kada je vrijeme za obradu neplodnosti?
Prema preporukama koje liječnica iznosi u razgovoru, ženama mlađima od 35 godina savjetuje se javiti liječniku ako nakon godinu dana redovitih nezaštićenih spolnih odnosa ne dođe do trudnoće. Nakon 35. godine preporučuje se započeti obradu već nakon šest mjeseci pokušavanja.
Prvi korak ne mora biti odlazak u centar za humanu reprodukciju. Početna adresa je ginekolog koji će provesti osnovnu obradu, pratiti ovulacije i, ovisno o okolnostima, razmotriti jednostavnije oblike liječenja. Ako trudnoća i dalje izostaje, par se može uputiti subspecijalistu humane reprodukcije radi daljnje dijagnostike i procjene mogućnosti liječenja. Iako popis potrebnih pretraga može djelovati zastrašujuće, velik dio nalaza, objašnjava liječnica, moguće je prikupiti u svega nekoliko dana. Oni stručnjaku daju početnu sliku reproduktivnog zdravlja i pomažu odrediti sljedeće korake. Obrada se pritom prilagođava svakom paru jer uzroci poteškoća sa začećem mogu biti različiti.
Uzroci neplodnosti mogu biti i muški i ženski
Prema podacima koje dr. Zlodi Hršak navodi u podcastu, u približno 30 posto slučajeva uzrok neplodnosti povezuje se sa ženskim čimbenicima, u približno jednakom udjelu s muškim, dok u preostalim slučajevima uzrok nije uvijek moguće jasno utvrditi. Riječ je o podacima iz razgovora, a u procjeni konkretnog para potrebno je uzeti u obzir i mogućnost kombiniranih čimbenika.
Liječnica upozorava i na problem muške neplodnosti, čiji se uzroci i dalje istražuju. Pritom se događa da su pred liječnicima mladi ljudi koji se osjećaju zdravo, a njihovi početni nalazi ne pokazuju očit problem, no trudnoća ipak ne dolazi. Kod žena među mogućim uzrocima poteškoća sa začećem mogu biti endometrioza, sindrom policističnih jajnika i smanjena ovarijska rezerva, odnosno smanjena pričuva jajnika.
Endometrioza je posebno nepredvidiva. Neke žene s tom dijagnozom zatrudne bez većih poteškoća, dok je drugima potrebno liječenje ili postupci medicinski pomognute oplodnje. Kod sindroma policističnih jajnika jedan od problema može biti izostanak ili neredovitost ovulacije, što otežava začeće. S druge strane, niska vrijednost AMH-a, odnosno anti-Müllerova hormona, može upućivati na smanjenu ovarijsku rezervu. Taj se nalaz ne može tumačiti izdvojeno, nego u kontekstu dobi, ostalih pretraga i ukupne kliničke slike.
Boli li potpomognuta oplodnja?
Jedno od pitanja koje mnoge žene postavljaju prije početka postupka jest koliko je on bolan. Osim neizvjesnosti i straha od nepoznatoga, zabrinutost mogu izazvati i svakodnevne injekcije kojima se potiče sazrijevanje jajnih stanica. Dr. Zlodi Hršak objašnjava da su igle vrlo malene te da same injekcije uglavnom nisu izrazito bolne. Dio postupka koji može izazvati bol jest punkcija, odnosno aspiracija jajnih stanica, zbog čega se izvodi uz anesteziju.
Informiranje o pojedinim fazama postupka važno je kako bi pacijentice znale što mogu očekivati i o svojim nedoumicama razgovarale s liječničkim timom. Iskustvo se pritom može razlikovati od osobe do osobe.
Koliko puta pokušavati i kada stati?
Ne postoji univerzalan odgovor na pitanje koliko je pokušaja potpomognute oplodnje dovoljno. Liječnica govori o ženama koje već nakon prvog postupka osjećaju da nemaju snage nastaviti, ali i o onima koje prolaze kroz deset postupaka. Dob je važan faktor u procjeni reproduktivnih mogućnosti, no odluka o nastavku liječenja ovisi i o nalazima, prethodnim pokušajima, izgledima za uspjeh te fizičkom i emocionalnom opterećenju. Posebno osjetljivo pitanje jest nastavak liječenja u kasnijoj reproduktivnoj dobi. Tada je važno s liječnikom otvoreno razgovarati o realnim izgledima, mogućim rizicima i tome što daljnji postupci mogu donijeti.
Prema Zakonu o medicinski pomognutoj oplodnji, pravo na liječenje na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje u pravilu se ostvaruje do navršene 42. godine života žene, uz mogućnost iznimke iz osobito opravdanih zdravstvenih razloga. Zakonom je predviđeno šest pokušaja izvantjelesne oplodnje, od kojih dva moraju biti u prirodnom ciklusu, kao i četiri pokušaja intrauterine inseminacije. Zakon o medicinski pomognutoj oplodnji propisuje okvir prava, dok je za konkretan slučaj potrebno provjeriti aktualne uvjete i postupak ostvarivanja prava.
Nakon iskorištenih postupaka koje pokriva HZZO liječenje je moguće nastaviti i u privatnim ustanovama, uz vlastito plaćanje. Odluka o nastavku ipak ne bi trebala biti donesena samo na temelju broja prethodnih pokušaja, nego uz individualnu liječničku procjenu i uvažavanje granica osobe koja prolazi liječenje.
Zamrzavanje jajnih stanica nije jamstvo buduće trudnoće
Zamrzavanje jajnih stanica posljednjih se godina sve češće spominje kao način očuvanja reproduktivnih mogućnosti za budućnost. Međutim, važno je razumjeti da taj postupak ne jamči da će do trudnoće doći. Nakon odmrzavanja ne prežive nužno sve pohranjene jajne stanice, a ni one koje uspješno prođu taj proces ne moraju se sve oploditi niti dovesti do razvoja embrija. Konačan ishod ovisi o nizu čimbenika, među kojima je važna i dob u trenutku pohrane.
Zbog toga zamrzavanje jajnih stanica treba promatrati kao jednu od mogućnosti očuvanja plodnosti, a ne kao sigurnu rezervu za buduću trudnoću. Prije odluke važno je dobiti individualnu procjenu i razumjeti ograničenja postupka. U razgovoru se otvaraju i teme donacije spolnih stanica te dodatnih pretraga koje se ponekad razmatraju nakon ponovljenih neuspješnih postupaka. Među njima se spominje i obrada na trombofiliju, no takve pretrage nisu automatski potrebne svakoj pacijentici. O njihovoj opravdanosti odlučuje se na temelju medicinskih indikacija i prethodnih nalaza.
Sekundarna neplodnost: kada drugo dijete ne dolazi
Neplodnost se često povezuje s parovima koji pokušavaju dobiti prvo dijete, no poteškoće sa začećem mogu se pojaviti i nakon prethodne trudnoće. Sekundarna neplodnost naziv je za situaciju u kojoj je par već ostvario trudnoću, ali ponovno začeće izostaje. Dr. Zlodi Hršak napominje da se u razgovoru s takvim parovima ponekad pokaže kako ni do prve trudnoće nije došlo tako brzo kako se možda naknadno činilo.
Upravo zato uspoređivanje s prijateljima, poznanicima ili drugim parovima može biti dodatno opterećujuće. Čak i kada se iskustva izvana čine sličnima, dob, medicinski nalazi, okolnosti i emocionalne granice mogu se znatno razlikovati. Prethodno ostvarena trudnoća ne znači da će svaka sljedeća doći jednako lako. Ako se pojave poteškoće, važno je razgovarati s liječnikom i procijeniti treba li započeti novu obradu.
Dva tjedna koja se mogu činiti kao vječnost
Razdoblje nakon transfera embrija, a prije testa na trudnoću, u engleskom se jeziku naziva two-week wait, odnosno dvotjedno čekanje. Za mnoge žene to je jedno od emocionalno najzahtjevnijih razdoblja postupka. Svaka promjena u tijelu može postati povod za analiziranje i traženje znakova trudnoće. Ipak, pojedinačni simptomi ne mogu pouzdano pokazati je li postupak bio uspješan, zbog čega je važno pridržavati se uputa liječničkog tima i testiranje obaviti u preporučeno vrijeme.
Dr. Zlodi Hršak savjetuje da žena to razdoblje ne provede isključivo ležeći i čekajući rezultat. Preporučuje se izbjegavati veća fizička opterećenja i dizanje teških tereta, dok se ženama koje obavljaju fizički zahtjevan posao, ovisno o okolnostima, može preporučiti bolovanje. Konkretne preporuke o aktivnostima treba dobiti od liječnika koji vodi postupak.
Psihičko opterećenje pritom može biti jednako izazovno kao i fizički dio liječenja. U svojem radu Lana nastoji uzeti u obzir cijelu osobu, a ne samo medicinske nalaze i hormonske vrijednosti. Tijekom rada dodatno je upoznala i Emmett tehniku, metodu manualnog pristupa usmjerenu na rad s tijelom. Takve pristupe važno je promatrati kao moguću dopunu podršci i opuštanju, a ne kao dokazano liječenje neplodnosti.
Razgovor se dotiče i životnih navika koje mogu biti dio brige o reproduktivnom zdravlju. Među temama su pušenje, suplementacija i mogućnosti koje se u fitoterapiji razmatraju kao podrška ženskom reproduktivnom ciklusu. Martina Tuta otvara pitanje fitoterapije i biljaka koje se tradicionalno koriste u tom kontekstu, dok dr. Zlodi Hršak spominje folnu kiselinu, vitamin D i omega-3 masne kiseline te selen i cink u kontekstu muškog reproduktivnog zdravlja.
Ipak, dodatke prehrani ne treba uzimati nasumce niti ih promatrati kao zamjenu za medicinsku obradu. Potreba za suplementacijom ovisi o individualnom zdravstvenom stanju, prehrani i eventualno utvrđenim nedostatcima, a o odabiru i doziranju najbolje je razgovarati sa zdravstvenim stručnjakom. Ni biljni pripravci nisu automatski bez rizika, osobito ako se uzimaju istodobno s lijekovima ili tijekom postupaka liječenja. Liječnica posebno upozorava na pušenje, naviku koju je preporučljivo izbjegavati kada je riječ o reproduktivnom zdravlju. Ipak, nijedna životna navika sama po sebi ne može objasniti sve slučajeve neplodnosti niti se odgovornost za poteškoće sa začećem smije prebacivati na osobu koja ih proživljava.
Put do roditeljstva nije isti za sve
Iza neplodnosti ne stoji samo medicinsko pitanje, nego i iskustvo koje može utjecati na svakodnevni život, odnose i osjećaj sigurnosti. Netko će uzrok poteškoća saznati brzo, dok će kod drugih ostati nepoznat. Neki će do trudnoće doći nakon prvog postupka, a drugima će trebati više pokušaja ili će u jednom trenutku odlučiti da više ne žele ili ne mogu nastaviti liječenje.
Zato je važno ne uspoređivati vlastito iskustvo s tuđim i ne mjeriti svoj put prema pričama prijatelja, poznanika ili ljudi koje pratimo na društvenim mrežama. Ono što izvana izgleda jednostavno ne mora odražavati stvarnost, baš kao što uredni nalazi ne znače da će trudnoća nužno brzo doći. Otvoren razgovor, pravodobna stručna pomoć i podrška tijekom liječenja mogu pomoći parovima da donose informirane odluke i lakše prolaze kroz razdoblje neizvjesnosti.
Možda je upravo to najvažnija poruka razgovora dr. Lane Zlodi Hršak i Martine Tute: iza iste želje za djetetom mogu stajati potpuno različiti putevi do roditeljstva. O njima vrijedi govoriti bez srama, osuđivanja i uspoređivanja – kako bi oni koji se suočavaju s neplodnošću znali da u svojem iskustvu nisu sami.
Pročitaj i ovo:
- Što je istina, a što mit o endometriozi? Dr. Zlatka Bakula razbija 7 najčešćih mitova
- Martina Tuta: Biljkoljupka je posvećena ženama i njihova je spona s istinskom prirodom
- Biološki sat: Ne trebaju samo žene biti zabrinute zbog godina i plodnosti!
