Čaroban svijet ljekovitog bilja njezino je istinsko sretno mjesto. Tako Martina Tuta započinje priču o pretvaranju svoje strasti prema biljkama u sad već popularan brend Biljkoljupka. Ova rođena Riječanka otvaranjem OPG Martina Tuta, u kućnoj radinosti započela je fascinantno putovanje svijetom ljekovitog bilja, a od prvih biljnih tinktura i proizvoda za njegu kože u svega tri godine Biljkoljupka je postala obiteljski fitoterapijski brend te jedini u regiji specijaliziran i educiran za žensko (reproduktivno) zdravlje.
“Premda sam završila Fakultet političkih znanosti, smjer novinarstvo, a zatim i magistrirala marketing u Rijeci te završila brojne tečajeve i edukacije sve me očito u životu vodilo u smjeru kojim želim ići. Naime, eliminacijom i stjecanjem raznih iskustava, jer u poslovnom svijetu sam promijenila čak 37 poslova (znam koliko to suludo zvuči), ja sam samo tražila svoje mjesto pod suncem i nisam se mirila ni s čim dok nisam shvatila što je to što me istinski ispunjava”, objašnjava naša sugovornica.
Naime, tek kada je shvatila da ‘trebamo raditi da bismo živjeli’ počela je tražiti svrhu svog zanimanja i intuitivno je sve vodilo baš tu gdje je danas. Tome je doduše puno kumovala i korona jer je Biljkoljupka nastala upravo kao nusprodukt Covida. Naime, Martina je u to doba ostala bez posla, a iako je svima bio smanjen radijus kretanja, ona nije htjela dangubiti. Oglas za školu ljekovitog bilja u njoj je probudio ‘malu Martinu’, razigrano dijete koje je od malena zanimala priroda i koje je s bakom i djedom i s mamine i s tatine strane puno provodila vremena istražujući prirodu i svijet ljekovitog bilja.
“Moja je baka s tatine strane s otoka Paga i od kada znam za sebe ona je brala krško mediteransko bilje, dok je nono s mamine strane povezan s planinarenjem jer je rođen na granici Italije, u alpskim predjelima. Tako sam kao mala ljeta provodila na Pagu a s nonom i nonićem u Gorskom kotaru, točnije u Fužinama, gdje smo brali bilje i radili razne pripravke. Sve mi je to tada izgledalo mistično, to da od nekog lišća možete napraviti pekmez, sirup, čaj… Najomiljeniji su nam uvijek bili stolisnik, lipa, dren, kamilica, smrekine iglice… U priče o njima moje su bake i djedovi uvijek unosili mudrosti narodne predaje o travarstvu i znanje koje su oni naučili od svojih roditelja te ih tako prenosili na mene. Već tada sam shvatila da se najbolje osjećam u prirodi i da sam tada povezana sama sa sobom”, priznaje nam Martina.
Premda je u početku obrt otvorila razmišljajući o njemu kao o hobiju, kroz školu fitoterapije postala je toliko fascinirana svijetom bilja da je počela cijele dane provoditi u prirodi, a čak i šetnja kroz kvart postala je prilika za upoznavanje raznog bila koje mnogi smatraju korovom a ne znaju njegovo ljekovito djelovanje. Za njezinu opčinjenost biljem mnogi u okolini nisu baš imali razumijevanja, no upravo njima u inat Martina je ustrajala u svojoj strasti, a nakon što joj se u snu pojavilo ime Biljkoljupka znala je da to njezina sudbina. Biljkoljupka je toliko saživjela s njom da je postala njezina osobna priča i brend.
“Sve proizvode koje radim, retreatove i edukacije posljedica su mojih osobnih iskustava, bilo da se radi o liniji za djecu koju sam razvila nakon što sam i sama postala mama, bilo o liniji za postpartum razdoblje. Moj suprug Marko i ja beremo bilje često na nepristupačnim, divljim terenima; po šumama i livadama Like i Gorskog kotara, po obroncima Učke i Ćićarije, te krškim terenima otoka Krka, Cresa i Lošinja – uvijek poštujući etičke kodekse branja. S obzirom na to sve proizvode radimo u limitiranim serijama (za mjesec dana), a koristimo ekstremofite – bilje koje se izborilo za opstanak u surovim klimatskim uvjetima zbog čega posjeduju iznimnu ljekovitu snagu. Zato duboko vjerujemo da upravo u tome leži tajna djelotvornosti naših proizvoda“, dodaje Martina. Tijekom vremena oko sebe je okupila malu, ali vrijednu ekipu koja im pomaže u proizvodnji i prodaji.
Martina posebno ističe kako je holistički pristup zdravlju njezino viđenje svijeta i da smo ‘mi ljudi jedna neodvojiva cjelina različitih emocija, psihofizičkih stanja – cjelina koja je iz malog tijela bebe došla u odraslo tijelo, sa sobom noseći razne priče i traume koje su nas oblikovale kroz život’.
“Svi ti događaji mogu prouzročiti razne psihosomatske teškoće, a kako sam posvećena radu sa ženama, tako je Biljkoljupka zapravo poput medija između Prirode i Žene, da probudi njezin uspavani obrazac autopilotiranja i vrati je tamo gdje je oduvijek i pripadala – (svojoj) divljoj Prirodi. Mi smo žene, naime, više u disbalansima nego muškarci, a posebno se to odnosi na reprodukciju, pitanja neplodnosti, miome, endometrioze, razna psihološka stanja, postpartum depresije… Jedino holističkim pristupom moguće je takva stanja liječiti i zaliječiti. Zato surađujem i s različitim ženama koje su stručnjakinje u tim područjima, od psihologinja, ginekologinja, nutricionista, pa čak i fizioterapeutkinja – različite prakse pomažu nam cjelovito sagledati čovjeka“, objašnjava Marina koju mnogi ni ne zovu imenom nego – Biljkoljupka.
Svjesna koliko psiha utječe na samu osobu i koliko može biti kriva za razna stanja Martina je upisala i integrativnu psihologiju, tjelesno orijentiranu terapiju kako bi Biljkoljupka postala dodatni kotačić istinskog balansa u nama i istinske homeostaze u životu.
“Danas težimo brzim rješenjima, koji ne mogu riješiti uzrok, samo ponekad posljedicu koja će kad-tad opet izaći na vidjelo. Nisu svi ljudi spremni na dugoročni rad dok ih život ne lupi pa tek onda počinju rješavati probleme. Ja sam na početku tražila svakakve proizvode, ali najbolje rezoniram sa ženama i tu se najbolje pronalazim. Naime, i sama sam kao žena prošla razne tegobe kao što su gubitak djeteta, endometriozu, različite traume iz djetinjstva koje su me obilježile, pa na neki način liječim taj svoj najranjiviji ženski dio pomažući drugim ženama. To je zatvoreni krug pomoći u kojem sam svjedok mnogih svjedočanstva koliko sam pomogla drugim ženama a istodobno liječim svoje rane i vidim koliko sam bila ranjiva. Mislim da je to jedan predivan, autentičan način i mnoge žene danas to prepoznaju“, ističe naša sugovornica.
Posebno ističe kako su ženski reproduktivni problemi sve veći jer se ženski rod udaljava od svoje esencije, odnosno puno ulazi u mušku energiju čija je odlika užurban život, jurnjava za uspjehom i ostvarivanjem ciljeva u smislu perfekcionizma te agresije koja je u suštini ipak okosnica muškog svijeta. S druge strane, ženske su teme fiziološki i biološki više otvorenije, nježne i ranjive ali istodobno i snažne iz unutarnje snage koja karakterizira žene. Zato se Biljkoljupka najčešće ‘bavi problemima ginekološke prirode, od neplodnosti, preko neredovitih i bolnih menstruacija, naglašenih PMS-ova…
“Nalazimo se u diskrepanciji same sa sobom, prvenstveno s nečim što je naša priroda ali je potisnuta s okolinom i odstupamo od sebe te se gubimo nastojeći ostvariti neke ideale života. Nerijetko kada dođemo u perimenopauzu dolazi do hormonalnog ‘switcha’ i tada nam ‘pada zavjesa s očiju’ kao da nas je netko otrijeznio. Tada po prvi put progledamo pa zato nerijetko to budu i godine kada pucamo na razne stvari jer nismo zadovoljne sobom, često se dogode prekidi partnerstva, poslova, okretanje hobijima… i to je zapravo normalno jer dolazi do hormonalnih promjena.
Osim brojnih proizvoda Martina posebno voli i svoju Kuću ljekovitog bilja u Matuljima nedaleko Opatije, u kojoj se održavaju razne grupne radionice, stručna predavanja i konzultacije. Njezina je velika želja da ovo mjesto postane svojevrsni edukacijski mini-hub za žene koje se bave sličnim temama u okviru ženskog zdravlja, a njezin potencijal prepoznali su i stručnjaci iz poslovnog svijeta jer je ovaj projekt 2021. godine osvojio 3. mjesto na Startup Inkubatoru Rijeka. Kuća ljekovitog bilja zapravo je tek početak jedne inspirativne priče o socijalnom ženskom poduzetništvu, onome kojeg pokreće ljubav i strast prema prirodi.
Kako bi zaokružila cijelu svoju autentičnu priču Martina je do sada organizirala i nekoliko vrlo zanimljivih retreatova, kao što su ‘Gdje Perun spava a Mare bilje bere’ na Učki, ‘Put junakinje kroz Gacku dolinu’ u Lici te ‘Put u središte žene’ – pravu morsku brodsku ekspediciju za 20 odabranih neustrašivih žena koje su se zaputile brodom u ‘nepoznato’ i otisnule od svakodnevice i svih tegoba u potrazi za odmorom i regeneracijom u idiličnom prirodnom okruženju – onom u kojem žene crpe snagu za sve svoje ‘bitke’ i pobjede – sjedinjene s istinskom sobom.
