Usputni razgovori često su prva stvar koju pokušavamo izbjeći – u uredu, liftu, čekaonici ili dok stojimo kraj aparata za kavu. Mnogi unaprijed pretpostave da će takvi razgovori biti zamorni, površni ili iscrpljujući, pa radije ostanu u tišini. No novo istraživanje pokazuje da upravo ti naizgled beznačajni trenuci mogu biti ugodniji, zanimljiviji i korisniji nego što očekujemo.
Kad se malo bolje pogleda, nije teško razumjeti zašto. Nije svaki razgovor koji počne vremenskom prognozom ili rutinom nužno i bezvrijedan. Ponekad se upravo iz takvih običnih početaka razvije osjećaj bliskosti, rasterećenja ili neočekivane povezanosti s drugom osobom.
Zašto usputni razgovori zapravo i nisu beznačajni
Studija objavljena u časopisu Journal of Personality and Social Psychology bavila se upravo temama koje ljudi inače unaprijed svrstavaju među nezanimljive. U devet eksperimenata sudjelovalo je oko 1800 ispitanika, a istraživači su od njih tražili da procijene koliko bi uživali u razgovorima o temama koje smatraju dosadnima.
Među tim temama bili su Prvi i Drugi svjetski rat, matematika, burza, mačke, luk, publicistika i veganska prehrana. Sudionici su o njima razgovarali s prijateljima ili strancima, uživo ili online. Prije razgovora većina je očekivala da će iskustvo biti zamorno, no nakon razgovora mnogi su priznali da su u njemu uživali više nego što su pretpostavljali.
Glavna autorica studije, doktorandica Elizabeth Trinh sa Sveučilišta Michigan, istaknula je da ljudi često izbjegavaju razgovore jer unaprijed očekuju nelagodu ili dosadu. Upravo je to, prema njezinim riječima, bio jedan od razloga za provođenje istraživanja: ako su razgovori generalno dobri za nas, zašto tako često vjerujemo da će biti iscrpljujući?
Ne odlučuje tema, nego način na koji se uključite
Jedan od najzanimljivijih zaključaka studije jest da zadovoljstvo razgovorom ne ovisi toliko o temi koliko o angažmanu. Drugim riječima, ono što razgovor čini ugodnim nije nužno to govorite li o nečemu ‘važnom’, nego osjećaj da vas druga osoba sluša, odgovara i stvarno sudjeluje.
Trinh naglašava da ljudi često vjeruju kako zanimljiv razgovor mora krenuti od fascinantne teme. U stvarnosti, međutim, i sasvim obična tema može postati vrijedna kada se između dvoje ljudi dogodi iskrena razmjena. Upravo tada razgovor prestaje biti puka formalnost i postaje mali trenutak povezivanja.
To potvrđuju i stručnjaci iz područja mentalnog zdravlja. Aaron P. Brinen, docent psihijatrije i bihevioralnih znanosti na Medicinskom centru Sveučilišta Vanderbilt, objašnjava da su ljudi po prirodi društvena bića te da i razgovor o nečemu posve običnom i dalje predstavlja oblik društvene veze. Slično ističe i Thea Gallagher, klinička izvanredna profesorica psihologije na NYU Langone Health, koja kaže da razgovori koje unaprijed procjenjujemo kao neugodne često ipak donesu vrijedno iskustvo ako im pristupimo otvoreno i sa stvarnim interesom.
Kako usputni razgovori mogu pomoći mentalnom zdravlju
Najveća vrijednost koju usputni razgovori mogu imati možda se krije upravo u njihovu učinku na usamljenost. Na prvi pogled oni djeluju kao sitnice, ali sitnice koje se ponavljaju tijekom dana mogu imati stvaran emocionalni učinak.
Psiholog Nicholas Allan, docent na odjelu za psihijatriju i bihevioralno zdravlje pri Medicinskom centru Wexner Sveučilišta Ohio State, naglašava da takvi trenuci jesu mali, ali nisu nevažni. Prema njemu, usamljenost nije samo pitanje broja ljudi oko nas, nego kvalitete interakcija koje imamo. Ako stalno izbjegavamo kontakt jer mislimo da će biti bezveze, možemo pojačati osjećaj odvojenosti od drugih.
Upravo je to važan dio šire slike. Društvena izolacija i usamljenost povezane su s povećanim rizikom za niz zdravstvenih problema, uključujući srčane bolesti, moždani udar, dijabetes tipa 2, depresiju, anksioznost, demenciju i raniju smrtnost. Zato i kratki, svakodnevni kontakti mogu imati veću težinu nego što im inače pridajemo.
Nemojte forsirati svaki kontakt, ali ih prestanite automatski otpisivati
Važno je reći i da nije svaki društveni kontakt nužno koristan. Allan upozorava da veći broj interakcija sam po sebi ne znači i veću dobrobit. Ključno je da se razgovor doživljava kao poštujući, uzajaman i emocionalno siguran. Drugim riječima, nije poanta trpjeti iscrpljujuće ili neugodne kontakte, nego biti otvoreniji prema onima koje unaprijed možda prebrzo odbacujemo.
Usputni razgovori nisu uvijek doista dosadni i iscrpljujući. Često ih pogrešno procjenjujemo prije nego što uopće počnu. Razgovor sa susjedom u liftu, kolegom u kuhinji ili neznancem na događanju možda neće promijeniti život, ali vrlo lako može popraviti raspoloženje, smanjiti osjećaj izoliranosti i podsjetiti nas da povezanost ne mora uvijek dolaziti kroz velike i duboke teme.
Pročitaj i ovo:
- Loše raspoloženje možete ublažiti jednostavnije nego što mislite, pokazuje istraživanje
- Trauma iz djetinjstva: Ova aktivnost može pomoći oporavku mozga, pokazuje novo istraživanje
- I najmanja prepirka vas izbaci iz takta? Terapeuti otkrivaju 3 moguća razloga
