Eko proizvodnja

Kome vjerovati kad se radi o GMO?

Jednostavnog odgovora nema, ali ako postoji organski uzgojena hrana - čemu riskirati?

Kome vjerovati kad se radi o GMO?

Vruća i kontroverzna tema genetički modificirane hrane htjeli mi to ili ne htjeli, postala je dio naše svakodnevice i u posljednje se vrijeme ponovno aktualizirala vješću kako su francuski znanstvenici ustvrdili da genetički modificirani kukuruz izaziva rak kod štakora. 



Tim znanstvenika sa Sveučilišta u Parizu nedavno je objavio rad čiji rezultati dokazuju kako GMO nije siguran te da izaziva rak kod štakora. U tom dvogodišnjem istraživanju 200 je štakora hranjeno genetički modificiranim kukuruzom američke tvrtke Monsanto te je ustvrđeno da, osim što može izazvati tumore, može skratiti i životni vijek. Oko 93% tumora kod ženki štakora pojavilo se u drugoj godini života, što bi u usporedbi s čovjekom bilo između 35. i 40. godine.

Reakcije na takve rezultate su, s razlogom, bile prilično burne. Francuska vlada čak je najavila da će zatražiti od Europske komisije zabranu uvoza takvog kukuruza u Europsku Uniju. Međutim, naknadne recenzije tog znanstvenog rada kritički su se osvrnule na relevantnost cijele studije.

 

Kome vjerovati kad se radi o GMO?
 

 

Neke od nepravilnosti su: mali uzorak za testiranje, nedovoljan broj štakora u kontrolnoj skupini, vrsta štakora koja je korištena u istraživanju i u prirodi ima povećanu sklonost razvoju tumora, i sl. Voditelj diskutabilnog istraživanja, Gilles-Eric Seralini, kao i članovi njegovog istraživačkog tima već se godinama bore protiv biotehnoloških proizvoda i GMO-a, a neki ga čak optužuju da su ga financirale tvrtke koje se bave prodajom organske hrane.

Dok pobornici genetički modificiranih usjeva kažu kako su sva prethodna istraživanja ukazala na njegovu sigurnost, kritičari tvrde da su informacije o dugoročnim učincima još uvijek ograničene jer su usjevi tek nešto više od 15 godina u opticaju. Uistinu, možemo li biti sigurni da GMO nema štetnih posljedica za ljudsko zdravlje i zašto smo toliko uvjereni da do sada nije bilo nikakvih štetnih posljedica kad do sada nije ni bilo opsežnih i sveobuhvatnih istraživanja koja bi to doista i dokazala.

Odgovor na pitanje iz naslova nije nimalo jednostavan i do njega se uistinu ne dolazi lako. Sve ono što mi znamo ili mislimo da znamo o GMO plasirano nam je iz ovih ili onih izvora. Drugim riječima - mi jednostavno ne možemo znati dovoljno da kreiramo kvalitetan stav kojeg neće poljuljati iduća studija s rezultatima koji osporavaju ili odobravaju GMO.




Kome vjerovati kad se radi o GMO?
 

 

Prvi komercijalno uzgajan GMO bila je rajčica otpornija na kvarenje kojoj je tako produljen vijek trajanja. Uskoro se biljkama genetičkim inženjeringom dodaju bolja nutritivna svojstva (riža, soja). Dobiven je i krumpir kod kojeg je izmijenjen sadržaje škroba te je time i bolje prilagođen industrijskim potrebama, a od pretprošle godine se proizvodi u Švedskoj, Norveškoj i Češkoj. 

Najveći uspjeh doživjele su kulture otporne na insekte i herbicide. Tako je danas više od 75% uzgajane soje genetički modificirano. Drugi najzastupljeniji GMO u poljoprivredi je kukuruz otporan na kukuruznog moljca koji se u Europi već godinama sije u Španjolskoj. 

U međuvremenu, možemo objektivno sagledati činjenice o genetički modificiranoj hrani. Svako kultiviranje, pa tako i ono u kojem je zastupljen GMO uzrokuje smanjenje biološke raznolikosti. Takvi organizmi potiskuju autohtone organizme i ukoliko se rašire izvan svojih usjeva mogu prouzrokovati pravi ˝dar-mar˝ u ekosustavu.

Što se tiče djelovanja na ljudsko zdravlje - nekako je teško zaboraviti one rezultate francuskih znanstvenika, iako je studija proglašena nerelevantnom. Srećom, ne živimo u SAD-u gdje su takvi usjevi uistinu značajno zastupljeni. U Hrvatskoj i Europi se bilo koji GMO ne smije pojavljivati u ljudskoj prehrani u većem udjelu od 0,9%. Prelazi li njihov udio ovu brojku moraju biti jasno označeni kao „GMO“, tako barem tvrdi Hrvatska agencija za hranu.

Vjerujemo da je jedino ispravno rješenje označavanje baš svih proizvoda koji sadrže GMO jer onda barem možemo sami odlučiti - GMO ili ne. Druge sigurnosti baš i nema. Ako izaberete GMO, na neki način riskirate jer potencijalni štetni učinci takvih proizvoda nisu konačno eliminirani, već samo nisu (ili jesu) još uvijek otkriveni.

Ako odlučite izbjegavati GMO ne gubite baš ništa jer pored zdrave i organski uzgojene hrane - čemu uopće riskirati?

 


 

Komentiraj članak:

Članak možeš komentirati ako se prijaviš preko Facebooka ili ako si registrirani korisnik prijavljen u sustav. Registriraj se ovdje. Prijavi se ovdje.