Zagrepčanka Zlata Bilić, magistra grafičkog dizajna, storytellerica i brand konzultantica, oduvijek voli pisati. Kroz pisanu riječ pronašla je način na koji pokušava razumjeti sebe i svijet oko sebe. Popularizacijom društvenih mreža počela je osjećati otpor prema isforsiranoj pozitivnosti i uljepšanoj stvarnosti, svjesna da sve nas prati cijeli spektar emocija – često upravo one koje nas frustriraju i muče.
Upravo zato, otvaranjem Instagram profila Zloglasna, poželjela je stvoriti prostor kroz koji će izraziti ono što smatra realnošću. Među tim temama često su, nažalost, i brojne teške situacije s kojima se svakodnevno suočavamo. „Vjerujem u snagu priče kao alata za stvaranje dublje veze između brenda i publike – bilo da je riječ o dizajnu, tekstu ili konceptu“, kaže Zlata.
Jedna od tih priča bavi se i najsurovijim društvenim nepravdama, poput femicida, o kojem su Zlata, zajedno s Danielom Borovnjak iz Bosne i Hercegovine i Valentinom Talijan iz Srbije, krajem ožujka objavile prvu knjigu poezije pod nazivom Svijetom hodaju djevojke. Zlata Bilić potpisuje vizualno oblikovanje, dizajn, branding i organizaciju, pjesme je napisala Daniela Borovnjak, a ilustracije Valentina Talijan.
Korice knjige inspirirane su Zidom boli i zamišljene kao trajni spomenik s utisnutim imenima stvarnih žrtava iz Hrvatske i regije. Svaku pjesmu prati ilustracija biljke ili cvijeta koji simbolizira snagu, bol i otpor žene. Umjesto uobičajene paginacije, knjiga koristi numeraciju koja odražava surovu statistiku ubijenih žena – počinje brojem 140, koliko je dnevni prosjek slučajeva femicida u svijetu, a završava s 0 na posljednjoj stranici, simbolizirajući krajnji cilj: svijet bez nasilja nad ženama.
Od tada Zloglasna okuplja sve veći broj pratitelja na društvenim mrežama, a brojka je već premašila 26 tisuća. Zlata Bilić diplomirala je Vizualne komunikacije na Studiju dizajna pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, a dodatno se usavršavala na prestižnom Central Saint Martins University of the Arts u Londonu. Posljednjih petnaest godina vodi vlastiti studio za branding i vizualne komunikacije, kroz koji je surađivala s klijentima iz različitih sektora – hotelijerstva, farmacije, kulture, gastronomije i startup scene.
Neki od njezinih radova danas se mogu vidjeti na policama trgovina, a među brendovima koje je oblikovala nalaze se Met Boutique Hotel, Fisherija, Hotel Ambasador u Splitu i restoran Fortytwo.
Uz profesionalni – dizajnerski rad, sve više vas zanima storytelling i društveni utjecaj kroz pisanu riječ – što je zapravo i dovelo do stvaranja brenda Zloglasna. S obzirom na to da je on vaš osobni alter ego – za početak otkrijte nam tko je zapravo Zlata Bilić privatno.
– Kao što piše u opisu mog profila – žena, majka i snajperistica. Prve dvije uloge su doslovne: žena sam i majka jednog osjećajnog i znatiželjnog bića koje me svakodnevno podsjeća koliko strpljenja, fleksibilnosti i ljubavi stane u jedan dan. A snajperistica? To je moja metafora za preciznost, fokus i direktnost – u riječima, projektima i odnosima. Ne pucam često, ali kad naciljam, znam zašto.
Privatno sam netko tko stalno balansira između kućanskih obaveza, odgajanja sina, rada na projektima i pokušaja da uhvati trenutak za sebe. Ne romantiziram multitasking, ali sam naučila živjeti u ritmu koji ponekad izgleda kao kaos s tragovima reda. U slobodno vrijeme volim tjelovježbu, ples, dobru šalicu kave i tišinu koja nastupi kad svi zaspu. Cijenim ljude koji znaju biti iskreni, nenametljivi i neopterećeni – one uz koje je lako biti svoj, bez potrebe za dokazivanjem ili pretvaranjem. Ali najdraže od svega mi je provoditi vrijeme sa svojim sinom – u običnim, nježnim trenucima koji mi uvijek iznova pokažu što je stvarno važno.
Od kuda ideja za pokretanjem Zloglasne i zašto baš to ime (naime, zvuči pomalo ‘zloglasno’)?
– Zloglasna je nastala spontano – iz potrebe da imam svoj prostor kroz koji mogu izraziti ono što me pritišće, fascinira ili muči. Pisanje mi je oduvijek bilo način da razumijem sebe i svijet oko sebe, ali u jednom trenutku poželjela sam kanal koji nije profesionalan, nije uljepšan i ne traži odobrenje. Sve češće sam osjećala otpor prema isforsiranoj pozitivnosti i uljepšanoj stvarnosti koja preplavljuje društvene mreže. Umjesto da guram samo ono “lijepo”, odlučila sam pisati o cijelom spektru emocija.
Ime Zloglasna za mene simbolizira prostor u kojem ne postoji autocenzura. Ne zato što želim provocirati, nego zato što želim biti slobodna. Slobodna pisati o stvarima koje nisu uvijek nježne, niti ugodne, ali su stvarne. Zloglasna je sve ono što se ne uklapa u algoritme i očekivanja, a ipak postoji – živo, snažno i istinito.
Kroz citate i misli Zloglasna se bavi mnogim društveno relevantnim temama – koje su vama iznimno važne i na što želite posebno skrenuti pažnju?
– Kroz citate i misli mi je najvažnije progovarati o emocionalnim stanjima i mentalnom zdravlju – bez uljepšavanja, bez srama i bez potrebe da se sve “popravi” u tri koraka. Živimo u vremenu u kojem se osjećaji često svode na estetiku, a ranjivost na sadržaj. Meni je važno pisati o onome što boli, zbunjuje, lomi i raste iznutra – jer tek kad si dopustimo da nešto osjetimo, možemo to i preoblikovati.
Druga velika tema su društvene norme i očekivanja – osobito ona tiha, neizgovorena pravila kako treba izgledati “sretna žena”, “uspješan čovjek” ili “dobra majka”. Ta očekivanja znaju biti iznimno teška. Kroz tekstove ih propitujem, razgrađujem i pokušavam ponuditi prostor u kojem je u redu biti drugačiji, nesavršen, umoran – i svejedno vrijedan.
Jedna od tema koju posebno senzibilizirate u javnosti vezana je uz femicid – i o njemu pišete u knjizi poezije ‘Svijetom hodaju djevojke’… kako je došlo do suradnje na knjizi i imate li povratne informacije koliko je taj vaš projekt osvijestio/odjeknuo u javnost u regiji o ovom teškom problemu koji se nažalost često događa u ovim krajevima?
– Suradnja na knjizi Svijetom hodaju djevojke nastala je spontano, iz zajedničke potrebe da progovorimo o femicidu na način koji će biti snažan, ali i ranjivo ljudski. Povezala sam se s dvije divne autorice i još bolje osobe – Danielom Borovnjak i Valentinom Talijan – i spojile smo poeziju, citate i ilustraciju u jednu knjižicu koja nikoga tko ju je pročitao nije ostavila ravnodušnim. Moj doprinos bio je u oblikovanju riječi, vizualnog identiteta i cjelokupnog koncepta, jer vjerujem da forma mora nositi jednaku odgovornost kao i sadržaj.
Odjek je bio snažan, i u medijima i na društvenim mrežama. Dobile smo brojne poruke žena iz cijele regije koje su u tim stihovima prepoznale vlastitu tišinu, vlastiti strah ili gubitak. Promocija projekta još je u tijeku, pa vjerujem da ću tek nakon njezina završetka u potpunosti postati svjesna stvarnog dosega.
Živimo svi u dilemi – jesu li nam društvene mreže donijele više dobra ili zla – koje je vaše mišljenje?
– Istina je, po mom mišljenju, negdje na sredini. Društvene mreže donose upravo ono što na njima tražimo – doslovno tako funkcionira i algoritam. Tek sam kreiranjem Zloglasne uistinu postala svjesna koliko kreativnih, pametnih i inspirativnih ljudi svakodnevno objavljuje kvalitetan sadržaj. U tom smislu, društvene mreže mogu imati itekako važnu informativnu i edukativnu funkciju.
S druge strane, sve je više onih koji pretjerano izlažu svoju intimu, kao da ona postoji sama sebi – i virtualnim voajerima – za svrhu. U tome ne vidim ništa dobro. Štoviše, vjerujem da takvo izlaganje nosi mnoge rizike, pogotovo kada uključuje i maloljetnu djecu. Granice između privatnog i javnog postaju opasno mutne, a posljedice često dolaze tek s vremenskim odmakom – kada je već kasno za popravke.
Imate li u planu i neke nove projekte – kako se Zloglasna planira dalje razvijati?
– Zloglasna je nastala spontano i zasad tako i djeluje. Još uvijek je to moj osobni prostor, moj reset i ispušni ventil. Ništa nije bilo unaprijed zamišljeno, pa ni zbirka poezije. Upravo u toj spontanosti postoji nešto čarobno, iskreno i oslobađajuće.
Trenutačno imam nekoliko prijedloga za suradnje i novih ideja koje me iskreno vesele, ali još uvijek promišljam što je zaista smisleno, korisno i u skladu s onim što Zloglasna jest – i što želim da ostane. Ne žurim. Vjerujem da prave stvari dolaze kad za njih dođe pravo vrijeme.
