Dok sjedim u hladnom busu neki dan zabundana do obrva slušam radio i mislim kako su ti blagdanski pokloni izgubili svoj smisao.
1. Kao prvo, ljudi nemaju novaca, kriza je na svakom koraku, odzvanja, povremeno guši. I kada poplaćate račune koji su sve veći jer sve je sve skuplje ne ostane vam ni da kupite sebi gaće ali poklone za blagdane morate kupiti mnogima a gaće ionako možete pokrpati…
2. Drugo, pokloni se “moraju” kupiti pa onda se kupi nešto – bilo što samo da se ispuni forma/norma sto je apsolutno bez veze. Tako imate keramičke figuricekoje ne skupljate ali one skupljaju prašinu (karikiram ali shvaćate što propali pjesnik želi reći). Kad kupite nešto korisno i/ili prikladno barem znate da novac niste bacili. Premda je teško pogoditi što netko želi, isplati se potruditi ako već kupujete.
3. Treće, svaki dan je dobar dan za sjetiti se nekoga, kupiti cvijetak i reći sretan ti ovaj dan! Nema mi većeg zadovoljstva nego razveseliti nekoga kad najmanje očekuje! Vidjeti onaj izraz iznenađenja na nečijem licu je meni najveći dar. A i ja volim takva iznenađenja nevezana za neke datume kada se očekuje da dobijete dar.
4. Četvrto, nikad nemam papira za zamatanje jer uvijek ga spremim na sigurno – tako da ga ne mogu naći pa zamotam u novine, stavim neku mašnu i kažem da recikliram (ok, ovo je vezano samo za mene pa ako i dobijete poklon od mene, obično nije zamotan savršeno).
5. Peto – isto kao i prvo – ljudi nemaju pare za poklone!!!
Slažem se da slavimo i družimo se a pokloni su lijep znak pažnje no ne moraju nužno koštati novaca nego biti mali znak pažnje koji ne kupiš u dućanu ili barem nije skup. Kao da je sramota postalo priznati – gle, kriza je i ne-mam. Umjesto da ljudi priznaju da nemaju slušam priče kako se MORAJU kupiti pokloni a kako se nema. Pa zašto bi se moralo ako nemaš?
Nije li to nelogično, ne bi li ljudi kojima kupuješ poklone kojima je stalo do tebe i tebi do njih trebali to shvatiti. Ne mislim konkretno na svoj slučaj nego na radiju je bila ta tema pa si mislim – ljudi recite sami sebi i drugima – ove godine nema poklona, napravit ću kolač, nekom omiljene lazanje, suši (može meni!), biftek (srednje pečen molim!), što god, poklonit ću ti nešto što sam napravila rukama – sliku, nakit, neku fora stvar, poklonit ću ti nešto posebno što voliš, masažu (čak bih i to mogla premda ne volim masirati), pripremit ću ti kupku i wellness vikend u dvoje u udobnosti doma – što god ali da nije sve samo materijalno i materijalno i materijalno.
Sramota je postalo priznati da je kriza i da se nema. Ja jako volim poklone ali stegnula sam remen sukladno okolnostima. Je li mi ugodno dok mi krckaju rebra – nije. Jedva čekam da imam pa da mogu dijeliti koliko sam dijelila prije krize prvenstveno svojoj obitelji jer ne radim samo za sebe a onda mogu i sebi priušititi neke darove – putovati puno, pokupovati opet tonu knjiga koje pobožno slažem gdje stignem jer nemam mjesta za njih, kupila bih boje i papir/platno za slikanje jer želim isprobati taj novi hobi, puno toga doći će na red kada kriza prestane. Takve želje su nam svima neograničene. Ali do tada možemo puno toga napraviti.
Meni je veselje & druženje za blagdane puno bitnije od toga da ljudi izmučeni krizom i besparicom muku muče što pokloniti nekome jer ih je sram priznati da nemaju. Kad imamo onda je ok i svi dijele i svi se vesele a onda bi i kada nemamo trebali jednako to prihvatiti. Zašto ljudi ne priznaju da nemaju ne znam, ako vi znate podijelite sa mnom
Je li jadno priznati da nemaš i da ti je teško? Nije ali ono što je svakako jadno je što se ljudi ponašaju tako da odaju neki lažni dojam umjesto da budu iskreni. Neiskreni ljudi su u svakom pogledu trošak. Ako su ljudi neiskreni prijatelji – bolje da kraj sebe imate iskrene neprijatelje nego neiskrene prijatelje.
Ako su ljudi neiskreni u ljubavi – bolje da ste sami nego s takvima. Ako su ljudi neiskreni u poslu – posao se polako ali sigurno raspada po nevidljivim šavovima a kada se shvati što se događa prekasno je jer se više ne mogu šavovi sastaviti. Ove blagdane poklonite ISKRENOST sebi i drugima. Pročistit ćete se i to besplatno.
Nije mi zapravo važno dobiti neki poklon, važno mi je kako se osjećam s tom osobom i to je ono bitno, ono pravo. A s nekima se osjećam zaista divno i hvala im na tome. Uz iskrenost bih svakako istaknula i ZAHVALNOST. Kada budete radili “osobnu inventuru” pred kraj godine onda se sjetite svih ljudi s kojima je vaš život obogaćen i budite zahvalni i pokažite zahvalnost. Postoje mnogi načini da se to pokaže a to nije samo paketić ispod bora.
Umjesto poklona koje kupite u dućanima ove godine, spremite za ljude koje volite i koji su vam dragi dobre želje, osmijeh, koju lijepu riječ i budite dobri prema ljudima znanima i neznanima. Budite iskreni i budite zahvalni. Uložite u odnose umjesto u poklone ove godine jer dok se svi forsiraju da ispune normu i da ispod bora bude hrpa darova – tko misli na ono kako smo se ponašali prema ljudima oko sebe i kako bi se trebali ponašati prema ljudima.
Veliki topli pozdrav svim dobrim ljudima od zimi vječno smrznute Daisy…
