U engleskom jeziku postoji uzrečica: zastani i pomiriši ruže. Onome kome je upućena ona je zapravo savjet da pripazi da mu, u jurnjavi za nekim velikim ciljevima i budućim očekivanim dostignućima, život ne procuri kroz prste i ne promakne potpuno nezamijećen. Iako ne znam za neku uzrečicu u našem jeziku koja bi imala značenje ove engleske, vjerujem da nam je njen smisao svima poznat iz vlastite svakodnevice.
Kad ste posljednji put sreli osobu koja se nije požalila na previše poslova i obaveza, kronični nedostatak vremena i manjak kontrole nad vlastitim životom, te bila nezadovoljna zbog raznoraznih prepreka koje joj onemogućavaju da napokon počne živjeti onako kako misli da bi trebala i željela?
Najčešći model ponašanja je neka forma kuknjave: ili lamentiramo nad prošlošću (u kojoj smo trebali drugačije postupiti, pa bi nam to definitivno povoljnije usmjerilo život) ili se pak žalimo što, koliko god mi upirali, nikako ne stiže ta svijetla i prosperitetna budućnost u kojoj će se ostvariti naši savršeni planovi i stići nas zasluženo blagostanje. Pri tome ovom tekućem, sada proživljavanom trenutku svog postojanja uglavnom ne pridajemo pozornost.
Greška! Nema čekanja “pravog” trenutka da se stvari dogode i želje ostvare. Život je ovo što nam se događa upravo sada. To je jedino vrijeme koje nam je ponuđeno i valjalo bi ga iskoristiti na najbolji mogući način. Ovog časa, bez ikakvog odlaganja, filozofiranja i ali-isprika!
Znam, nije jednostavno izbjeći zamku ulijetanja u frenetični dnevni tempo, u stalnu jurnjavu za onom mrkvom (tj. za ostvarenjem snova i ambicija) obješenom na udaljenosti koju je tako prokleto teško, zapravo nemoguće zadovoljavajuće smanjiti.
Vježba: zastanite i zatvorite oči. Samo na trenutak. Fokusirajte se, pokušajte osjetiti što je oko vas, osluhnite, duboko udahnite. Što čujete, kakva je mirisna slika okruženja u kom ste se zatekli, kako se osjećate? Mirisni dojam koji steknete će se vezati uz doživljaj trenutka i oni će biti zajedno pospremljeni u memoriju, za neko kasnije lakše prisjećanje. Uključivanje mirisne dimenzije u doživljaj je alat kojim život možemo učiniti potpunijim i lakše osvijestiti svoju prisutnost u njemu.
I ti trenuci su zapravo mirisanje onih ruža spomenutih na početku. Umijemo li cijeniti ono što imamo, priznati vrijednost običnim stvarima i uživati u jednostavnim a neponovljivim trenucima, neizmjerno podižemo razinu svog životnog zadovoljstva.
E pa zastanite, pomirišite.
Sretno!
www.aromaterapija.info
