Polako, onako kako to gotovo nikada ne činim, prebacujući težinu s noge na nogu, gegala sam se kao patkica zagrebačkim Botaničkim vrtom prošloga petka.
Ako je netko sa strane slučajno pogledao u mom smjeru, vjerojatno sam mu djelovala kao žena koja posjeduje svo vrijeme ovoga svijeta, kao netko tko u životu ništa brzo ne radi, a ja sam se samo pokušavala ponovno prisjetiti onoga davnog filinga kada sam znala sporo hodati, sporo raditi, sporo misliti jednostavno zato jer sam tako – mogla.
Pokušala sam se prisjetiti kako to izgleda kada imaš vremena stati, pustiti da te proljetno sunce obasja od glave do pete, a ti ne osjećaš ništa osim dubokog poštovanja i zahvalnosti što imaš priliku sudjelovati u još jednom buđenju života, u još jednom bujanju prirode.
Iako službeno radni, Naturala.hr je dekretom pretvorila taj petak u – poluradni dan, a poluradnu subotu u – neradnu, jer nam je svima trebalo malo odmora. Pod hitno nam je svima trebala nova doza inspiracije.
A gdje ju možeš bolje pronaći, nego u prirodi?
Tako su neki naši suradnici otišli istraživati špilje u okolici Slunja, drugi su se bavili vrtlarstvom, a ja sam taj dan samo šetala po Botaničkom, napravila ne znam koliko đireva s mobitelom na mute. Nedostupna.
Navikli smo prirodu tražiti dalje od grada, u – „prirodi“. Na livadi, u planini, na pučini mora, u zvuku i mirisu šume, samotnim stazama Otoka… Navikli smo zamišljati kako je priroda nešto daleko i kako nam da dođemo do nje treba potrošiti vrijeme, benzin, spremiti nešto za klopu, našpricati se protiv krpelja, dobro se organizirati…Zaboravljamo da je čudo života, pogotovo u proljeće, svuda oko nas.
Maslačak je u gradu već odavno procvao, uz rubove ograda ljubičaste se ljubičice, forzicije su krenule na veliko, breze i vrbe listaju, rosopas je pustio lišće, u parku Ribnjak procvale su dvije ogromne magnolije, Maksimir je prepun proljetnica, narcise su se ove subote dijelile na glavnom zagrebačkom trgu…
Lista, cvate, buja, raste sve na sve strane – i poziva vas da zastanete i registrirate ovo proljetno čudo života jer se priroda spustila na asfalt, u gradske parkove, zavukla se između zagađenih prometnica, pukotina na betonskim školskim igralištima, a grad ju je spremno prihvatio…
Botanički je vrt ove godine ranije otvorio svoja vrata jer su proljetnice žustro krenule, a čak niti meni, koja sam totalni freak za prepoznavanje biljaka, toga jutra provedenog u šetnji Botaničkim, nisu bili važni hrvatski nazivi, latinski nazivi, je li biljka zaštićena ili nije, te kako se upotrebljava tako da na to neću polagati važnost niti u ovoj kolumni – uživanje u bojama, oblicima, mirisima je bilo puno važnije od imena i prezimena neke biljke.
Vjerujem da će biti i vama.
Uživajte i vi u fotkicama u galeriji i zaputite se ako stignete ovih dana u Botanički –zarazite se proljećem!
