Razvijen kao dio vancouverskog Sea2City Challengea, Sea Level Rise Catalog razmatra metode za prilagodbu rastućoj razini mora, koja bi prema IPCC-u do 2100. godine mogla narasti čak dva metra!
A to bi tvorilo mnoge probleme velikim naseljenim centrima duž obale. S obzirom na to da je porast razine mora postupan, ima vremena za razvoj i provedbu ove promjene ako počnemo sada’, stoji u izvješću MVRDV-a.
Gradovi su važni organizmi
Ovaj projekt još je jedno ‘upozorenje’ kako gradovi moraju što prije razviti i testirati rješenja za prilagodbu i dijeljenje znanja na globalnoj razini kako bi se ubrzala prosperitetna, prilagodljiva, održiva budućnost obalnih zajednica.

Studija sugerira kako nasipi i zidovi koji blokiraju razinu vode više neće biti održive opcije za gradove pa se moraju poduzeti drugi pristupi – od prilagodbe postojećih struktura pomoću stupova, mijenjanja programa gradnje, do izgradnje puteva za evakuaciju i nadogradnje komunalnih uređaja poput pumpi, kao i intenzivnijih rješenja – rušenje zgrada i izgradnje drugih na samoj vodi.
“Uvijek se radi o presjeku grada na vodu i o tome kako će se vodovodni sustavi mijenjati tijekom vremena”, objašnjava suradnica MVRDV-a arhitektica Kristina Knauf i dodaje: “Bit će to dobra kombinacija povlačenja, zaštite i prilagodbe. Nije tako jednostavno samo reći ‘odselimo’. Ponekad se zapravo krećete prema vodi jer postoje određene urbane funkcije koje tim mjestima morate dodijeliti.”
Starosjedioci su naučili kako živjeti s vodom
Uzimajući Vancouver kao test za ono za što studio vjeruje da je univerzalni problem, studio je zamislio rivu duž False Creeka, uvale koja presijeca grad. U osmišljavanju otporne arhitekture blisko su surađivali s gradom na provedbi vizije za sljedećih 100 godina.

MVRDV je razvio niz pilot struktura te je konzultirao lokalne grupe, posebno savjetnike iz domorodačkih zajednica kako bi zamislio drugačiji odnos između grada i obale.
“Domorodci su naučili kako živjeti s vodom puno bolje od nas”, objašnjava Knauf i dodaje: “Postoji kulturni pomak koji morate napraviti, a ne samo tehnički.”
Pilot projekti bave se sublimnom zonom, odnosno dijelom obale koji je stalno pod vodom, kao i građevinama na obali. Projekti su odabrani na temelju mogućnosti trenutne implementacije, što je dio sugestije MVRDV-a da je potrebno odmah poduzeti prve korake kako bi se osigurale upravljive prilagodbe promjenjivoj klimi.
Kako razviti otporna rješenja u uvjetima klimatskih promjena
Projekti uključuju specifičan transekt iz vode koji počinje plutajućim otokom koji bi bio utočište za životinje. Odavde, prema obali, nalazio bi se ploveći paviljon koji bi bio dostupan kajakom i imao bi vodomjernu stanicu te omogućio pristup preko mostova u grad.

Na sadašnjem nasipu, za koji se u budućnosti očekuje sve češće potapanje, bio bi paviljon koji bi služio kao društveni i kulturni centar. Između paviljona i postojeće infrastrukture, studio je predložio postavljanje šumskog područja kao tampon-zone. Također su predložili izgradnju niza šetnica koje bi pomogle u održavanju veza između postojeće infrastrukture.
Predložene mjere dio su šireg okvira i trebale bi se kombinirati kako bi formirali sustav zgrada, krajolika, mreža, ekologija i zajednica, koji su specifični za njihov kontekst.
Diljem svijeta arhitekti razmatraju kako razviti otporna rješenja u uvjetima klimatskih promjena, Među njima je, primjerice, i niz projekata o otpornim domovima izgrađenim da izdrže prirodne katastrofe poput požara, poplava i jakih vjetrova.
Pročitaj i ovo:
- Kako održivi dizajn doprinosi očuvanju Planete i ekološkog okruženja
- Eko drvene kućice za održivi odmor iz snova arhitektice Yane Prydalne
- Ekologija: 10 najodrživijih gradova na svijetu prema novom istraživanju








