Poremećaji prehrane imaju drugu najveću stopu smrtnosti od svih mentalnih bolesti. Pa ipak, često su pogrešno dijagnosticirani ili nedovoljno dijagnosticirani zbog stereotipa i stigme s kojima se pacijenti susreću.
Međutim, nedavna istraživanja pokazuju porast pedijatrijskih hospitalizacija zbog poremećaja prehrane, između travnja 2002. i ožujka 2020., pri čemu je jedna od najvećih relativnih promjena u stopama bila među muškarcima – populaciji koja je znatno zanemarena. Zaključak studije bio je da se “postojeći programi poremećaja prehrane moraju prilagoditi promjenjivom prikazu pacijenata.”
Oslanjanje na stereotipe koji više ne ‘vrijede’
Zvuči jednostavnije nego što jest, budući da se dijagnosticiranje poremećaja prehrane dugo oslanjalo na stereotipe koji ih često definiraju. Danas ljudi još uvijek vjeruju da su osobe s poremećajima prehrane bijele, mršave, imućne žene i djevojke. Istraživanja pokazuju da to nije uvijek slučaj.
Pa zašto je tako teško prepoznati i dijagnosticirati poremećaje prehrane kod mladića i dječaka?
Yahoo Life razgovarao je s više stručnjaka na tom području kako bi istražio razloge zašto je ova podzastupljena skupina izostavljena iz razgovora i kako industrija radi na rješavanju problema.
Muškarci s poremećajem prehrane imaju 6 puta višu stopu smrtnosti od onih u općoj populaciji
Istraživanja pokazuju da muškarci predstavljaju do 25% onih koji se bore s poremećajima prehrane. Iako nedostaju opsežna istraživanja, bivši medicinski direktor programa za poremećaje prehrane Opće bolnice u Torontu, dr. Blake Woodside, kaže za Yahoo Life da postoji niz epidemioloških studija u zajednici koje sugeriraju stope visoke kao “jedan muški slučaj anoreksije na četiri slučaja kod žena, a za bulimiju je taj odnos 1:3.”
Časopis Canadian Medical Association Journal izvijestio je kako “muškarci s poremećajem prehrane imaju 6 puta višu stopu smrtnosti od onih u općoj populaciji”. Woodside napominje da je ozbiljnost slučajeva između muškaraca i žena vrlo važna. “Muškarci i dječaci obično izgledaju bolesnije nego žene, u prosjeku”, dodaje. Nalazi koje je objavio International Journal of Eating Disorders poklapaju se s tim, navodeći da atipična anoreksija nervoza kod muškaraca dovodi do “značajnog medicinskog komorbiditeta” i “duljeg boravka u bolnici” u usporedbi sa ženama s istom dijagnozom.
Bolest se kod muškaraca puno kasnije dijagnosticira
To je vjerojatno rezultat lošeg probira za poremećaje prehrane kod dječaka i muškaraca koji dopuštaju duža razdoblja bolesti prije nego što se dijagnosticira ili liječi, unatoč činjenici da je bolest inače “identična” kod muškaraca i žena.
Sportovi, primjerice, mogu biti zaštitni faktor za adolescente koji u njima sudjeluju u većoj mjeri od žena, budući da se mišićavost često naglašava više od mršavosti u atletskim izvedbama. Međutim, to može pridonijeti nezdravoj opsjednutosti prehranom i tjelovježbom kao načinom izgradnje mišića za nogomet ili postizanje određene težine u hrvanju.
I muškarci su sve podložniji idealima ljepote
Možda izgleda drugačije nego kod mladih žena koje su na dijeti za mršavljenje, ali svejedno je riječ o ograničenju i pretjeranom vježbanju. “Puno brže ženu nazovemo kompulzivnim vježbačem nego muškarca jer više odgovara muškom stereotipu da više vježba ili čak trči i tako dalje”, izjavila je Ruth Striegel Weissman, klinička psihologinja i glavna urednica International Journal of Eating Disorders, za Yahoo Life.
Prilagođavanje idealima ljepote još je jedna stvar koja se dugo smatrala ženskim problemom, ali je nedavno imala značajan utjecaj na muškarce zbog društvenih medija. “Dječaci i muškarci pomalo sustižu žene zbog tih pritisaka”, kaže Weissman i dodaje kako ih to izaziva poremećaje prehrane posvuda.
Zašto su muškarci i dječaci često zanemareni?
Neki svaljuju krivnju na dijagnostičke kriterije, koji su kroz povijest bili rodno usmjereni prema ženama. Do 2013. dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje, koji se koristio za dijagnosticiranje mentalnih poremećaja, navodio je gubitak menstruacije kao uvjet za dijagnozu anoreksije. Ali iako je to izostavljeno iz DSM-5, njegove najnovije iteracije, ostaje stereotip da su poremećaji prehrane ženska bolest.
“Kao posljedica toga, ne vršimo probir za njih u muškoj populaciji, a pružatelji usluga nemaju svoj radar za dječake ili muškarce koji imaju problem”, kaže Weissman i dodaje: “Ako niste senzibilizirani i ne postavljate prava pitanja, to ćete propustiti.”
Gubitak kontrole nad nečim protivan je muškim stereotipima
Stereotipi također utječu na svijest, ili nedostatak svjesnosti, koju muški pacijenti imaju o vlastitom ponašanju. “Muškarci mogu smatrati da to nije problem koji bi trebali imati, pa to nerado priznaju ili možda malo drugačije opisuju svoje ponašanje”, kaže ona, prisjećajući se intervjua s mladićem kojeg je pitala osjeća li gubitak kontrole tijekom jela. On je odgovorio ne, do daljnjeg ispitivanja. “Pa, da sam djevojka, rekao bih da”, prisjeća se Weissman njegovih riječi. “Dakle, čak je i priznanje gubitka kontrole nad nečim protivno muškim stereotipima”, kaže ona.
Reggie Ash, direktor terapije u Equip Health, programu za liječenje poremećaja prehrane usmjerenom na virtualnu i individualiziranu njegu, objašnjava da dječaci ne mogu dobiti pomoć zbog nedostatka jezika za izražavanje problema s mentalnim zdravljem ili nezadovoljstva izgledom svojeg tijela.
Centri za liječenje moraju biti inkluzivniji
Stručnjaci ističu kako centri za liječenje moraju biti inkluzivniji. Postoje visoke razine skrbi gdje imate uglavnom žene, pa bi se na muškarce gledalo s čuđenjem. Zato ističu kako moramo svi biti svjesni toga i stvarati muške grupe. Otkako je Ash to učinio u Equipu, program je zabilježio porast od 139 % muških upita od 2022. do 2023., što ukazuje na veće stope pacijenata koji traže liječenje. Program je također prihvatio 95 % više muškaraca, pa ipak – uz sve to – muškarci su činili samo 14 % ukupnih pacijenata.
Ash ističe i kako se dječaci i muškarci dobro oporavljaju te čak imaju ‘veće stope oporavka’ od žena kada dobiju pomoć koja im je potrebna. Ali budući da su muškarci suočeni s većim pritiskom kada je riječ o njihovim tijelima, važno je suočiti se sa zajednicom koja ih potiče da dođu do mjesta gdje je oporavak moguć. Više slika i poruka pozitivnih na tijelo, uključujući osnažujuće priče muškaraca koji su prevladali svoje probleme, može pomoći.
Koji su rani znakovi poremećaja prehrane?
Rana intervencija je važna kada je u pitanju vjerojatnost oporavka od poremećaja prehrane. Ovdje Woodside objašnjava na što treba obratiti pozornost kada su u pitanju poremećaji prehrane, posebno kod dječaka.
• Obratite pozornost na krivulju težine: “Ako dijete padne izvan svoje linije težine, to je problem”, kaže Woodside i dodaje: “Čak i ako ne izgledaju premršavo, to znači da su prestali rasti. A to je važan znak upozorenja za roditelje.”
• Obratite pažnju na čudne prehrambene navike: Izbirljivost je uobičajena kod djece, kaže Woodside. “Normalni izbirljivi konzument ima hranu koju uglavnom ne jede, ali to je stabilan raspon”, kaže, napominjući da razlozi za to nemaju veze s nutritivnom vrijednošću. “Dijete koje upadne u nevolju obično počne širiti niz stvari koje ne želi jesti. I pričaju o tome malo drugačije. Počnu govoriti da su ‘loši’. A to je problematično.”
• Budite svjesni društvenog života i aktivnosti: “Promjena načina na koji žive kako bi suzili fokus svog života s normalnog raspona stvari koje rade na samo stvari koje su usmjerene na mršavljenje” je crvena zastavica za roditelje, kaže Woodside. Primjer: Prestaju se družiti sa svojim prijateljima i sve što rade je gledanje TikTok videa i ljudi koji su na dijeti ili vježbaju. To je loš znak.
Pročitaj i ovo:
- Mršavljenje i hrana: 7 planova prehrane – njihove prednosti i nedostaci
- Prepoznaj na vrijeme hormonalni poremećaj: 9 simptoma poremećaja hormona
- Mršavljenje: Jesu li dijete stvorene da nas iznevjere?
