Tamo gdje tradicija susreće modernu fitoterapiju i aromaterapiju nalazi se porodica Pinaceae, porodica borova. I dok aromaterapijska literatura navodi detaljne sastave i točno raščlanjuje uporabu eteričnih ulja ove porodice- same biljne droge nisu toliko detaljno opisane i često ćemo ih naći pod istim zajedničkim nazivnikom. Ova porodica četinjača, čije tragove nalazimo još u razdoblju krede, dijeli se dalje na četiri potporodice sa jedanaest rodova i 230 vrsta rasprostranjenih diljem našeg planeta, na svim nadmorskim visinama. Osim ariša, koji jedini gubi svoje iglice ujesen, svi predstavnici porodice Pinaceae spadaju u vazdazeleno drveće.
Vrijeme za branje mladih izbojaka porodice Pinaceae koji se toliko često koriste u tradicionalnoj medicini proteže se od ožujka do lipnja i ovisi najviše o nadmorskoj visini na kojoj ova crnogorica raste. Naravno da se na višim nadmorskim visinama zbog hladnijih uvjeta i pupovi kasnije pojavljuju.
Borovi imaju široku primjenu u fitoterapiji
U ovu veliku porodicu spadaju mnoge vrste raznih borova, smreka, jela i ariša, cedrova, a najpoznatiji predstavnici u aromaterapijskoj praksi su:
Pinus sylvestris, bijeli bor
Picea mariana, crna smreka
Abies alba, obična jela
Pinus ponderosa, žuti bor
Cedrus atlantica, atlaski cedar
Cedrus deodara, himalajski cedar
Eterično ulje može se izolirati destilacijom iglica i grančica, destilacijom iglica i mladih izbojaka (pupova) te destilacijom smole ( terpentina) različitih vrsta ove porodice.
Eterična ulja bijelog bora ( Pinus sylvestris) i crne smreke ( Picea mariana) aplicirana na područje nadbubrežne žlijezde imaju zanimljivo svojstvo poticanja lučenje kortizola i zbog tog se svojstva upotrebljavaju kod svih vrsta umora uključujući i proljetni umor, iscrpljenosti organizma te kod autoimunih bolesti.
Gotovo sva eterična ulja iz ove porodice djeluju povoljno na respiratorne organe i upotrebljavaju se kod respiratornih infekcija, kroničnog kašlja, u liječenju astme, bronhitisa i upale pluća.
Zbog velikog udjela terpenskih spojeva u svom sastavu, ova eterična ulja lako oksidiraju pa je potrebno pripaziti da se takva oksidirana ulja ne upotrebljavaju zbog moguće iritacije kože. Atlaski i himalajski cedar u aromaterapijskoj se praksi upotrebljavaju kao limfotonici zbog svojstva poticanja limfnog optoka, koriste se uspješno kod edema, celulita i proširenih vena. Cedrovi se ne koriste u trudnoći.
Za razliku od eteričnih ulja koja se dobivaju destilacijom iglica i grančica pomoću vodene pare, kora borova može se zarezati u obliku slova V kako bi iz nje iscurila i kako bi se sakupila gusta smola. Terebinthinae balsamum, terpentin, je smola dobivena zarezivanjem kore stabala (najčešće bijelog bora) i brojne recepture tradicionalne medicine za liječenje kožnih problema i reumatizma uključuju na ovaj način dobivenu smolu borova u kombinaciji sa svinjskom mašću.
Smola se nakon sakupljanja dalje može prerađivati destilacijom nakon koje dolazi do razdvajanja na hlapivi dio- terpentinsko eterično ulje i smolasti dio- kolofonij.
Osim eteričnog ulja, u tradicionalnoj medicini koriste se i zeleni češeri, svježe zelene iglice i mladi izbojci ( pupovi) koji ulaze u sastav različitih pripravaka od kojih su ipak najpoznatiji sirup i med dobiveni od mladih izbojaka.
Sirup i med se koriste kod velikog broja respiratornih problema (kašlja, bronhitisa, upale pluća), alergije i astme, djeluju lagano protuupalno, olakšavaju disanje i iskašljavanje, podižu imunitet i djeluju preventivno kod kroničnih oboljenja respiratornog trakta, pogotovo kod djece, koja ih zbog finog okusa rado piju. Mladi izbojci mogu se brati od ožujka ili travnja na nižim nadmorskim visinama pa sve do lipnja na višim nadmorskim visinama (Velebit). Važno je da su ubrani najmanje dvjestotinjak metara od najbliže prometnice.
SIRUP OD MLADIH IZBOJAKA
Za ovaj sirup, preuzet iz tradicionalne medicine, teško je pronaći točnu recepturu. Upute ponekad znaju biti maglovite i uključuju ili „red šećera pa red borovih iglica“ ili „šaku borovih iglica, šaku šećera“- pomalo frustrirajuće za nekoga tko voli odrediti točne mjere. Nadalje, nejasno je radi li se sirup od izbojaka bijelog bora, obične smreke, obične jele ili od njihovih kombinacija.
Metoda pokušaja i pogrešaka kroz nekoliko godina napokon je urodila recepturom u omjeru 1:1,5 kojom sam u potpunosti zadovoljna. Sirup je moguće raditi od svake vrste posebno, ali meni se ova kombinacija pokazala najefikasnijom.
600 g mladih izbojaka obične smreke ( Picea abies)
200 g mladih izbojaka obične jele (Abies alba)
200 g mladih izbojaka bijelog bora (Pinus sylvestris)
1500 g kristal šećera
U staklenu posudu staviti sloj šećera, na njega sloj mladih izbojaka, sve dok se ne napuni otprilike dvije trećine staklenke obavezno završavajući sa šećerom. Poklopiti i ostaviti na osunčanom mjestu minimalno 21 dan. Nakon toga profiltrirati kroz gazu i spremiti u tamne boce. Čuvati označeno na tamnom i hladnom mjestu (temperatura do 10°C). Sirup se može čuvati godinu dana.
Velika žlica sirupa pije se tri do pet puta dnevno za vrijeme trajanja respiratornog infekta. U slučaju prevencije pije se velika žlica sirupa tri puta dnevno kroz tri tjedna, nakon čega se učini pauza od tjedan dana. Nakon pauze kura se može ponoviti. Djeca uzimaju polovicu doze.
Med od mladih izbojaka priprema se na potpuno jednak način kao i sirup s tom razlikom što se umjesto 1500 g kristal šećera izbojci preliju sa 1500 g meda. Za dodatni učinak na respiratorne organe može se koristiti med od kadulje.
Andrea Šitum, fitoaromateraput
