Ako se Lijepa Naša još uvijek nečime može pohvaliti, onda su to njena vodna bogatstva. Hrvati, za razliku od velikog broja europskih zemalja, još uvijek mogu ˝bezbrižno˝ piti vodovodnu vodu iz slavina u svojim domovima. Ipak, sve se veći broj ljudi odlučuje za kupovinu flaširane vode iako to predstavlja dodatan trošak u ionako dovoljno teškoj financijskoj situaciji.
O tome je li kvaliteta naše vodovodne vode zadovoljavajuća i je li kupovina flaširane vode samo stvar ukusa, a ne nužnost – odgovara Radovan Čepelak, nedavno umirovljeni, ali još uvijek vrlo aktivan analitičar Odjela za vode i balneoklimatologiju ŠNZ ”Andrija Štampar” pri Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu koji se vodom, na toliko različitih razina, bavi gotovo čitav život.
N: Što mislite o kvaliteti hrvatske vodovodne vode? Možete li je usporediti s okolnim zemljama i razvijenim zemljama Zapada?
Radovan Čepelak: Kvaliteta vodovodne vode u Hrvatskoj je dobra. Kako je drugdje? Na to pouzdano ne mogu odgovoriti. U nekim zemljama voda iz ”pipe” odnosno slavine se ne pije. Razlozi su svakojaki. Mislim da je u pitanju antipropaganda od strane proizvođača buteljirane vode. Tako jedan od proizvođača (Francuska) javno izjavio da je voda u vodovodu u stvari voda iz kanalizacije, pa je stvar završila na sudu! Osobno smatram da su sve vode u vodovodnim sistemima pitke vode, jer podliježu zakonu o ispravnosti vode za piće, a o ukusu se ne može govoriti.
N: Hoće li Hrvati još dugo moći piti vodu iz pipe?
Radovan Čepelak: Ako se nastavi ovakav trend šanse da prestanemo piti vodu iz pipe, postoje. No to ne znači da će voda biti zdravstveno neispravna, već je pitanje prvenstveno ukusa, ali i antireklame. Odnosno velike reklame u korist buteljiranih voda. Trenutno vodu iz javnih vodoopskrbnih (vodovoda) sistema koristi oko 83 % građana.
N: Biste li rekli da su mjere kontrole kvalitete vodovodne vode u Hrvatskoj dovoljno stroge? Kontrolira li se u dovoljnoj mjeri naša voda, kako je to ustrojeno?
Radovan Čepelak: Pitka voda spada u živežne namirnice i kao takva spada u domenu javnog zdravstva. To znači da se voda (vodovodna i flaširana voda), kao i hrana ne može stavljati u promet, odnosno koristiti za građanstvo ako prethodno nije ispitana u nekom od zavoda za javno zdravstvo. Njih je 21 u Republici Hrvatskoj. To znači da je cjelokupni teritorij RH pokriven specijaliziranim laboratorijima koji ispituju vodu, a koji su u nadležnosti Ministarstva zdravstva.
Kontrola vode je dovoljno stroga i ona je usklađena s europskim propisima. Sva voda koja dolazi iz javnih vodoopskrbnih sistema je dovoljno kontrolirana. U Hrvatskoj, vodu kontroliraju Hrvatski zavodi za javno zdravstvo od republičkog i gradskog do zavoda za javno zdravstvo pojedinih županija. Ona je: ”zdravstveno ispravna voda” što znači da u vodi nema sastojaka štetnih za zdravlje ljudi. Dali će neka voda (u nekom području) nekima biti dobra ili ne, stvar je osobnog ukusa, ali takva voda nije štetna za piće
N: Isplati li se kupovati flaširanu vodu, ili je razlika između kupljene vode u boci i one iz pipe neznatna?
Radovan Čepelak: Vodu iz boca isplati se odnosno preporučuje se kupovati (piti) u naseljima i svuda tamo gdje ne postoje javni vodoopskrbni sistemi, i onda ako netko želi biti siguran da će piti kvalitetnu vodu.
Da li se isplati ovisi i o tome kakvu vodu želimo piti. Buteljiranih voda ima različitih po sadržaju njenog mineralnog sastava a time i okusa, od onih slabo mineralnih pa do jače mineralnih. Takvog raspona u pogledu mineralnog sastava, vodovodnih sistema nema. Na kraju, tu je i cijena. Flaširana voda je daleko skuplja od vodovodne vode.
N: Novije studije pokazuju povezanost između povećanog kloriranja vodovodne vode i razvoja alergija na hranu, klorira li se previše naša voda? Postoji li neka bolja solucija za to?
Radovan Čepelak: Danas se u Hrvatskoj gotovo sve vode kloriraju (>99%). Postoje i druge metode ali one su skupe. Treba spomenuti da je klor (plin) teško topiv u vodi, i kao takav po istjecanju vode iz pipe brzo napušta vodu. Dovoljno je malo protresti vodu i pustiti da malo odstoji i klor će izaći van, kuhanjem pogotovo.
N: Koliko je Hrvatska zemlja bogata vodnim resursima? Znamo li što imamo, i još važnije – znamo li time održivo upravljati?
Radovan Čepelak: Hrvatska je bogata vodnim resursima gotovo svih kategorija morske, riječne, jezerske, podzemne i izvorske vode. Za nas je jako važno da su to izvori obnovljivog tipa tzv. ”obnovljive rezerve”. Sa upravljanjem je već malo teže
N: Koliko bi koštalo običnog građanina da napravi kompletnu analizu vodovodne vode? Imate li učestalo takve slučajeve?
Radovan Čepelak: Običnog građana bi dosta koštala analiza vodovodne vode, odnosno bolje je reći da bi takva cijena varirala od količine ispitanih sastojaka odnosno parametara. Što je više određenih parametara ispitano, to je i analiza skuplja.
Veliko je pitanje zašto vršiti svoju osobnu analizu kad se to službeno kontrolira od strane zavoda za javno zdravstvo? Cijena velike analize moglo bi koštati i do (±) 4.000.00 kuna. Zar se to isplati?
N: Mogu li povećane količine otopljenih karbonata u našoj vodi ostaviti posljedice i na naše zdravlje, a ne samo na naše perilice?
Radovan Čepelak: Karbonati u pravilu neće smetati. Sve ovisi koju vrstu vode pijemo i kakvo je ponašanje organizma. Kod onih sa hipo-aciditetom poželjno je takve vode izbjegavati, a kod osoba s hiper-aciditetom mogu se čak i preporučiti. Naime, želučana kiselina odmah će neutralizirati karbonate.
N: Koji su najjednostavniji, a najučinkovitiji načini smanjenja tvrdoće vode za piće?
Radovan Čepelak: Najjednostavniji i najučinkovitiji su sistemi na bazi ionskih izmjenjivača. No tu moramo postaviti pitanje: čemu piti ”mekanu” vodu? Ja osobno ne bi pio takvu vodu. Nekad dok na Jadranu na otocima nije bilo javnih vodovoda ljudi su pili ”mekanu” vodu iz svojih cisterni. Mnogi turisti ”kopnjenjaci” su se žalili da im je takva voda bljutava. Sad ju piju iz ”Brita” i sl. uređaja.
N: Je li mineralna voda zdravija od obične? Preporučuje li se piti ju svaki dan?
Radovan Čepelak: Pitanje ”ljekovitosti” vode ovisi o tome što želimo time postići odnosno za koju svrhu to trebamo. Vode sa dominacijom Mg-SO4 (”Donat Mg”) djeluje laksativno. Vode s povišenom koncentracijom Na-HCO3 uklanjaju višak želučane kiseline. Vode s povišenom koncentracijom Na-Cl, nadoknađuju elektrolite u tjelesnoj tekućini, znači za sportske aktivnosti i tamo gdje se previše znojimo. U prevenciji gušavosti mogu se piti jodne vode. U najnovije vrijeme u modi su magnezijeve vode (Mg-HCO3) koje se preporučuju za regulaciju metabolizma. Piti takve vode svaki dan, ovisi o tome koliko pijemo i zbog čega pijemo. Svaka pretjeravanja su štetna, pa i onda kad pijemo običnu vodovodnu vodu.
N: Za kraj, možete li nam dati kratak osvrt na stanje i eksploataciju mineralnih ljekovitih izvora u Hrvatskoj?
Radovan Čepelak: Republika Hrvatska je u relativnom smislu bogata mineralnim i termomineralnim vodama. Međutim, nema mnogo mineralnih voda koje bi se mogle puniti u boce, odnosno izvorišni kapaciteti nisu kod svih tih voda veliki.
S druge strane u prošlosti se punio daleko veći broj hrvatskih mineralnih voda, koje su danas ili nepoznate, ili im kemijski sastav ne zadovoljava današnje zakonske propise. Naime, postojeći zakonski propisi sve su više prilagođeni normativima za pitku vodu. Zbog toga se tržište sve više okreće, s balneološkog gledišta nisko mineralnim vodama, prema uzoru i pravilima europskih normi.
Građani nedovoljno poznaju, odnosno nisu dovoljno upoznati s vrstama voda, te mogućim načinom primjene, jer se o tome premalo govori i piše. Zbog toga bi se u narednom periodu trebalo više posvetiti pozornosti tom području, od strane stručnjaka kao i drugih mjerodavnih tijela, kako bi se potencijal tih voda najbolje i najpravilnije iskoristio.
